Župa Stari Pazin, u Pazinskom dekanatu, je blagdan svog nebeskog zaštitnika, sv. Jurja, u utorak, 23. travnja, proslavila svečanim večernjim misnim slavljem pod predsjedanjem porečkog i pulskog biskupa u miru mons. Ivana Milovana. Koncelebrirali su: preč. Mladen Matika, pazinski dekan, preč. Milivoj Koren, nekadašnji staropazinski župnik, preč. Antun Kurelović, svećenik rodom iz te župe, vlč. Jordan Rovis, župnik susjedne Župe Žminj, vlč. Dariusz Szymanski, župnik susjedne Župe Trviž, vlč. Dragutin Petrović te preč. Željko Zec, župnik domaćin.
Biskup Milovan je u prigodnoj homiliji podsjetio, kako je ovaj svetac jedan od najštovanijih u Crkvi. „Svetac je to čije se mučeništvo dogodilo u vrijeme najvećih progona kršćana u Rimskom Carstvu za vrijeme cara Dioklecijana, 333. godine u Maloj Aziji, a štovanje se proširilo diljem svijeta. Njegovo ime nose nebrojena sela, gradovi, pokrajine i države. Ime sv. Jurja danas je kod nas nešto manje zastupljeno, ali u raznim varijantama i raznim jezicima i danas je itekako prisutno. To je ime našeg slavnoga biskupa Jurija Dobile, i sadašnjega pape“.
Nadalje je naglasio, kako o suvremenim mučenicima Crkve, poput bl. Miroslava Bulešića, bl. Alojzija Stepinca, sv. Maksimilijana Kolbea gotovo sve znamo, a njihov primjer i svjedočanstvo nam je tako živo, blisko. Naspram njih, sv. Juraj je mučenik iz kršćanske starine, a k tome su tijekom povijesti o njemu nastale nove legende, pa nam izgleda dalek. „Ipak ono bitno o sv. Jurju je njegovo svjedočanstvo vjere kao mladog vojnika, časnika, te ustrajnost i hrabrost, sve do mučeništva. On je u najtežem iskušenju ustrajao u svjedočenju vjere u Isusa Krista, nije se prepao pred prijetnjama i zastrašivanjima. Očito, imao je veliku zrelost u vjeri. Rekli bismo ‘tako mlad, a tako zrelo razmišljanje mladog čovjeka’. Kao vjernik naučio je dobro razlikovati između vjere u pravoga Boga i lažnijih poganskih božanstava“ podsjetio je propovjednik, te nastavio „u kršćanskoj zajednici postoji slika Boga Stvoritelja i dobroga Oca, koji je stvorio ovaj svijet kao dom za čovjeka. A sam čovjek, vrhunac toga stvaranja, slika je Božja i prijatelj Božji“, jer „od Boga nam je dan dar života, ali onda i zadatak i poslanje u životu činiti dobro. Njegova nas sveta providnost u životu uvijek prati, da nismo prepušteni nekoj slijepoj sudbini.“
Nastavljajući misao o sv. Jurju, biskup Milovan je posvijestio, kako se ovaj svetac, kao i mnogi kršćani onoga vremena našao pred najvećim iskušenjima. „Došlo je u pitanje, ne samo njegovog karijera, ugled i imetak, nego i glava. No, vjera je prožimala sv. Jurja, i stoga nije bilo dileme pred iskušenjem: spasiti život ili se odreći Isusa Krista.“ U tom vidu je mons. Milovan podsjetio i na primjer sv. Thomasa Mora, te naglasio kako su „jedan i drugi bili uvjereni da postoje vrednote koje nisu na prodaju, koje nisu roba kojoj se može određivati cijena, koje nisu predmet za dogovaranja i popuštanja. Mučenici nas tako uče ustrajati u vjernosti savjesti unatoč opasnostima i prijetnjama.“ Biskup je podsjetio i na riječi pape Benedikta XVI. koji je govorio kako je danas u modi diktatura relativizma, tj. sve u životu može ovako i onako. „Ta kultura relativizma se odnosi i na temeljne vrednote ljudske osobe, i savjesti, pa tako i ljudskoga života, osobito onih nerođenih, ili teško bolesnih, zatim o vrednotama braka i obitelji, vrednote istine, pravda i poštenja. Zato mučenici u svakome vremenu postaju najsjajniji primjer kako je jedino časno biti pošten, istinoljubiv, nepotkupljiv, odan neprolaznim vrednotama. Mučenici, dakle, zaista nisu kukavice, ali nisu ni kamikaze, koji bi srljali u smrt. Mučenici nam svjedoče da se samo u svjetlu kršćanske vjere može razumjeti i priznati ljudsko dostojanstvo i otkriti pravi smisao ljudskoga života. Taj nauk mučenici su crpili iz Evanđelja. Taj nauk Crkva danas posreduje našoj staroj Europi i svijetu. Posreduje ga nama u obiteljima i na radnim mjestima. Posreduje ga kršćanima u javnim službama, koji su pozvali voditi se kršćanskim načelima i duhom, te promicati opće dobro, ne samo kad nam je dobro, nego i uz žrtve ako je potrebno“ naglasio je biskup, te dodao „u ovom našem vremenu mučenik nam ponavlja prorokovu riječ ‘jao onima koji zlo proglašavaju dobrim, a dobro zlim, koji svjetlo zamjenjuju tamom, a tamu svjetlom’. To vrijedi u privatnom životu, ali to vrijedi i u državama i društvima“.
