Lijep broj mladih i onih starijih okupio se na Misijsku nedjelju, 20. listopada, u župnoj crkvi Uznesenja BDM u Rijeci na liturgijskom slavlju kojega je u povodu Svjetskog dana misija predvodio riječki nadbiskup Mate Uzinić. Suslavio je župnik, Sanjin Francetić, a na misi je sudjelovala povjerenica za misije Riječke nadbiskupije i predstojnica Katehetskog ureda, Ksenija Rukavina Kovačević. Prije mise, prvopričesnici Župe izveli su prigodan igrokaz posvećen misijama i načinima kako nam Isus dolazi u život. Uz krizmanike, djeca su sa svojim vjeroučiteljicama uredila i prostor ispred oltara te sudjelovala u misi u prinosu darova i čitajući čitanja i molitve vjernika.
Svjetski dan misija želi nas podsjetiti na obvezu i poslanje koje kao Crkva imamo – Isusovo evanđelje propovijedati svima, rekao je na početku propovijedi nadbiskup dodavši da uz ovaj dan posebno razmišljamo o onima koji to čine daleko, ali ta obveza navješćivati Isusa Krista nije obveza samo misionara, nego i nas ovdje.
Misijska nedjelja poziva nas na tri stava, odnosno pokreta. Prvi je da molimo za misije i misionare. Bez molitve ne možemo ništa i Isus je prije svake odluke i na početku svakog dana molio. Pozvani smo molitvom pratiti misije i misionare, rekao je Uzinić. Kao drugo, naveo je milostinju koja se toga dana prikuplja u crkvama za misije. Netko je dao sebe i otišao u misije. Na to nismo svi pozvani, a oni koji jesu, pozvani su to činiti u potpunoj predanosti. Za nas koji nismo išli u misije, ovaj dan poziv je da naviještamo Isusa djelima, a milostinja koja se danas prikuplja bit će usmjerena Papinskim misijskim djelima, odnosno misijama i misionarima.
„Treće na što nas poziva ova misijska nedjelja jest da postanemo svjesni svoje zadaće da budemo misionari. To ne znači nužno otići u misije, u daleke zemlje, nego je naše misionarsko poslanje ovdje, u svakodnevnom životu: da svojim životom naviještamo Isusa i pomažemo drugima kako bi u onome što činimo i govorimo otkrili Isusa i povjerovali mu.“ Rijeka je sekularizirani grad i naše misije su u ovom gradu, u našim školama, pa čak i unutar naših obitelji. Kako svjedočiti Krista i pokazati da ga je vrijedno izabrati, nadbiskup je prikazao navodeći liturgijska čitanja toga dana (Iz 53,10-11; Ps 33,4-5.18-20.22; Heb 4,14-16; Mk 10,35-45).
Evanđeoski ulomak upozorava na korake u kojima možemo pogriješiti ako želimo biti navjestitelji Isusa Krista. Te pogreške učinili su i učenici. Prva je način na koji mole. Oni savjetuju Isusu što napraviti. Molitva nije to da mi Bogu govorimo što da napravi, nego da osluškujemo što mi trebamo napraviti u otvorenosti Bogu i onome što On od nas traži. Molitva nije nametanje naše volje Bogu, nego otkrivanje Božje volje u našem životu, poručio je nadbiskup. Važno je, nastavio je Uzinić, ne pretendirati da mi znamo sve, nego u molitvi pokušavati sebe staviti u poziciju poniznosti kako bismo otkrili što Bog želi. Bog ima s nama plan i uvijek je to plan ljubavi. Nemojmo gubiti povjerenje u njegov plan.
Druga pogreška učenika je način na koji shvaćaju kako biti Kristovi – na način politike, političkih uloga, na način svijeta, na način moći, na način dominacije. Na to oni misle. O tome sanjaju – kako vladati drugima, kako kontrolirati druge. To je logika svijeta koja se uvukla i u Crkvu i u crkvena promišljanja, a papa Franjo je naziva ‘svjetovnom duhovnošću’. „To je kada u našem duhovnom životu počnemo razmišljati na način i logikom svijeta. Kada želimo dominirati svijetom i to činimo, ne na način Isusa Krista, na način svjedočanstva ljubavi, nego na način na koji to svijet čini, pa smo onda na ulicama, kao što su i drugi na ulicama, bučimo kao što drugi buče, svađamo se kao što se drugi svađaju. Želimo imati kontrolu nad drugima, biti privilegirani. To je možda i logično u kriterijima svijeta, ali nije logično ako slijedimo Isusove primjere. To je ono što je pogrešno.“
Navješćivati Isusa u skladu s onim što nam Isus želi reći, znači činiti to kroz služenje drugima. To je način ‘sluge-patnika’ koji preuzima teret drugih (Iz 53,10-11) i na način solidarnosti. To je put i način na koji mi kršćani trebamo djelovati u svijetu. Ne nametati teret, nego preuzimati teret. Ne držati s visoka lekcije drugima, nego suosjećati s njima, s njihovom patnjom, problemima i izazovima. Tek tada ćemo moći biti i riječima i životom navjestitelji Isusa Krista, naglasio je Uzinić.
Na kraju, osvrnuo se na predstavu koju su prvopričesnici izveli i u kojoj je ‘baka Mara’ čekala Isusa koji joj je rekao da će je posjetiti. Isus je kucao na njezina vrata u različitim oblicima: susjede u potrebi, siromaha, putnika te prestrašene djevojčice, žrtve obiteljskog nasilja, no za nikoga baka Mara nije imala vremena jer je ‘čekala Isusa’. U tom kontekstu, nadbiskup je podsjetio da papa Franjo poručuje da nije problem primiti Isusa u kuću, u Crkvu, jer Isus je ušao u Crkvu, nego da iziđe iz Crkve. On kuca da izađe van i otiđe na periferije onima kojima je potreban. To su oni daleko u misijama, ali puno puta su to oni pokraj nas. Nastojmo ih prepoznati i pomoći Isusu da dođe do njih, da ga otkriju i u nj povjeruju, zaključio je Uzinić.
Objavljeno: 21. listopada 2024.
