Što za vas znači riječ integritet?
Je li to krilatica? Nešto što podsjeća na starinske sepia slike iz 1950-ih na kojima izviđači pozdravljaju i obećavaju da će ostati “fizički jaki, mentalno budni i moralno ispravni?” Evocira li to slike kadeta West Pointa, čistih i stojećih uspravnih strelica u besprijekornim uniformama? Kapetan Amerika poručuje svijetu: “Ne. seliš se?”
Je li to riječ koju shvaćate ozbiljno? Ili je to karikatura, nešto što vam je u osnovnoj obuci utuvio u glavu kao jednu od “Vrijednosti vojske” od strane istog narednika koji je s druge strane usta učio “ako ne varate, ne varate pokušavaš, a ako te uhvate, nisi dovoljno dobar.”
Da li integritet znači govoriti istinu? Činiti ono što vjerujete da je ispravno?
Za mene integritet znači mnogo više od toga.
Riječ integritet dolazi od latinske riječi “cijeli broj”. Ova riječ, naravno, opstaje u engleskom jeziku u matematici, gdje označava cijeli broj koji je sam po sebi potpun. Cijeli broj nije dio nečega, on je cijeli, realan broj. Može se dijeliti ali podjele su umjetne, broj je stvaran.
“Cijeli broj” također je korijen drugih riječi, kao što su integrirani i integralni. Nešto što je integrirano spojeno je u kohezivnu cjelinu. Govori, ne toliko o homogenosti, koliko o jedinstvu. An sastavni dio nečega je dio koji nije djeljiv od cjeline bez mijenjanja prirode te cjeline.
To je jezična pozadina koja oblikuje moje viđenje integriteta. Kada govorim o “integriranom životu” ili životu cjelovitosti (više volim prvi izraz) mislim na život koji se živi bez proturječja (govoreći protiv) ili dvostrukosti (duplex, dvostrukost, dvoličnost). To jest, nastojim dovesti svaki aspekt ljudske osobe (sebe) u apsolutni, savršeni kooperativni sinkronicitet sa svakim drugim dijelom.
To je teško objasniti apstraktnim pojmovima, ali postoji niz metafora i primjera kojih se sjetim u vezi s tim. Sviđa mi se 
slika mačevalačkog iskoraka, u kojem cijelo tijelo vozi iza sićušne točke fleksibilnog floreta. Najmanja razjedinjenost tijela, najmanja neusklađenost između dijelova tijela lišila bi iskorak njegove brzine i snage. Ovo vrijedi za gotovo sve fizičke ili borilačke vještine, od obaranja ruke do borbenog gađanja. Gotovo svaki od njih na svojoj najvišoj razini je studija o discipliniranju tijela i uma da odaberu jednu stvar bez ometanja ili razvodnjavanja.
U japanskoj kaligrafiji “svaki pokret fude, ili kista, idealno se izvodi punom snagom uma i tijela, kao da sam život ovisi o uspješnom završetku svake radnje.
Mislim na naslov Søren Kierkegaardovo veličanstveno “Čistoća srca je htjeti jedno.” On ispituje Isusovu izjavu iz propovijedi na gori, “Blago onima čista srca, jer će Boga vidjeti”, i izolira cjeloživotni izbor Boga i odbacivanje svega što nije Bog kao ključ svetosti .
Mislim na Isusove riječi:
27 “Čuli ste da je starima rečeno:[[a] ‘Ne čini preljuba.’[[b] 28 Ali ja vam kažem da tko god pogleda ženu da je poželi, već je učinio s njom preljub u svom srcu. Matej 5:27-28.
Ovaj preljub srca je pravi grijeh, ne zato što tijelo nije važno, već zato što je važno. U trenutku kada preljub tijela postane rizik, srce je već ugroženo. Svaka (seksualna) misao ili želja dobrovoljno potrošena na ženu koja nije vaša supruga je energija koja nije potrošena na nju. Malo je kolebanja ili dvoličnosti u sve-vas ono što umanjuje cjelinu.
Integritet je usredotočenost, nepokolebljiva usredotočenost volje na voljenog, koji je prije svega Bog. Ovaj fokus se održava kroz sve hirove života, kroz sve smetnje, situacije i okolnosti. Molitva je tišina s Kristom, služenje drugima je služenje Kristu, proučavanje je učenje svijeta koji je On stvorio, tjelovježba je štovanje Krista kroz discipliniranje tijela. Posuđe oprano, pelene promijenjene ili složene, slikovnice pročitane, tornjevi izgrađeni, sve je to za, s i u Kristu.
Što potpunije prakticiram ovaj ideal, to više počinjem shvaćati grijeh na nov način. Grijeh je sve što me ometa i odvlači od ove primarne svrhe mog života. To znači da ću morati odgovarati za stvari kao što je svo vrijeme koje sam potratio igrajući video igre ili besciljno skrolajući po Facebooku. I neću morati odgovarati Bogu, ili barem ne na način na koji sam to oduvijek zamišljao. Bog mi neće pokazati sve moje grijehe i bijesno me pogledati i reći: “Bolje bi ti bilo da imaš dobro objašnjenje za sve ovo.” On će pogledati mene i ja ću pogledati Njega, a onda ću se šutnuti (na trenutak čistilišta) zbog svog vremena koje sam potratio jureći za otpadom umjesto da sam Ga volio.
To također znači da trebam preispitati svoj odgovor na vlastitu slabost i grešnost. Primarna potreba je usredotočiti se na Isusa. Kad u tome ne uspijem, ne koristi mi osvrtati se na taj neuspjeh i valjati se u krivnji i samooptuživanju. To je samo više izgubljenog vremena, više vremena koje nije usredotočeno na Njega. Umjesto toga, moram to dati Njemu, priznati to ako je potrebno, a zatim se vratiti gledati u Njega. Budući da se to događa oko 40 ili 50 puta u minuti, dobivam puno prakse u tome.
Ovo je integritet, ili barem moj pristup tome: stalno okretanje natrag ka cilju.
