PORUKA ŠTOVATELJIMA SVETOGA VLAHA U DOMOVINI I INOZEMSTVU
Dubrovnik, siječanj 2025.
Dragi štovatelji svetoga Vlaha u domovini i inozemstvu, poštovani naši pomorci, ljubljena braćo i sestre!
Zahvalni smo Gospodinu što nam daje već 1053 godine slaviti Festu u čast sv. Vlaha. Naši su predci nošeni srcem, domoljubljem i slobodom, snagom zajedništva i solidarnosti, brigom za zajedničko dobro i očuvanjem obiteljskih vrijednosti, stvorili bogatu kulturnu baštinu koja nam je ostavljena kao poziv i izazov na kojim trebamo odgovoriti vlastitim nastojanjem oko izgradnje boljeg i pravednijeg društva. Međutim, naš Grad i biskupiju ne možemo promatrati samo kao naslijeđenu kulturnu baštinu nego ponajprije kao plod duboke vjere ukorijenjene u sve pore društva. Imamo priliku sjetiti se slavne naše prošlosti, prepoznati kršćanske korijene te uočiti Božje djelovanje tijekom tisućljetne povijesti našega Grada.
U svijesti nam izranja lik našega Prottettura koji je u ključnim trenucima povijesti pokazao svoju blizinu dubrovačkom puku. Naime, dobro nam je poznat događaj u kojem se pripovijeda o susretu svećenika Stojka sa starcem duge bijele brade s kojim je započelo ovo tisućljetno prijateljstvo Sveca i Grada. Kako nam kroničari bilježe, taj susret dogodio se u molitvenom ozračju. I ne sluteći prijetnju koja se odvijala izvan dobro utvrđenih zidina, dok je „zabavljen u molitvama i psalmima“, svećeniku Stojku dolazi sv. Vlaho kojeg je „poslalo nebo na obranu ovoga grada“. Itekako vjerujemo da je molitva bila preduvjet ove čudesne obrane Dubrovnika i svjedočanstvo Božje blizine. I mi ćemo našu Festu dijelom provesti u molitvenom okruženju, u našoj crkvi sv. Vlaha, katedrali Gospe Velike ili pak u svojim obiteljima, „kućnim crkvama“ koje, nadahnute proteklim vremenima, i dalje odgajaju djecu i mlade zahvalni predcima za ovo blago vjere i kulture koje nam je predano na čuvanje, ali i s nadom u budućnost koju nastavljamo graditi u Božjoj blizini i Parčevoj zaštiti. Ostanimo i mi povezani s „nebom“ koje je jednom poslalo ovoga Sveca da nas obrani, a kojeg smo odabrali da s nama hodi pokazujući nam kako u različitim vremenima živjeti one iste evanđeoske vrednote koje je on živio: ljubav, milosrđe, praštanje, zahvalnost, nutarnju i vanjsku slobodu.
Jubilejska godina koju smo otvorili kao „hodočasnici nade“, poziva nas da neprestano mijenjamo svoje srce i njegujemo duh zajedništva u ustrajnoj molitvi stvarajući nove prilike i trajno se zauzimajući za opće dobro i vraćanje nade – Krista – onima koji žive u beznađu ili u posebno teškim uvjetima.
Osim milosnog hoda ove Jubilejske godine, također ćemo imati priliku, u zajedništvu cijele Crkve, obilježiti 1700 godina od prvog velikog ekumenskog koncila, Nicejskog sabora, 1100 godina Splitskih crkvenih sabora, 100 godina ustanovljenja svetkovine Isusa Krista Kralja svega svijeta (11. prosinca 1925.) Također smo pozvani biti dionici posvete našega naroda i domovine Presvetom Srcu našega Gospodina (27. lipnja 2025.). U našoj Dubrovačkoj biskupiji, između ostalog, spomenut ćemo se 100. obljetnice blagoslova novih zvona Zborne crkve sv. Vlaha (1. veljače 1925.) i mnogih drugih godišnjica.
Svojim mučeništvom naš Parac dao je svjedočanstvo ljubavi i nepokolebljive vjere u Krista uskrslog te plodonosne nade da Bog ispunjava svoja obećanja i daje život koji se nastavlja i u vječnosti. Molimo Gospodina da nas po svojoj volji usmjeri nutarnjoj preobrazbi. Darovanu Božju ljubav, koja nikoga ne isključuje, a razlivena je u našim srcima, usmjerimo na promicanje istinskog zajedništva sa svim ljudima i na izgradnju Božjega kraljevstva u svojim sredinama.
Vama, dragi štovatelji i svim ljudima dobre volje, čestitam Festu sv. Vlaha koji neka čuje naše molitve i dalje čuva naš Dubrovnik! Živio sveti Vlaho!
+ Roko Glasnović
dubrovački biskup