Nekada se misli da ćemo Boga susresti u svečanim dvoranama, u prvim redovima, na velikim i malim ekranima, a često je upravo suprotno. Bog čovjeku progovara na najskrovitijem mjestu, mjestu gdje nema ni reflektora, ni zvučnika, ni mikrofona. To mjesto je čovjekova savjest. Ona je svetište čovjeka. I ako danas mi, ovdje sabrani pripustimo Bogu ulaz u to naše svetište, tada će se Bog proslavljati i u našem životu, kao i životima svetih mučenika, posvijestio je biskup Milovan.
Potičući vjernike na nasljedovanje primjera sv. Jurja, biskup je rekao „danas kao pojedinci i kao župa pred Gospodina donosimo molbu da i nama, današnjim kršćanima, dade žive vjere, koja je sposobna svjedočiti u javnosti. Čovjek se nekada pita kako je moguće kada treba jasno artikulirati stajalište o zaštiti života, od začeća do naravne smrti, mnogi kršćani ne znaju jasno izgovoriti kršćansko stajalište i boriti se za riječ koja može zaštititi mnoge živote. Ondje gdje se udara na kršćanske vrijednosti i na čovjekovo dostojanstvo, ustručavaju se zauzeti jasan stav i progovoriti. Neka nas Bog ojača na putu dobra“. Upozorio je kako se danas ima više povjerenja u umjetnu inteligenciju, nego ljude. „Suvremene tehnologije mogu same kreirati strategije i dokumente i zabavne projekte, no nama danas nadasve treba čovjek, ljudskost. Možemo pitati starije u domovima znači li im više veliki ekran ili jedan poziv, ili kratki posjet člana obitelji; znači li djeci više jedno popodne provedeno s roditeljima ili sati na mobitelima; vrijede li više stotinu poruka elektronične pošte na poslu ili ohrabrujući razgovor među kolegama“ rekao je, te ustvrdio „da u obitelji i u župi, u društvu svugdje treba znati se držati zajedno, podržavati jedne druge, pomagati si međusobno da bismo ustrajali na putu dobra.“
Sveti Juraj nam je nadahnuće i uzor u vjerskom, kulturnom i društvenom životu. Njegova pojava, prikazana u liku viteza, donosi nam sliku dostojanstva, hrabrosti, ali i dubine duše uronjene u svetost Božju. A današnji svečev blagdan prigoda je za zahvalnost, te prošnja za njegov daljnji zagovor“, rekao je na kraju biskup Milovan.
Misu su glazbeno pratili članovi župnog zbora kojeg vodi Bruno Gortan, te mali zbor pod vodstvom Vesne Drndić.
O Župi svetog Jurja – rodna župa poznatih nadbiskupa
Župa se u povijesnim vrelima prvi put spominje spominje 1177. godine u povlastici pape Aleksandra III. Župna crkva sagrađena je 1592. godine na mjestu ranije iz 1141. godine. Obnavljana je u više navrata a proširena je i ponovno obnovljena 1995. godine, kada je službu župnika obnašao preč. Milivoj Koren. Zvonik je ugrađen u pročelje crkve 1700. godine, visok je dvadeset i šest metara, ima tri zvona za koja je zvonjenje automatizirano. Župni arhiv se čuva od 1656. godine. Vjeronaučna dvorana se nalazi u župnoj kući neposrednoj blizini crkve. Župa ima jedno groblje.
Župa Stari Pazin se može podičiti i svojim znamenitim župljanima, ondje su rođeni Josip Ujčić, nekadašnji beogradski nadbiskup te nekadašnji riječko-senjski nadbiskup i metropolita Josip Pavlišić. Njihovi su reljefi postavljeni na trgu ispred crkve, na vidikovcu na sjevernoj strani s kojeg se pruža pogled na grad Pazin.
Osim što su ondje rođena dva nadbiskupa, Župa Stari Pazin imala je za župnika jednu znamenitu ličnost, tu je kraće vrijeme kao pop glagoljaš djelovao Stjepan Konzul Istranin.
Župna crkva svetog Jurja, mučenika u Starom Pazinu jednobrodna je građevina sa svetištem i sakristijom. Crkva ima glavni mramorni oltar sa svetohraništem i palom svetog Jurja iz 1875. godina. Osim toga tu su i oltar sa slikom Blažene Djevice Marije ( 1870. ) i oltar sa slikom svete Agate, svete Katarine i svete Lucije (1870.).
G. Krizman
