Kako su rani kršćani preobratili svoje pogansko društvo? Na isti način ćemo mi pretvoriti naše.
Sljedeći uvodni govor održan je 26. svibnja na Willows Academy u Des Plainesu, Illinois.
Nije mi izgubljena velika čast što sam pozvan da vam se svima obratim na ovaj ključni dan. Od moje šestero djece, troje je dosad završilo srednju školu, a troje će, ako Bog da, završiti u sljedećih šest godina. Trebam samo na nekoliko trenutaka razmisliti o svojoj ljubavi prema njima kako bih osjetio težinu ovog dana za vaše obitelji i kako bih bio siguran u njihovo oduševljenje vama i vama.
Ovo je uzbudljiv trenutak. Na neki način to je značajnije čak i nego što će vaša diploma biti četiri godine od sada. Zašto? Budući da većina vas po prvi put napušta dom i svoje obitelji, mnogi od vas napuštaju državu. Napuštate ovu izvrsnu školu koja je, zajedno s vašim obiteljima, radila na tome da vam usadi intelektualnu, moralnu i duhovnu formaciju koja je temelj vaše sreće i koja vas izdvaja od većine društva.
A sada ćete te temelje živjeti mnogo neovisnije nego što vam je do sada bilo potrebno. Ovo je dobro! Ovo je uzbudljivo! Kada slobodnije prigrlimo istinu, skloni smo je prigrliti dublje. A u društvu u kojem su laži raširene, duboka ljubav prema onome što je istina je revolucionarna. Sada možete posjedovati ono što znate da je istina na novi način, s većim osjećajem misije.
Postoji prispodoba o arhitektu Christopheru Wrenu iz 17. stoljeća koji je ponovno gradio katedralu sv. Pavla. Jednog je dana došao na gradilište i naišao na tri zidara. Pitao ih je što rade i sva su trojica dala različit odgovor. Prvi je rekao: “Slažem cigle.” Drugi je rekao: “Gradim zid.” Treći je rekao: “Gradim katedralu.”
Svaki se izvana bavio istom djelatnošću, ali samo je treći zidar imao na umu kraj. Imao je svrhu, misiju i viziju, i zbog toga je imao veliku radost i smisao u svom radu.
Koja je naša misija? To nije ništa drugo nego sama misija našeg Gospodina i Spasitelja Isusa Krista koji je svakome od nas — malima, nedostatnima, nejakima — zadao najdublju čežnju svoga srca: poći u svijet i donijeti ga svakome koga sretnemo i dovedite sve koje bismo mogli u vjeru.
Radit ćete razne stvari: raditi, učiti, baviti se hobijima, razvijati prijateljstva, rekreirati se s vršnjacima, izlaziti. Koja će biti vizija i misija koju imate na umu kroz svaku od ovih aktivnosti? Možda će to biti postizanje dobre karijere, sklapanje prijateljstava, zabava, upoznavanje muža. Kopajte dalje: zašto dobra karijera? Zašto sklapati prijateljstva? Zašto pronaći supružnika? Svaka radnja može izgledati isto, ali se može učiniti s vrlo različitom svrhom na umu iu srcu. Možda je svrha: želim dobar posao jer želim samoispunjenje koje dolazi s većom plaćom i većim društvenim statusom. Ili bi možda moglo biti: želim pronaći muža jer želim samoispunjenje osjećaja voljenosti i romantike koju čujem i vidim u glazbi i filmovima.
Ovo su razumljivi i iskreno vrlo povezani ciljevi prema kojima bismo se svi mogli pridržavati ako se ne usredotočimo i ne usredotočimo i ponovno usredotočimo na našu dublju misiju ispunjavanja Božje volje.
Svakome od nas povjerio je ovo veliko poslanje obnove kulture i evangelizacije društva. Možda bismo se osjećali neprikladnima za takav poziv. Ali vjerujemo li mu? Vjerujemo li mu? Ako to učinimo, onda to znači da on mora znati da je to moguće – da uz pomoć njegove milosti i Duha Svetoga zasigurno, mi to doista možemo učiniti. Ali moramo držati viziju i misiju u prvom planu. Gradimo katedralu, a ne samo zidamo.
Kako ćemo izvršiti ovu misiju? Predlažem da bismo se mogli ugledati na prve kršćane koji su evangelizirali društvo tako različito – a opet tako slično – našem. Drevni svijet koji su rani kršćani evangelizirali bio je duboko poganski, prepun zlostavljanja i degradacije žena, žrtvovanja djece, razvrata, odbacivanja života i plodnosti, ljudskog ropstva i sveprisutne težnje za užitkom i moći nad služenjem i ljubavi .
Zvuči poznato, zar ne?
