“Blago siromasima duhom, jer njihovo je kraljevstvo nebesko” (Matej 5:3). Ovom paradoksalnom izjavom Isus je otvorio svoju Propovijed na gori, postavljajući put do istinske sreće. Ovo blaženstvo odjekivalo je kroz stoljeća, pružajući duhovnu hranu i izazivajući svjetovne pretpostavke. Na svoj način, talijanski svećenik iz 20. stoljeća don Dolindo Ruotolo i papa Franjo donijeli su nove uvide u Isusove riječi. Istražujući njihove komentare na Mateja 5:3 zajedno s relevantnim biblijskim odlomcima, možemo produbiti svoje razumijevanje duhovnog siromaštva i njegovih blagoslova.
Don Dolindov poziv na radikalno odvajanje
Don Dolindo Ruotolo (1882.-1970.) bio je talijanski svećenik i mistik koji je iza sebe ostavio bogatu duhovnu ostavštinu. Njegov komentar na Matejevo evanđelje napisan je 1940-ih, u vrijeme rata, ekonomske depresije i društvenih nemira. Don Dolindo žali što su doktrine Evanđelja često bile predstavljene u mističnom, transcendentnom svjetlu bez pokazivanja njihove praktične vrijednosti za svakodnevni život. On snažno tvrdi da je Isusovo učenje “božanski istinito upravo kada se razmatra u odnosu na objektivnu i surovu stvarnost života, života kakav jest.“
Imajući ovaj kontekst na umu, Don Dolindo otkriva značenje “siromah duhom.” Naglašava da se to ne odnosi samo na ekonomsko siromaštvo, već i na unutarnju dispoziciju radikalne odvojenosti. Siromasi duhom su “odvojen od svega” i ne žele ništa osim jedinoga Boga. Njihove su duše nezatrpane svjetovnom mudrošću i otvorene su jednostavnošću Božjem svjetlu. Ovo siromaštvo duha omogućuje potpuno prihvaćanje Vrhovnog dobra. Također daje unutarnju slobodu da staloženo izgubite materijalna dobra, strpljivo podnosite nepravdu i odreknete se udobnosti za dobročinstvo.
Iznad svega, siromasi duhom potpuno se oslanjaju na Boga, upirući svoj pogled u Njegovu očinsku providnost. Smatrajući se ništavima, oni se ne uzdaju u vlastite sposobnosti, već se u potpunosti pozivaju na Božju dobrotu i milosrđe. Don Dolindo jasno kaže da je dobrovoljno siromaštvo duha teško, ali duboko blagoslovljeno. Oslobađa nas od vezanosti za prolazne stvari i usmjerava nas prema vječnim dobrima. On koristi živopisne slike: “Dobrovoljno siromaštvo, ili siromaštvo duha, upravo je olakšanje životne prtljage, to je sloboda leta dana duhu.” Ova lakoća duha stoji u suprotnosti sa svijetom koji “užasno opterećuje život.”
Don Dolindo nas također podsjeća da materijalno siromaštvo može biti duhovno plodonosno kada se prihvati u stavu povjerenja naspram nevolje. Materijalno siromašna osoba neopterećena zemaljskim vezanostima paradoksalno je bogata prema Bogu. Njihova jednostavnost života, često bliža prirodnom ritmu, može pokazati radosti nepoznate bogatima. Što je najvažnije, siromašni duhom, s pojednostavljenim zemaljskim vezama, spremni su mirno dočekati smrt. Don Dolindo tako predstavlja siromaštvo duha kao put oslobođenja koji vodi u Božje kraljevstvo.
Papa Franjo o blagodatima duhovnog siromaštva
U Opća publika 2020, papa Franjo nudi vlastite uvide u Mateja 5,3. Napominje da nas ovisnost o Bogu oslobađa od iscrpljujuće potrage za samodostatnošću. Franjo primjećuje, “Kako je težak život ako čovjek ne prihvati svoja ograničenja!” Moramo priznati svoje stvorenje siromaštvo pred Bogom. Ipak, ponos nas tjera da sakrijemo ovo siromaštvo, sprječava nas da tražimo ili prihvatimo pomoć.
Papa Franjo ističe tri jednostavne fraze koje oslikavaju siromaštvo duha na djelu: “Smijem li?”, “Hvala” i “Žao mi je.” Ponizno tražeći dopuštenje, izražavajući zahvalnost i ispričavajući se za pogreške, odbacujemo samodostatnost. Ovo siromaštvo duha jača odnose i zajednicu. Također nas otvara Božjoj milosti i oprostu. Franjo nas podsjeća, “Ne moramo se preobraziti da bismo postali siromašni duhom. Ne moramo proći nikakvu transformaciju jer već jesmo! Siromašni smo… Svi smo mi siromašni duhom, mi smo prosjaci. To je ljudsko stanje.“
Za razliku od svjetovnih kraljevstava koja blijede, Franjo kaže da će kraljevstvo koje je Bog dao siromasima duhom opstati. Božanska moć se ne pokazuje kroz dominaciju, već kroz služenje, što se najviše vidi u Isusu koji je položio svoj život iz ljubavi. Ova poniznost i sebedarje odražavaju istinsku slobodu. Traženje slobode srca, potiče Franjo, uključuje prihvaćanje našeg duhovnog siromaštva.
