Božja ljubav: savršena pravda u kombinaciji sa savršenim milosrđem
Pitanja i odgovori o kršćanstvu

Božja ljubav: savršena pravda u kombinaciji sa savršenim milosrđem

Ljubav, patnja i smrt imaju jedinstvenu međusobnu vezu. Da bismo razumjeli ljubav, moramo poznavati žrtvu i stoga biti upoznati s patnjom. Isus je modelirao ovaj odnos žrtvujući se na križu za nas. Svi to doživljavamo iu svojim ljudskim odnosima. Na primjer, supružnici se žrtvuju za dobrobit jedno drugoga, roditelji dragovoljno gube san da bi se brinuli za svoju djecu, a naši najbolji prijatelji će ostaviti sve što rade da nas pokupe iz zračne luke. Ovo je značajna ljubav: ljubav prema žrtvi.

Tragati za ljubavlju znači tragati za Bogom, au nekom smislu i za savršenstvom. Bog je stvorio čovjeka na svoju sliku kako bi čovjek mogao postati sličan njemu, sjediniti se s njim i sudjelovati u njegovoj vječnoj radosti. On je uspostavio svemir za dobrobit čovjeka, dajući nam moć da sudjelujemo u provođenju njegova plana (KKC, 1992., para. 299, 306). Bog nam je povjerio odgovornost da „podložimo Zemlju i vladamo njome“ dok iskusimo i dobro i zlo, kako bismo mogli razlučiti želimo li živjeti kršćanski, težeći Božjem kraljevstvu, ili živjeti grešno bez pokajanja, što rezultira trajnim odvajanjem od Njega (KKC, para. 307).

Nadalje, svojim milosrđem Bog susreće svakog čovjeka “gdje jest” i svojim ga zakonima usmjerava da živi po Njegovoj volji. Da bismo razmislili o tome kako Bog izvlači dobro čak i iz zla, možemo razmotriti kako On svoje zakone čini potpuno očitima kroz bolne posljedice naših zlih postupaka – čak i onima koji nemaju pristup pisanim verzijama zakona. Kada se pobunimo protiv dobra koje je Bog planirao za nas, ili kada ga zlorabimo, nailazimo na patnju. Na neki način, patnja može biti sudac Božje volje.

Kao što sam objasnio u Zašto svi ljudi pate (Sophia Press, 1991.), postoje četiri zadaće patnje koje nas vode od grijeha do spasenja: (1) naučiti nas ispravnoj ljubavi prema sebi stvaranjem povratnih petlji koje čine porok neugodnim i vode nas do vrline; (2) preusmjeriti dušu Bogu; (3) osloboditi našu ljubav prema bližnjemu; i (4) iskupiti patnika koji je spreman trpjeti za dobro drugoga. Na taj način Bog paradoksalno koristi patnju da pojača našu sposobnost ljubavi i da nas dovede u vječni život. Jednom kada to shvatimo, shvatit ćemo da nas Bog voli i da patnja nije prokletstvo, već kompas koji će nam pomoći da pronađemo put natrag do Boga.

Ljubav je teološka krepost koju je u nas ulio Bog. Ljubav je sposobnost koja se gradi korištenjem i gubi neupotrebom, kao i svaka druga ljudska sposobnost. To nije roba koja se upotrebom iscrpljuje. Dobre navike povećavaju našu ljubav, a svaki je grijeh nedostatak ljubavi. Ipak, Bog nam daje dar sakramentalne ispovijedi kao sredstva za obnovu punine ljubavi postignute sakramentalnim sjedinjenjem s Bogom, što je vrhunski primjer Božje ravnoteže pravde i milosrđa.

Božja ravnoteža pravde i milosrđa ključna je za motivaciju rasta i duhovnog razvoja čovjeka. Mnogim ljudima je teško shvatiti kako Bog može biti savršeno pravedan i savršeno milosrdan u isto vrijeme. Oni netočno gledaju na savršeno milosrđe u Bogu kao na potpunu popustljivost, a na savršenu pravdu kao na neograničeno držanje svih grijeha protiv nas. Međutim, razmislite kako Božji oprost bez pokajanja s naše strane nema toliku moć; bila bi daleko manja vjerojatnost da ćemo promijeniti svoje načine, a to bi, na neki način, širilo pogreške. Slično tome, kad bi nam se naši grijesi neprestano pripisivali, čak i nakon što se pokajemo, motivacija da se pokajemo i popravimo svoje putove također bi bila smanjena. Bog je savršeno milosrdan jer nam oprašta kada se sakramentalno pomirimo s njim, i potpuno je pravedan jer nas smatra odgovornima za nepriznate grijehe. Ova kombinacija milosrđa i pravde, koju Crkva provodi kroz sakrament pomirenja, pokazuje snažnu Božju ljubav prema nama i daje nam motivaciju da rastemo u Njegovoj božanskoj ljubavi, ne opraštajući grijeh niti nas osuđujući za pogreške iz prošlosti.