Kako su preobratili takvo društvo? Na isti način na koji ćemo mi preobratiti naše – tako različite u vremenu i tehnologiji, ali tako slične u nevolji. Duboko su prihvatili i utjelovili tri stvari: milosrđe, čednost i vedrinu.
milosrđe
Tertulijan nam govori da su pogani staroga svijeta bili zadivljeni svjedočanstvom kršćanske ljubavi u ranoj Crkvi. “Vidi kako se vole!” primijetili bi. Milosrđe, prava ljubav je kontradikcija svijetu usredotočenom na moć i užitak.
Ljubav je riječ koja se danas krajnje krivo predstavlja. Suvremeni um stavlja ljubav nasuprot istini: ljubav odvojenu od razuma i prirodnog zakona. Na neki način, žene mogu biti više manipulirane takvim lažima jer smo stvorene da imamo supermoć ljubavi prema osobama. Naši instinkti za njegovanjem i brigom – bez dobre formacije i pravog poštovanja – lakše postaju žrtve ideologije koja obećava da je suosjećanje sinonim za potvrđivanje raznih grijeha.
U svijetu postoje duboke rane i patnja. Trebamo biti osjetljivi, nježni, nježni pred križevima koje drugi podnose. Ništa od toga ne znači prihvaćanje laži koje štete upravo ljudima kojima želimo pomoći. Prava ljubav želi dobro drugoga. Jednom kada postanemo žrtve lažne ideje da ljubav mora potvrđivati grijeh, pojam grijeha u potpunosti nestaje. Ono što slijedi je gubitak svake osjećajne potrebe za spasiteljem.
Ovo nije ljubav, to je laž. I to je duboko dehumanizirajuće. Također je ponižavajuće utoliko što traži da ostavimo po strani svoju sposobnost rasuđivanja.
Istinsko milosrđe, prava ljubav, utemeljena je na istini — istini o tome što znači biti čovjek te sadržaju i obrisima našeg procvata.
Primijetio sam da je svatko od vas spomenuo u svojim počastima starijima da će vam najviše nedostajati prijateljstva koja ste ovdje sklopili. Vaše obrazovanje ovdje s pravom nije bilo samo o knjigama i novinama, već o prijateljstvu – što vas je oblikovalo u tip žena koje doista znaju što znači voljeti jedna drugu. Koliko je vaše dosadašnje obrazovanje bilo istaknuto i koliko ćete biti istaknuti. Ironično, ovo “izdvajanje” pomoći će vam da se dublje povežete s ljudima koje ćete upoznati.
Dakle, dva praktična savjeta:
Prvo, pokažite veliko zanimanje za ljude oko sebe. Ljudi traže identitet na svim pogrešnim mjestima. Možemo prenijeti drugima tko su oni doista tako što ćemo im posvetiti svoju pažnju, svoje zanimanje, svoju brigu u jednostavnim razgovorima. Ne tretirajte ih kao politizirani identitet, već kao osobe stvorene na sliku Božju. Usredotočujući svoj interes na drugoga, također se možemo zaštititi od te privlačnosti koju bismo možda morali gledati na prijateljstvo samo kao na put za našu zabavu. Naš se fokus tada pomiče sa samoispunjenja na ispunjenje Božje volje.
Drugo, svaki dan potražite jedan način da nekome pomognete. Možda je to druženje s novim prijateljem za kojeg znate da je tužan ili kojemu sprema nešto važno. Ili možda pomažete podučavati nekoga tko ima poteškoća u predmetu za koji imate neke mogućnosti. Stvorite naviku traženja prilika za služenje.
Čednost
Opet, želio bih započeti razmišljajući o ovome na ženski način. Društvo koje slavi moralni prijestup kao oslobođenje pogađa žene specifično, a ne na pozitivan način.
Razne sveprisutne laži s kojima ćete se susresti obećavaju da naša tijela mogu biti bilo što, i da ono što radimo s njima ne može značiti ništa… ali to samo znači da ne značimo ništa. Ova laž je duboko antiljudska i destruktivna. Pogađa sve, a posebno one ranjivije: žene i djecu. Žene su više tjelesne u našoj sposobnosti da nose i njeguju život, a mi smo ranjiviji u našem utjelovljenju. Djeca su također očito ranjivija u svom utjelovljenju.
Ali sigurno je da je to loše za sve, uključujući i muškarce. Usred takvog moralnog kaosa, ljudi omekšaju – i pod tim ne mislim toliko na fizički slabe ljude koliko na moralne slabe. Sveti Toma Akvinski definira ženstvenost kao nesposobnost da se podnese ono što je teško radi onoga što je dobro. Žene nasuprot tome postaju okorjele, žuljevite, u nastojanju da zaštite svoju prirodu koja je previše ranjiva i vrijedna da bi podnijela takav kaos. Najviše od svega pate djeca.
Živjeti krepost čistoće zbunjujuća je kontradikcija takvoj klimi, a plod toga je velika radost.
