Proslava Dana posvećenog života i blagdana Svijećnice održana je u nedjelju 2. veljače u svetištu Majke Milosrđa u Kloštar Ivaniću. Tom prigodom svečano misno slavlje predvodio je sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s rektorom svetišta i povjerenikom za osobe posvećenog života fra Robertom Ćibarićem i više svećenika.
Svoju homiliju biskup je započeo riječima „Sada otpuštaš slugu svojega, Gospodine, po riječi svojoj u miru…“ poručivši kako onepokazuju radost starca Šimuna koji je doživio dan koji mu je bio objavljen: da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. „I sad ga drži u rukama. Ipak, kako je on znao da je baš to Dijete Mesija? Kaže sv. Luka (Lk 2,22-40) da mu je Duh Sveti to objavio, dakle on ga je prepoznao jer je imao vjere. Mogli bismo reći da su ovo riječi zadovoljna starca koji je ostvario čežnju svoga života i Bogu zahvalno kaže da ga sada može otpustiti kao slugu svoga u miru… Starac ili kako ga vole zvati Zadrani Bogonosac Šimun naviješta spasitelja kao svjetlost na prosvjetljenje naroda i slavu puka svoga izraelskoga. Otuda se ovaj lijepi blagdan, koji slavimo 40.dan poslije blagdana Rođenja Gospodnjega, naziva i Svijećnica, naime to Svjetlo naroda – Lumen gentium – doista je Svjetlo svijeta – Lumen mundi, onaj koji je obasjao svojom pojavom sve ljude donijevši svima spasenje.A to svjetlo simboliziraju svijeće koje donosimo ovaj blagdan na blagoslov i koje nosimo u procesiji. Svijeće su to koje označuju i Spasitelja koji je Svjetlo svijeta, i našu vjeru Kristu koja je zapaljena na dan našega krštenja“, poručio je biskup.
U nastavku, rekao je kako blagdan Prikazanja Gospodinova u Hramu, podsjeća i na stvarnost posvećenog života. „Kao što su Josip i Marija prikazali Isusa u Hramu, i naši se redovnici i redovnice prikazuju Bogu, njemu posvećuju svoj život te smo danas okupljeni i na svjetski Dan posvećenog života. Zahvalni smo na brojnim redovnicima i redovnicama u našoj Biskupiji, u našoj Domovini, u svijetu. Oni svjedoče da je moguće i da je potrebno posvetiti čitav život Gospodinu. On koji je naše Svjetlo koji prosvjetljuje svakog čovjeka, zahvatio je i njihov život i oni su mu ga predali. Time sve članove Crkve pozivaju da u Gospodinu prepoznaju svog vođu i učitelja, svog jedinog Spasitelja“.
Biskup je poručio i kako je ovogodišnji Dan posvećenog života obilježen Jubilejskom godinom 2025., koju je papa Franjo stavio pod geslo „Hodočašće nade“. „Svi smo mi na putu, hodočasnici koji trebamo gajiti i svjedočiti kršćansku nadu. Nada je to koja ne postiđuje, kako veli i dokument za otvaranje Svete godine pape Franje „Spes non confundit – nada ne razočarava“. Naši predstavnici vijeća za osobe posvećenog života HBK mons. Zdenko Križić i predsjednica HRK s. Lidija Bernardica Matijević SSFCR, ističu upravo tu povezanost ovogodišnjeg Dana posvećenog života s Jubilejskom godinom i hodočašćem nade koju trebamo ove godine svjedočiti. U tome prednjače redovnici i redovnice. Zbog toga im velika hvala! No, da se ne umore, molimo se za njih, molimo se zajedno s njima: za njih same, da ustraju u svjedočenju nade, za nova redovnička i duhovna zvanja, za čitavu našu Crkvu i Domovinu“, rekao je biskup te se na kraju osvrnuo i na rukometaše koji su u ovo vrijeme bili u Oslu na finalnoj utakmici s Danskom. „Bilo na kraju kako bilo, mi smo već dobili jednu veliku medalju, a to je medalja narodnog jedinstva, jer mi smo narod pobjednika. Ali ne tek u ratovima i u sportu nego u vjeri, kao narod nade, kako nas je nazvao sv. papa Ivan Pavao II. u Zadru 2003… Neka ta kršćanska nada gori u nama, poput ovih svijeća koje smo zapalili da bismo očitovali svoju vjeru da je Krist naša nada, naše Svjetlo i naš Život“.
