Isus je rekao svojim sljedbenicima da “budu savršeni”. Je li to uopće moguće?
Evanđelje (Pročitaj Mt 5,38-48)
U svom proširenom poučavanju svojim sljedbenicima u Govoru na gori, Isus ih je pozvao na izvanredan način života. Korisno je razumjeti povijesni kontekst ove sesije na planini. U Starom zavjetu, kada je Mojsije okupio Izraelce na planini Sinaj nakon njihovog izbavljenja iz Egipta, Bog je sišao na planinu da se susreće s njima u fizičkoj prisutnosti vatre, dima i glasne grmljavine. On je “izgovorio” Deset zapovijedi svom narodu, dajući im radikalno novi način života. To je bilo “novo” u smislu da nijedna nacija nije kodificirala ovakvo ponašanje, ali, zapravo, to je bio način na koji je Bog izvorno dizajnirao čovjeka da živi, prije pada. U tom je smislu bio iskonski prastar. Kad je Isus sjedio sa svojim sljedbenicima i poučavao ih, ispunio je starozavjetnu tipologiju dajući im novi (ali drevni) Zakon ljubavi, omogućen u Novom savezu koji je zapečatio u vlastitoj krvi. Što bi to zahtijevalo od njih?
Dok Isus počinje otkrivati ovaj Zakon ljubavi, možemo vidjeti koliko je radikalan. On citira starozavjetnu maksimu, “oko za oko i zub za zub” (vidi Izl 21,24). Ovaj zakon je dan da ograniči odmazdu za nepravdu, a ne da je potakne. Isus govori svojim sljedbenicima da zaborave na odmazdu i osvetu. Zapravo, On od njih traži nezamislivo: “Kad te netko udari po desnom obrazu, okreni mu i drugi.” Zašto?
Citirajući još jednu starozavjetnu izreku, “Ljubi bližnjega i mrzi neprijatelja”, Isus ulazi u srž onoga što je novo u Zakonu ljubavi. On govori svojim učenicima da je cilj života u kraljevstvu Božjem puno veći od jednostavnog učinkovitog upravljanja ljudskim odnosima: „Ljubite svoje neprijatelje i molite za one koji vas progone, da budete djeca svoga nebeskog Oca.“ Sada, fokus postaje jasniji. Cilj Deset zapovijedi bio je spasiti Božji narod od poganske degradacije, duhovne i moralne, i vratiti ga u život čovjeka kakav je Bog zamislio u Vrtu. U novom Zakonu ljubavi vidimo da je Isus došao kako bi obnovio sliku i priliku Božju u čovjeku, koji je sam Savršena Ljubav.
Ovo nije samo novi skup pravila. Život kakav Isus opisuje u Govoru na gori zahtijevat će potpuno novu dinamiku života, potpuno novo srce i um. Kako obični smrtnici mogu “ne pružiti otpor onome tko je zao” i voljeti svoje neprijatelje? Isus pokazuje put podsjećajući nas da Bog “čini da njegovo sunce izlazi nad zlima i dobrima i daje da kiša pada na pravedne i nepravedne.” U središtu svemira nalazi se Božje milosrđe koje će se u potpunosti razotkriti kada Isus prinese samoga sebe na križu. Ovaj život Božjeg kraljevstva je Božji život u nama – Duh Sveti, koji nas okreće iznutra, upisuje Božji zakon ljubavi u naša srca i snaga je koja nam je potrebna da ga živimo.
To znači da Isusov poticaj da “budete savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski” nije težak, nemoguć teret. To je način da ispunimo svoju sudbinu – sliku i priliku Božju u nama. Naš zadatak je da ga izaberemo.
Mogući odgovor: Gospodine Isuse, nevjerojatno mi je da je savršenstvo u ljubavi sada moguće u mom životu. Molim te, pomozi mi da danas zadržim svoj fokus.
Prvo čitanje (Pročitaj Lev 19,1-2, 17-18)
Božji zakon je od samog početka pozivao Njegov narod da bude poput Njega: “Budite sveti, jer sam ja, Gospodin, Bog vaš, svet.” Također je uključivala ljubav prema bližnjemu: “Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe.” Problem u Izraelu bio je taj što ljudi nisu mogli držati Božji zakon. Uvijek iznova, kroz stoljeća svoje povijesti, borili su se da budu vjerni Bogu. U Isusovo vrijeme, “ljubav prema bližnjemu” bila je strogo ograničena na “ljubav prema sugrađanima Židovima”. Autsajderi (javni grešnici, Samarićani, pogani) bili su omraženi. Božji Zakon nije potaknuo milosrđe u srcima Njegovog naroda. Sa Zakonom nije bilo ništa loše; problem je bio u njihovim kamenim srcima.