Jedan savjet ovdje: izlazite s osjećajem misije. Izlasci mogu biti zabavni, ali zabava nije svrha. Pristupate svom životu s velikim osjećajem misije pa potražite muža (ako ste pozvani na brak) s istim načinom razmišljanja. Jedna od najvećih odluka u mom životu bio je moj izbor muža koji nastoji rasti u kreposti i svakim danom nastoji voljeti mene i našu djecu više nego dan prije. Znam da je brak možda daleko, ali izlasci vjerojatno nisu. Dok razlučujete s kim ćete provoditi svoje vrijeme, razmislite je li ta osoba netko s kim možete nastojati obnoviti kulturu na kraju kroz svoj brak, obitelj, kroz svoj profesionalni život i kroz svoj apostolat prijateljstva.
vedrina
Među mnogim mladim odraslim osobama vlada prava epidemija očaja i bijesa. Vjerujem da je jedan od uzroka tome duboka kriza identiteta. Definirani smo – tako glasi laž – ne ljubavlju prema Bogu, već mržnjom društva. Naša se vrlina dakle ne nalazi u razvoju navika stvarne vrline, već u usvajanju identiteta žrtve. Kako bismo zadržali identitet žrtve, moramo održavati pritužbe, nastojeći razotkriti zlo oko nas, a nikada u nama. Ovo je recept za ljutnju i očaj.
Ali ti ćeš biti zidar koji gradi katedralu. Vi ćete utjeloviti pravu kršćansku radost.
Nemojte misliti da pod ovim mislim da smo u reduktivnom okviru mi-protiv-njih. Podložni smo svim tim lažima. Univerzalno je ljudsko iskušenje da odstupimo od svojih odgovornosti i oštrije uočimo pogreške u drugima. Jednom usvojenog identiteta usredotočenog na tužbu teško se odreći djelomično zato što je ugodnije optuživati nego samoispitivati. No dok je privremeno ugodnije, kao dugoročna strategija vodi dubokoj nesreći.
Crkva nas poziva da se suprotstavimo ovoj kušnji kroz svakodnevni ispit savjesti, kroz tjednu ispovijed, kroz moja krivnja u misi. Boriti se protiv svojih slabosti da im ne podlegnemo. Naš nas Gospodin poziva da mu se uvijek iznova vraćamo i da osjetimo poniznost i plemenitost koja je svojstvena povjerenju tako velikog projekta kao što je osobna svetost i obnova kulture.
Evo jednog praktičnog savjeta: potaknite unutarnju tišinu. Jedna mudra žena koja radi s divnim mladim ženama poput vas nedavno mi je rekla da uočava rastuće razine tjeskobe i straha za svoju budućnost kod mladih žena. Nađite vremena svaki dan – bilo to 5 ili 10 ili 20 minuta – daleko od buke i vašeg telefona. Po mogućnosti u kapelici, ali bilo gdje ako kapelica nije lako dostupna. Razgovarajte s našim Gospodinom. Recite mu o svojim borbama i brigama. Provedite nekoliko minuta čitajući Evanđelje. I meditirajte o istini da nas sveti strah Božji oslobađa od straha od bilo čega drugog. Istina je i obrnuto: bez straha od Boga obuzima nas strah od svega.
Zaključak
Ženama se ovih dana baca previše identiteta: djevojka šefica, trgovka supruga, nježna djevojka, influencerica, objekt… sve ih izbacite. Vi ste žena sa zadatkom da ispunite Božju volju u kakvim god okolnostima da se nađete — bilo u školi, na radnom mjestu, kod kuće, na zabavi, na kavi s prijateljicom, na nogometnoj utakmici.
Nedavno pregled rekao je da mlade žene napuštaju crkvu u neviđenom broju. Kako će biti blagoslovljeni što vas imaju za prijatelje, suradnike, vršnjake. Koliko ćete biti potrebni da preokrenete ovaj kurs!
Takve ankete mogu u nama izazvati osjećaj straha ili osjećaj svrhe. Pred vama je cijelo misijsko polje gladno istine Isusa Krista i njegove Crkve. Gladan uređenog načina života i liječenja sakramentima. Gladni mira i kraja spiralama bijesa u njima i oko njih. Gladni nade koja može ukloniti utrobu iz njihove tuge. Kristova ljubav ne zastaje. kršćanstvo i nije prošlo. Obraća se najdubljim čežnjama svakog ljudskog srca i stoga je uvijek nova, uvijek svježa, uvijek iznova. Nikad ne sumnjajte u ovu misiju ili da ste osobno pozvani na nju i da je – milošću našega Gospodina – možete ispuniti. I čineći to, vaše pravo ispunjenje pronaći će put do vas. Ne zato što si ti to tražio, nego zato što si tražio njega.
Čestitamo, razred 2024!
