Riječka nadbiskupija 19. prosinca održala je božićno primanje za voditelje i predstavnike javnih institucija, crkvenih ustanova, vjerskih zajednica te suradnike u pastoralu i radu Riječke nadbiskupije. Ugledne goste, riječkog gradonačelnika Marka Filipovića, rektoricu sveučilišta Snježanu Prijić-Samaržija, ravnatelja KBC-a Alena Ružića, zamjenicu župana Marinu Medarić te druge uzvanike u dvorani Ordinarijata pozdravio je generalni vikar Mario Tomljanović, jer je riječki nadbiskup Mate Uzinić zbog bolesti propustio susret. Govore okupljenima uz čestitke i zahvale za suradnju s ustanovama Riječke nadbiskupije uputili su zamjenica župana Medarić, rektorica Prijić-Samaržija te evangelička đakonisa Melanie Ivančević. Prigodan glazbeni program izveli su učenici katoličke OŠ Josip Pavlišić.
Nadbiskup Uzinić pismeno je uputio svoju riječ dobrodošlice. Podsjetio je da je prije par mjeseci završeno drugo zasjedanje Biskupske sinode o sinodalnosti, ali da time projekt sinodalne Crkve nije završen. Zahvalio je svima za godinu koja je za nama, iznio planove za sljedeću godinu i sve to zaključio prigodnom čestitkom.
„Zahvalnost dugujemo ponajprije Bogu. To je zahvalnost za njegovu prisutnost u našim životima i poslanju koja je nakon njegovog utjelovljenja u naš svijet u Isusu iz Nazareta – Božiću, postala trajna, iako otajstvena. Naime, mi vjerujemo da nakon njegovog utjelovljenja i spasenja, vrijeme više nije samo kronos nego je i kairos, vrijeme trajne milosti. To je važna spoznaja jer trajni milosni kairos nam trajno otvara mogućnost da mu se pridružimo. On je tu i čeka naš odgovor. Nadalje, Božja milost nam nije došla i ne dolazi samo na otajstven način, nego i u konkretnim osobama koji su, osobito naši susreti s njima i naša suradnja također kairos, milost, u njima za nas, ali u nama za njih“, rekao je nadbiskup te istaknuo najvažnije događaje kao poseban razlog za zahvalnost.
„Uz one redovite pastoralne i karitativne ili socijalne projekte koje smo nastavili i unaprijedili i prošle godine, želio bih spomenuti da smo ove godine u Riječkoj nadbiskupiji imali svojevrsne lokalne izbore na kojima su izabrani novi članovi župnih pastoralnih i ekonomskih vijeća te novi dekani. Zahvaljujem svima što su se, bilo kao birači bilo kao kandidati i vijećnici, i na ove načine uključili u poslanje naše Crkve. Osim ovoga bih spomenuo radost ređenja šestorice novih svećenika Riječka nadbiskupije, otvaranje Mediteranskih teoloških susreta za međureligijski dijalog, te prvo javno godišnje financijsko izvješće Riječke nadbiskupije.“
Nakon toga najavio je i godinu koja dolazi i važne obljetnice koje u njoj slavimo. „To je godina jubileja, Sveta godina 2025. godina od Isusovog rođenja u Betlehemu. Slavimo i druge važne obljetnice, kao što su 1700 godina od Nicejskog koncila koji nam je predao pravu vjeru u Isusa i 60 godina od završetka Drugog vatikanskog koncila koji nas je otvorio unutar crkvenom dijalogu i dijalogu sa svijetom, drugim crkvama i vjerskim zajednicama. Njima možemo pridružiti i nacionalne obljetnice 1100 godina hrvatskog kraljevstva i splitskih sabora koji su našli odgovor za poslanje Crkve u onom vremenu, a trebali bi nam biti poticaj i za promišljanje poslanja Crkve u našem vremenu.
Dakako, nama je najbliži naš biskupijski jubilej, 100 godina od ustanovljenja Riječke biskupije u gradu Rijeci. Sve ove obljetnice simbolično započinjemo već ove godine, točnije 28. prosinca, u trsatskom svetištu Majke Milosti, odakle ćemo kao riječka Crkva, s Marijom koja je nama majka i zagovornica, ali i jedna od nas, krenuti na hodočasnički put prema Isusu, koji je za nas simbolično prisutan u čudotvornom križ koji se čuva u našoj katedrali. Ali, kao hodočasnici nade želimo i nastaviti svoj hod i nakon toga i s Isusom, ne samo zato da bismo obilježeni povijest i tako je učinili boljom od onakve kakva je bila – papa Franjo nas u nedavnom Pismu o obnovi proučavanja crkvene povijesti uči vidjeti i ono loše u našoj povijesti, ali i ono dobro, osobito mučenike i svjedoke, primjer svetosti za sve nas – nego da bismo poučeni iskustvom povijesti i pomireni među sobom, s drugima, a zapravo sa svojim Gospodinom, mogli „kročiti kao hodočasnici nade za druge i za čitav svijet“ (papa Franjo). Osobito mi se sviđa posljednji poticaj koji nam papa Franjo daje u tom pismu, a koji je zapravo i poziv na propitivanje, hrabrost ići protiv struje, pouzdanje u Gospodina i njegovu milost, povjerenje jednih u druge i u Gospodina i njegov plan. On kaže da „ondje gdje Crkva nije trijumfirala u očima svijeta jest vrijeme kad je postigla svoju najveću ljepotu“(Pismo o obnovi proučavanja crkvene povijesti“.
Evo zato, iako slavimo velike jubileje ne želimo biti trijumfalna Crkva. Umjesto toga želimo biti sinodalna Crkva, ona koja hodi s drugima i u Crkvi i izvan nje. I upravo tako, živeći kao sinodalna Crkva, želimo čuti druge, stupiti s njima u dijalog i postati ponovno, bez trijumfalizma i privilegija, društveno utjecajni, „inspirirajući nove putove za politiku i za ekonomiju (dodao bih i znanost i kulturu, ali i sve druge vidove ljudskog života i djelovanja), surađujući sa svima koji vjeruju u bratstvo i međusobnoj razmjeni dobara sa svijetom“ (Završni dokument Sinode, br. 153).
Ovo je prilika i za naš hod u nadi koja se prije sto godina utemeljenjem riječke nadbiskupije usidrila u Rijeci i još tamo stoji usidrena usprkos neverama koje nas mogu pokolebati, ali i bonacama koje nas znaju uspavati. Ta nada nije tek naša želja i očekivanje boljih vremena, nego je nada koja nas potiče na djelovanje. Ona nas šalje ususret Gospodinu koji dolazi. I s njim u sebi svima drugima. Ona je znak našeg povjerenja u Boga, ali i u sebe i svoje poslanje, uz njegovu pomoć i u skladu s njegovim planom.
Sa željom da hodimo u nadi, ali i da nam se i sljedeće godine na svoje načine pridružite svi vi koji ste s nama bili i ove godine, svima želim radostan Božić i od Boga blagoslovljenu te milošću, vjerom, nadom i djelotvornom ljubavlju ispunjenu Svetu godinu 2025.“, poručio je nadbiskup Uzinić u svom pismu na predbožićnom čestitanju.
Objavljeno: 19. prosinca 2024.
