Na blagdan Velike Gospe, u petak 15. kolovoza 2025., u svetištu Majke naših stradanja u Gori, sisački biskup Vlado Košić predvodio je misno slavlje te tom prigodom blagoslovio novoizgrađenu crkvu na otvorenom.
Koncelebrirali su rektor svetišta Paško Glasnović, generalni vikar Ivica Mađer, kancelar Janko Lulić te više svećenika iz Petrinjskog i Glinskog dekanata.
Blagdanskom slavlju nazočili su brojni hodočasnici, od kojih je dio pristigao pješice iz triju petrinjskih župa te iz Gline i okolnih mjesta. Prisutni su bili i predstavnici gradskih i županijskih vlasti.
U homiliji, osvrnuvši se na izgradnju crkve na otvorenom, biskup je pojasnio kako će ona služiti za velike skupove vjernika na marijanske blagdane, jer je obnovljena župna crkva premala za toliki broj hodočasnika. Istaknuo je i da je blagoslov, koji je prethodio, “znak Božje prisutnosti i djelatne zaštite nad ovim prostorom na kojem će se slaviti mise”. Zahvalio je svima koji su sudjelovali u obnovi i gradnji te poručio kako kip Blažene Djevice Marije s vodom ispod sebe, koji je dio ove crkve, “simbolizira da je Marija izvor milosti i da od nje možemo dobiti uvijek okrepu i potrebnu milost”.
Govoreći o poruci blagdana, biskup je istaknuo da je Velika Gospa “poruka nade”, ali i pozvao na otvorenost životu: “Ako naše stradale crkve obnovimo u zlato i srebro, a neće biti djece, mladih, kršćanskih obitelji i naših dragih starijih vjernika koji bi se u njima molili, što nam sve to koristi!? Mi ne želimo muzeje koji će biti lijepo uređeni, a bez vjernika – mi želimo živu Crkvu”, naglasio je.
Podsjetio je da se u biskupiji obnavljaju 44 potresom oštećene crkve i kapele te najavio otvaranje Centra za život u Sisku početkom rujna “da bismo pomogli trudnicama koje se dvoume da rode svoju začetu djecu. Pa da spasimo i samo jedno dijete, puno smo učinili. Neka Bog blagoslovi ovu inicijativu“.
Tumačeći evanđeoski odlomak o susretu dviju svetih žena – Blažene Djevice Marije i njezine rođakinje Elizabete – biskup je podsjetio na snažne riječi kojima Elizabeta pozdravlja Mariju: „Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega?“ U tom susretu, istaknuo je, otkriva se duboka radost i zahvalnost zbog darovanog života – Elizabetino dijete zaigralo je u utrobi, a Marija je, svjesna veličine Božjeg zahvata, zapjevala svoj hvalospjev „Veliča duša moja Gospodina“. „One svjedoče kolika je vrijednost začeta djeteta i koliko su Bogu zahvalne na trudnoći i na iščekivanju rođenja svoje djece”, rekao je biskup, dodajući kako je taj prizor trajni uzor i ohrabrenje svim ženama koje nose novi život, a nalaze se u nedoumici ili strahu.
Upozorio je i na opasnost sebičnosti i oholosti: “Bog nije na strani oholica, umišljenih i bogatih, nego na strani onih koji su neznatni, koji su gladni i u potrebi”. Vjernike je pozvao da budu poput Marije koja “radije želi služiti drugima negoli im gospodariti“, te da svoje darove dijele s potrebnima.
Na kraju slavlja, rektor svetišta Glasnović, uputio je riječi zahvalnosti biskupu Košiću za njegov velik trud i zalaganje u izgradnji ove crkve te za sve što je učinio kako bi ovo djelo bilo ostvareno. Zahvalio je i svim pojedincima, dobročiniteljima i suradnicima koji su se na bilo koji način uključili u ovo djelo, kao i svima koji su sudjelovali u pripremi i organizaciji ovog slavlja.
