Blagdan sv. Foške, u njoj posvećenoj crkvi nadomak sela Batvači na području Župe Vodnjan, proslavljen je 18. veljače, tradicionalno na prvu nedjelju nakon kalendarskog obilježavanja spomendana te Božje ugodnice. Misu je predvodio vodnjanski župnik, vlč. Damir Štifanić, uz koncelebraciju dugogodišnjeg bivšeg župnika Vodnjana preč. Marijana Jelenića te vlč. Dragutina Petrovića.
Nadaleko poznata i u narodu jako omiljena crkvica sv. Foške i ove je godine za svoj dan okupila više tisuća vjernika, u većem broju nego je to bilo uobičajeno dosadašnjih godina.
Na početku homilije, propovjednik je naglasio, kako nas prva korizmena nedjelja uvodi u pustinju. „Svatko od nas ima neku sliku kako pustinja izgleda. Ne čini se kao mjesto na kojem bi se željeli zateći sami. Riječ pustinja asocira nas na nedostatak osnovnih stvari za život, prije svega hrane, podsjeća na paklene vrućine preko dana, i hladne noći“ naglasio je, te dodao „čovjek iskustvo pustinje može imati i u vlastitom životu, a da nikada nije napustio svoj dom i odvažio se na takvo putovanje. No, ovaj govor o pustinji nije onaj o vanjskom, fizičkom iskustvu, već o stanju duše: boli, praznini koju čovjek može nositi u sebi. Takva se pustinja može naći u našem srcu, i nemamo hrabrosti ući na takvo mjesto gdje se moramo susresti sami sa sobom, s našim demonima koji vole ostati sakriveni.“
Ukazujući na tu našu unutarnju pustinju, propovjednik je posvijestio, kako se mi nadamo, da će glasnoća oko nas „potisnuti onaj krik duše koji dolazi iz naše unutarnje pustinje, ali vidimo da ova metoda ne pomaže. Potrebno se uhvatiti u koštac sa životom. to je put kršćanina, to je put koji je pokazao Gospodin.“
Govoreći o Isusu, naglasio je, kako je On, prije nego je počeo propovijedati, otišao u pustinju gdje je bio kušan od đavla. „Tek kad smo kušani u borbi, možemo otkriti onu našu pravu snagu. Njegovo putovanje kroz pustinju trajalo je 40 dana, bez hrane, tako je posvetio naš post i pokazao što zapravo post predstavlja“, jer, nastavio je propovjednik, „post je ono što nam otvara oči srca, i svijest za stvari i stvarnost koja je izvan one materijalne stvarnosti. K tomu, pustinja nije mjesto gdje lutaju samo demoni, to je mjesto gdje se čovjek može susreti s Bogom, jer Bog je uvijek tamo gdje se nalazi izgubljeni čovjek“.
U tom je kontekstu ukazao na činjenicu kako susret s Bogom provocira demone. „Sve dok se ne obratimo Gospodinu, oni nas ostavljaju na miru, barem nam se tako čini. Ali takvo nas razmišljanje vodi prema našem uništenju, jer zlo ima samo jedan cilj, jedino zadovoljstvo, a to je smrt čovjeka. Ne samo ona fizička, već da čovjek bude izgubljen za vječni život“.
U osvrtu na misna čitanja, propovjednik je posebno ukazao na Prvo čitanje, koje nas podsjeća na Božji savez s čitavim čovječanstvom, i sa svakim od nas ponaosob. „Gospodin stavlja simbol duge. Taj simbol mnogi danas zlorabe kako bi negirali Boga, ali taj simbol i dalje ostaje kao znak toga saveza, kao znak Božjega milosrđa. Duga postaje simbol njegove Božanske milosti koja svijetli u različitim nijansama, u različitim bojama prolazeći kroz prizmu našeg života. Sedam boja jedne jedinstvene svjetlosti možemo vidjeti i kao sedam svetih sakramenata koji su nam dani kao sredstvo spasenja, dani su našoj Crkvi, a ona je ona naša arka spasenja.“
Vraćajući misao na pustinju, propovjednik je naglasio, kako je početak je korizme pogodno vrijeme za ulazak u unutarnju pustinju, te kako smo pozvani boriti se protiv svega što nas tišti, suočiti se s demonima koji nas drže zarobljeni, znajući da u toj pustinji nismo sami, „cijela Crkva hoda s nama, a tamo nas čeka i Gospodin koji nam je pokazao put i koji je naš vodič i naša pomoć na ovom našem hodu. Gospodin je uvijek blizu, posebno u vrijeme u tim našim životnim pustinjama, pustinja nije mjesto gdje vlada samo smrt. To je mjesto gdje nas Bog ponovno želi vratiti u život, na neki način pokazati nam jedan drugi put u životu kako bi našli izlaz iz različitih situacija zbog kojih se ponekad osjećamo tako izgubljeno u životu.“
Podsjetio je, kako je to dobro razumjela i sv. Foška, koja „iako mlada djevojka, bila je obdarena velikom inteligencijom. Povjerovala je u Božje obećanje i ostala vjerna do kraja, pa čak i po cijenu mučeništva. Izgubila je je ovozemaljski život, ali si je osigurala onaj vječni. Zato smo i mi danas ovdje, jer se divimo toj njezinoj pobjedi, i molimo njezin zagovor kako bi mogli i mi pobijediti na ovom životnom putu i zavrijediti taj vječni život. Neka i nama Gospodin i Njegova riječ budu vodilja na našem putu u ovo vrijeme korizme, kako bi spremni pošli ususret Uskrsu: ne samo ovogodišnjoj proslavi, nego onome vječnome Vazmu“ rekao je na kraju propovjednik.
Na kraju mise, prije otpusnog blagoslova, župnik je pozvao okupljene vjernike na još gorljiviju molitvu za toliko potrebna nova duhovna zvanja.
Ove je godine iz Vodnjana organiziran izvanredan javni prijevoz prema crkvi sv. Foške, a dvjestotinjak vjernika je hodočastilo pješice krenuvši ispred župne crkve sv. Blaža u Vodnjanu tri sata ranije, putem su izmolili pobožnost križnog puta. Nakon mise okupljenima je ponuđena prigodna okrepa, ‘fritaja s kobasicama’ koja se tradicionalno veže upravo uz blagdan sv. Foške.
G. Krizman
