Blagdan ima svoje početke u Jeruzalemu, u 5. stoljeću. Tada je na mjestu gdje je prema predaji bila Marijina rodna kuća, sagrađena crkva u čast Svetoj Ani, Marijinoj majci. Kao spomen na ovu posvetu razvio se blagdan u čast Male Gospe: najprije na kršćanskom Istoku, a od 7. stoljeća i na Zapadu.
Za crkveni kalendar je karakteristično da za kalendarske spomendane svetaca uzima njihov “rođendan za nebo”, to jest njihov smrtni dan. U tri slučaja se, naprotiv, kao blagdan slavi početak zemaljskog života: Isusovo rođenje na Božić, rođenje Ivana Krstitelja 24. lipnja i Marijino rođenje – Mala Gospa 8. rujna. Drugim blagdanom slavi se i završetak njihova zemaljskog života. To je prije svega zbog zasebne uloge koju su u Božjem djelu spasenja imale ove tri osobe. Davna latinska izreka to ovako sažima: Joannes fuit lucifer, Marija aurora, Christi nativitas ortus solis. – Ivan je bio zvijezda, Marija jutarnja zora, Kristovo rođenje sunčev izlazak.
Iako je Mala Gospa manji blagdan, službeno nezapovjedan, vrlo je popularan među vjernicima. Toga dana mnogi hodočaste u marijanska svetišta ili barem na misu u najbližu crkvu.
U Vrhbosanskoj nadbiskupiji župe Bežlja, Brestovsko, Brusnica, Husino, Modriča i Ulice slave svoj patron na ovaj spomendan.
J.P., KT