Isus je došao poučiti svoj narod da nikada ne bi mogli ući u kraljevstvo Božje ako nisu nanovo rođeni (vidi Iv 3,3-5). To bi ponovno rođenje došlo kroz vodu i Duha Svetoga, krštenje. U Crkvi, Bog sada poziva sav svoj narod posvuda da “budu sveti”, da budu prava djeca našega Oca. On je nemoguće sada učinio mogućim.
Hoćemo li Mu vjerovati i dobro izabrati?
Mogući odgovor: Nebeski Oče, pomozi mi da danas izaberem milosrđe umjesto osude, kritike, ljutnje ili odmazde.
Psalam (Pročitaj Psalam 103:1-4, 8, 10, 12-13)
Evo prekrasne meditacije o Božjoj dobroti i milosrđu punoj ljubavi: “Ne postupa s nama prema našim grijesima, niti nam uzvraća prema našim zločinima.” Psalmist veliča brigu koju nam Bog daje: oprost, ozdravljenje, otkupljenje, krunu (krunu!). Isus nam je otkrio, za sva vremena, naš pravi odnos s Bogom: “Kao što je otac suosjećajan sa svojom djecom, tako je Gospodin samilost s onima koji ga se boje.” Ako želimo biti savršeni, ako želimo biti sveti, željet ćemo biti poput samog Boga: “Gospodin je dobar i milosrdan.”
jesmo li
Mogući odgovor: Psalam je, sam po sebi, odgovor na druga naša čitanja. Ponovno ga pročitajte uz molitvu kako biste ga učinili svojim.
Drugo čitanje (Pročitaj 1 Kor 3,16-23)
U ovom odjeljku svoje poslanice Korinćanima, sveti Pavao koristi građevinsku metaforu da bi opisao kako je Crkva sada novi Hram Novoga saveza, na temelju svog mističnog sjedinjenja s Kristom. On se obraća svim vjernicima, počevši od duhovnih vođa, ali uključujući i sve nas budući da smo svi pozvani Crkvu “izgrađivati” u ljubavi (vidi 1 Kor 14,4; Ef 4,11-16; 1 Sol 5: 11). U stihovima prije našeg čitanja, sveti Pavao daje nacrt metafore o izgradnji Hrama. Temelj Hrama je, naravno, Isus. Pažljivi graditelji na ovom temelju dobit će nebesku nagradu (vidi 3,14); nemarni graditelji proći će kroz pročišćavajuće vatre na svom putu do spasenja (vidi 3:15). U današnjim stihovima, on daje konačni scenarij za svoju metaforu izgradnje: destruktivni radnici će sami biti uništeni (3:17).
U svemu tome jasno vidimo da je Duh Sveti Taj koji nas čini svetim Božjim Hramom. Život koji je Isus opisao u Govoru na gori sada je omogućen prisutnošću vlastitog Božjeg Duha u nama. Ovo je okrenulo naglavce svjetsku mudrost, koja je uvijek kupovala laž od Zmije da se ljudska veličina i oslobođenje mogu postići bez Boga. Sveti Pavao ne želi da se vjernici zapletu u svjetovnu mudrost u Crkvi: “Dakle, neka se nitko ne hvali ljudskim bićem.” U Kristu, pojedinačne osobnosti ne smiju uzrokovati podjele, jer “svi pripadaju vama i vi Kristu, a Krist Bogu”. Ovo je jednostavno drugačiji način naglašavanja onoga što je Isus došao učiniti za čovječanstvo. Učinio nas je jednim s Onim Koji nas je stvorio, kao i jedno s drugim. Izbor da živimo ovu istinu – da budemo pažljivi graditelji na jednom Kristovom temelju – je naš.
Mogući odgovor: Gospodine Isuse, pomozi mi danas izabrati jedinstvo – u mojoj obitelji, u Crkvi, u ovom svijetu koji pripada Tebi.
