Victoria, Kanada, 11. svibnja 2024. / 09:00
Na pro-life misi prije Marša za život u Victoriji, Britanska Kolumbija, Kanada, nadbiskup Vancouvera J. Michael Miller molio se da oni koji idu u zakonodavno tijelo Britanske Kolumbije “budu dostojni i učinkoviti glasnici nade svijetu u kojem je usmjerenost na sebe , čini se da pohlepa, nasilje i cinizam tako često guše krhki rast milosti u ljudskim srcima.”
Prihvaćanje pobačaja posebno u zakonu i pučkoj svijesti “rječit je znak krajnje opasne krize moralnog osjećaja, koji postaje sve više nesposoban razlikovati dobro od zla”, rekao je nadbiskup.
Pro-life štovateljima rekao je da se “na poseban način mole da štovanje života raste i da se sve više realizira na konkretne načine u našoj pokrajini British Columbia iu našoj naciji Kanadi.”
Govornici u zakonodavnom tijelu rekli su okupljenima od oko 1000 ljudi da se moraju sjetiti uzroka koji stoje iza izbora društva da prihvati smrt putem pobačaja i eutanazije.
Biskup Viktorije Gary Gordon rekao je okupljenima da strah leži iza onih koji izaberu abortus i eutanaziju. “Svi vole život”, rekao je Gordon, ali strah od neplanirane trudnoće ili napuštenosti vodi ih prema onome što vide kao rješenje za svoj strah.
“Ako slušamo ljude koji biraju stvari s kojima se ne slažemo, slušaj duboko — čut ćeš strah. I mi imamo sposobnost odagnati strah, s ljubavlju.”
Amanda Achtman, čija je misija okončanja eutanazije u Kanadi dovela do njenog online projekta Umirem od želje da te upoznam, podsjetio je okupljene da se ljudi koji izaberu eutanaziju obično boje “gubitka sposobnosti sudjelovanja u značajnim životnim aktivnostima”. Doktori koji provode eutanaziju “misle da čine nešto dobro”, rekla je.
“Umiruća osoba ne zaslužuje biti napuštena dok pati i umire. Kad netko zatraži eutanaziju, to odaje tu nesigurnost.”
Alex Schadenberg iz Koalicija za prevenciju eutanazije je rekao: “Imamo osjećaj beznađa među mnogim ljudima… Imamo ozbiljan problem s usamljenošću i osjećajem nedostatka nade i smisla, tako da ono što stvarno imamo je kulturno napuštanje koje se događa. Ovdje se ne radi o slobodi i izboru i autonomiji, radi se o ubijanju ljudi koji su u očaju. I ti ljudi vas trebaju kao ljude nade.”