Bog će obraniti svoje izabrane koji vape k njemu

FOTO: pixaby

Bog će obraniti svoje izabrane koji vape k njemu. (Lk 18, 7)

Liturgija dana (15. studenog):

Prvo čitanje:

Mudr 18,14-16; 19,6-9

Put slobodan nasta od Crvenog mora, a oni kao jaganjci skakahu.

Dok je mirna tišina svime vladala,
i noć brzim tijekom stigla do sredine puta svog,
jurnula je tvoja svemoguća riječ s nebesa,
s kraljevskih prijestolja,
kao žestok ratnik u sredinu zemlje, propasti predane.
Kao oštar mač nosila je tvoju neopozivu zapovijed.
Zaustavi se i sve ispuni smrću:
doticala se neba, stajala na zemlji.
Da se sačuvaju djeca tvoja neozlijeđena,
sve stvoreno preinači opet narav svoju
služeći tvojim zapovijedima.
Oblak se pojavi i sjenom zakri tabor,
a kopno izroni gdje prije bijaše voda;
put slobodan nasta od Crvenoga mora,
i polje travnato od strašnih valova.
Preko njega prijeđe narod sav,
štićen tvojom desnicom,
zadivljen silnim čudesima.
Bijahu kao konji kada pasu,
i kao jaganjci skakahu,
slaveći tebe, Gospode,
izbavitelja svoga.

Psalam:

105,2-3.36-37.42-43

Sjetite se čudesa koja učini Gospodin!

Pjevajte Gospodinu, svirajte mu,
pripovijedajte sva njegova čudesa!
Dičite se svetim imenom njegovim,
neka se raduje srce onih što traže Gospodina!

Pobi sve prvorođene u njihovoj zemlji,
sve prvine snage njihove.
Izvede ih sa srebrom i zlatom;
u plemenima njinim bolesnih ne bješe.

Tad se sjeti svete riječi svoje
što je zada sluzi svome Abrahamu.
Puk svoj s klicanjem izvede
i s veseljem izabrane svoje.

Evanđelje:

Lk 18,1-8

U ono vrijeme: Kaza Isus svojim učenicima prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati:
»U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario. U tom gradu bijaše i neka udovica. Dolazila k njemu i molila: ‘Obrani me od mog tužitelja!’ No on ne htjede zadugo. Napokon reče u sebi: ‘Iako se Boga ne bojim nit za ljude marim, ipak, jer mi udovica ova dodijava, obranit ću je da vječno ne dolazi mučiti me!’«
Nato reče Gospodin: »Čujte što govori nepravedni sudac! Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu? Kažem vam, ustat će žurno na njihovu obranu. Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?«

Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral

Riječ Božju tumači vlč. Matko Filipović, duhovnik u Međubiskupijskom sjemeništu u Zagrebu:

U današnjem evanđelju pred nas se stavlja lik sudca – osobe koja je pozvana biti službenik istine, služitelj pravednosti. Podsjetimo se kako je pravednost dati svakome ono što mu pripada; spomenuti sudac pozvan je dati udovici koja stoji pred njim ono što joj pripada, pravo na istinu, na obranu. Udovica je žena koja nema muža, a u ono vrijeme je udovica u jednoj od najnezavidnijih pozicija u društvu, nalazi se na samom rubu društva i egzistencije. Svako pravo žene onoga vremena proizlazilo je iz muškarca, stoga ona koja nema muža osuđena je na samu sebe, bez prava, bez egzistencije, ostavljena i zaboravljena. Nakon njezinih molbi sudac se ipak odlučuje uslišati ju, no ne zato jer je motiviran pravednošću već iz vlastite ugode. Njezini zahtjevi prouzrokuju nelagodu i udarac su na ugodu njegova života, stoga joj odlučuje pomoći. Isus ga naziva nepravednim, upravo zato što nije onoj koja mu je bližnja dao ono što joj pripada, a to je pravo na obranu.

U toj poruci se skriva poruka i za naš život – pozvani smo biti pravedni suci, oni koji drugima daju ono što im pripada; ponekad je to ohrabrenje i utjeha, a ponekad samo topla riječ i suosjećanje. Bog u svijetu djeluje preko nas; mi smo Božje ruke i Božje usne u ovome svijetu, on je onaj koji za druge brine služeći se nama samima; zato je i naša zadaća posredovati Božju ljubav drugima, koliko god nam se to katkada činilo mučnim neugodnim. Spominjani sudac i njegovo djelovanje stoji nasuprot Božjem djelovanju, a mi smo ta udovica koja vapi potrebna pomoći; Gospodin nas ohrabruje koristeći se ovim evanđeoskim prizorom nastojeći u nas usaditi svijest kako naši vapaji njemu nisu strani te da će žurno pohitati u obranu onima koje ljubi te da neće oklijevati da nas spasi. Nasuprot sudcu koji „zadugo“ odgađa pružiti pomoć, Gospodin „žurno ustaje“ na našu obranu, a to je i ujedno razlog naše nade.