“Najljepša molitva? Oče naš”, riječi su koje je Giovanni Battista Montini napisao u studenom 1957. godine, povodom velike misije koju je tadašnji milanski nadbiskup posvetio temi Božjeg očinstva Boga. No riječi su to i naslova najnovije knjige (Rim, 2024.) urednika mons. Leonarda Sapienze, regenta Prefekture Papinskog doma, objavljeno je u listu “L`Osservatore Romano” u izdanju od 7. kolovoza 2024., prenosi Informativna katolička agencija.
Antologija je to tekstova iz koje proizlazi “fascinacija” koju je molitva koju je Isus učio djelovala na papu Pavla VI., koji je umro 6. kolovoza prije 46 godina dok je molio Oče naš. U nastavku objavljujemo prijevod urednikova uvoda u knjigu.
Dana 29. lipnja 1972. Pavao VI. nas je blagoslovio i svečano otvorio “Vrata molitve” koja omogućuju pristup Vatikanskoj bazilici s trga Svete Marte. Autor toga djela bio je Lello Scorzelli.
Vrata se sastoje od četiri brončana bareljefa, od kojih svaki ilustrira četiri velike kršćanske molitve, sadržane u Evanđelju po Luki, koje isprepliću Stari i Novi zavjet: Očenaš; Benedictus; Magnificat i Nunc dimittis.
Najvjerojatnije je temu vrata odabrao sam Pavao VI., koji je sastavio govor postavljen u središte trake koja vodoravno razdvaja četiri polja, raspoređena u dva tekuća stupca od šest redaka.
Tekst molitve glasi:
Gospodine, vjerujem,
Želim vjerovati u tebe.
Gospodine, neka moja vjera bude čista;
Gospodine, neka moja vjera bude slobodna;
Gospodine, neka moja vjera bude sigurna;
Gospodine, neka moja vjera bude jaka;
Gospodine, neka moja vjera bude radosna;
Gospodine, neka moja vjera bude aktivna;
Gospodine, neka moja vjera bude ponizna. Amen.
Molitva je zapravo sinteza duljeg teksta kojeg je Pavao VI. sastavio 1968. godine i koji je izgovorio na općoj audijenciji 30. listopada iste godine.
Prva ploča, gore lijevo, posvećena je molitvi Očenaš: u njoj prevladava lik raspetoga Krista, kojim dominiraju Bog Otac i Duh Sveti u obliku goluba, a okruženi su plamenovima; križ je uronjen u uzburkano more naspram kojeg se ističe neizmjerno mnoštvo, čovječanstvo, svi narodi, koje počiva na podlozi od klasja koja aludira na molitvu za “kruhom svagdašnjim”.
Na bočnim stranama nalazi se šest likova koji se odnose na isto toliko biblijskih likova, a koji se mogu tumačiti kao figurativni izrazi motivacije molitve Ocu: Mojsije prima ploče Zakona; Božji narod koji čeka Zakon; Jakovljeva borba s anđelom; Lazarovo uskrsnuće; Propovijed na gori; anđeo ljubavi i stvorenja.
Isus nas je naučio molitvi koja sadrži sav njegov nauk. To nije samo pjesma; to je savez. Tu je cijela kršćanska poruka sažeta u četrdeset i devet riječi [u hrvatskom jeziku, u pedeset i jednu riječ, op.].
I Montini je bio fasciniran Oče našom, toliko da ga je učinio središnjom temom velike milanske misije 1957. godine: “Bog Otac, prva Istina vjere, prva Stvarnost svijeta i života” (24. rujna 1957).
Kao nadbiskup, a potom i kao papa, nekoliko se puta vraćao meditaciji o molitvi koju je poučavao Isus. Na sljedećim stranicama navode se samo neki odlomci iz njegova učenja, kako bi se pomoglo razmišljanju i molitvi u pripremi za sada skori Jubilej.
Cilj je podsjetiti sve da je Bog Otac, “izvor postojanja, svjetlo misli, zakon djelovanja; početak, temelj, kraj svega, beskrajno dobro” (24. rujna 1957.).
© L’Osservatore Romano. Za pristup cjelovitom sadržaju, više informacija možete saznati ovdje.