Smrt nas također vodi i motivira da volimo božanski. Kad život ne bi prestao, ne bi nam dao priliku biti s Bogom na nebu, a kad nam ne bi sudio pravedni i milosrdni Bog, smanjila bi se naša motivacija da se žrtvujemo za dobro drugih. Čovjek je motiviran da se moralno poboljša krajnjim ciljem dostizanja neba. Prvi korak u postizanju ovog cilja je umrijeti u stanju milosti, bez smrtnih grijeha. Smrtni je grijeh nedostatak ljubavi, bilo time što ne priskačemo u pomoć drugima ili ih pokušavamo iskoristiti za svoju dobrobit. Naučiti voljeti znači naučiti živjeti onako kako je Bog zamislio.

Matejevo evanđelje uključuje tri komplementarne definicije puta u nebo, od kojih svaka uključuje ljubav prema Bogu i bližnjemu. U Mateju 5, Isus nam daje blaženstva, kreposna svojstva potrebna za sklad i sreću. U Mateju 19, bogati mladić pita Isusa kako zadobiti vječni život. Kaže mu da najprije slijedi 10 zapovijedi, a zatim da svoja svjetovna dobra da drugima iz ljubavi prema Bogu. Konačno, u Mateju 25, Isus nam govori parabolu o Posljednjem sudu gdje uči da je odlučujući čimbenik u našoj prosudbi jesmo li marili za najmanjeg od naše braće. Ako slijedimo ove načine ljubavi u našim životima i sakramentalno se pomirimo s Bogom kada ne uspijemo, izgradit ćemo ljubav, nebesku valutu.

Prema riječima svetog Pavla, ljubav nikada ne prestaje. Ljubav je sposobnost koja se ne može ukrasti i to je jedina stvar koju nosite sa sobom kada umrete. Sve ostalo bit će izgubljeno u trenutku smrti, tako da se sva svjetovna imovina, svo bogatstvo, moć i slava akumulirana trebaju koristiti u dobrotvorne svrhe za vaše bližnje, gradeći nebesku valutu prije nego što umrete i ona vam postane bezvrijedna. Ali ljubav također zahtijeva samopožrtvovnost, a to se ne postiže ostavljanjem novca dobrotvornim organizacijama kako bi poboljšali svoju ostavštinu među živima. To se mora učiniti za ljubav Božju, dok ste još živi, ​​da biste imali duhovne zasluge. Bog nas ljubi savršeno, milosrdno nam daje beskrajno mnogo prilika da se pomirimo s Njim i našim bližnjima, ali On je i savršeno pravedan, pa ljubav ostaje samopožrtvovni čin volje. Da bismo se pridružili Bogu u vječnom životu, moramo odlučiti dati sebe za ljubav Božju.


Napomena autora: Nebeska valuta: Studija o ljubavi nastavlja ovu raspravu o ljubavi. To je posljednja knjiga moje trilogije o velikim misterijama života. Izravan je izdanak i vrhunac moje prethodne dvije knjige—Zašto svi ljudi pate i Umiranje bez straha. Ne bih je mogao napisati da prvo nisam napisao ostale knjige jer mi je to omogućilo da shvatim koliko je ljubav povezana s patnjom i smrću. Voljeti božanski znači žrtvovati se za dobro voljenog.

Fotografija: Mignard, P. (1664). Bog Otac. [oil on canvas]. Preuzeto iz Nacionalne galerije umjetnosti: https://www.nga.gov/collection/art-object-page.69367.html.

Pretplatite se na CE
(Slobodno je)

Hvaljen Isus i Marija 👋
Drago nam je što Vas vidimo!

Pretplatite se na naš bilten s vijestima!

Ne šaljemo neželjenu poštu!

Povezani članci

Veliki tjedan i Uskrs: činjenica našeg otkupljenja

Katoličke vijesti

Dolazak Božjeg Kraljevstva razdvojit će mudre od ludih

Katoličke vijesti

Jesu li molitva i dobra djela dvije različite stvari?

Katoličke vijesti
Katoličke vijesti