Kroz ovu leću, materijalno siromaštvo može se promatrati kao prilika za rast u nevezanosti naspram povećanja zemaljskih dobara. Iako su životne potrepštine dobre, gomilanje imovine često rađa tjeskobu. Radikalno oslanjanje na Boga oslobađa nas iznutra da pristupimo životu s jednostavnošću i velikodušnošću.
Biblijska mudrost o bogatstvu i siromaštvu duha
U cijelom Svetom pismu nalazimo prodorne uvide o svjetovnom bogatstvu naspram nebeskog bogatstva. Stari zavjet upozorava protiv jurnjave za bogatstvom jer može dovesti do pohlepe (Izreke 15:27), samopouzdanja (Izreke 11:28) i nezadovoljenih želja (Propovjednik 5:10). Zemaljsko blago ne možemo ponijeti sa sobom nakon smrti (Psalam 49,17). Težnja za novcem može nas odvratiti od božanskih vrlina (Izreke 28:20).
Novi zavjet odražava ove teme. Ne možemo služiti i Bogu i novcu (Matej 6,24). Oni koji žele bogatstvo padaju u iskušenje i štetne želje koje guraju ljude u propast (1. Timoteju 6,9-10). Isus savjetuje bogatog mladića da proda svoju imovinu i da je da siromašnima, obećavajući nebesku nagradu (Marko 10,21). On upozorava protiv gomilanja zemaljskog blaga, govoreći: “Jer gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce” (Matej 6,21).
Nasuprot tome, Isus blagoslivlja one siromašne duhom koji svoju sigurnost pronalaze u Bogu nasuprot bogatstvu. Apostoli nas potiču da svoje misli usmjerimo na nebeske stvarnosti, a ne na zemaljske (Kološanima 3,2). Pravo zadovoljstvo leži u pobožnosti, a ne u posjedu (1. Timoteju 6:6-8). Ovo siromaštvo duha očituje se u spremnosti da se oslanjamo na Boga usred gubitka dobara (Hebrejima 13:5-6) i u velikodušnom dijeljenju sredstava s onima kojima je potrebno (2. Korinćanima 8:13-15).
Oslobađajući put duhovnog siromaštva
Siromaštvo duha ne isključuje posjedovanje stvari, nego njihovo korištenje za Božje svrhe. Kao što je rekao sv. Pavao, “Kao siromašan, ali mnoge čini bogatim; kao da nema ništa, a ipak posjeduje sve.” (2. Korinćanima 6:10) Netko može imati imovinu, ali ostati nevezan, obožavajući ne bogatstvo, već Darovatelja.
I don Dolindo i papa Franjo uvjerljivo otkrivaju Isusove riječi za naše doba. Pozivaju nas da pred Bogom priznamo siromaštvo svoga duha. Ovo priznanje naše ograničenosti čisti prostor za djelovanje Njegove milosti. Pozivaju nas da se oslobodimo oslonca vlastite važnosti i obratimo se s poniznošću i zahvalnošću našem Stvoritelju. Dok se otvaramo Bogu u siromaštvu duha, bit ćemo sve više obogaćeni najvećim blagom od svih – jedinstvom s Njim koji je izvor trajne radosti.
O Marijo, ljubljena Majko, ti koja si tako potpuno prigrlila siromaštvo duha, nauči nas ići istim tvojim blagoslovljenim putem. Izrekla si svoj fiat iako si bila samo skromna sluškinja. Vjerovao si iako je put ispred tebe bio nepoznat. Nauči nas djetinjoj napuštenosti kao što si ti uzorio, siromašni duhom, počivajući samo u Bogu. U štali ste ljuljali svog malog Kralja, iako nije bilo mjesta za nasloniti glavu. Pobjegli ste u Egipat, kao izbjeglica, ostavljajući za sobom dom i sredstva za život. Vodi nas da slobodno prihvatimo gubitak, preokret, nestabilnost, držeći srca usmjerena na nebo. Podno križa, tuga te duboko probola jer si izgubio svoga Sina. Pomozi nam da prionemo uz Boga u patnji, siromaštvo duha koje nas održava kroz najtamnije noći. Predraga Majko, svojim primjerom nauči nas istinskoj nenavezanosti, jednostavnosti i pouzdanju u Boga. “Blago siromasima duhom” (Matej 5,3), proglasio je tvoj Sin. Ispuni naš nedostatak dok molimo za milost. Vodi nas da hodimo putem Njegovog kraljevstva, da i mi upoznamo radost duhovnog siromaštva svaki dan. Amen.
Autor fotografije Annie Spratt na Unsplash
