U emisiji „Moguća misija“ na Hrvatskome katoličkom radiju, urednika Trpimira Alajbega, u utorak 12. studenoga govorio je donedavni apostolski upravitelj Estonije i sadašnji prvi biskup Tallinna Philippe Jourdan. Predstavio je život katolika u toj najsjevernijoj baltičkoj zemlji, osvrnuo se na posjet papa Ivana Pavla II. i Franje te najavio novogodišnji Taizé susret koji će se tamo održati, piše IKA.
Najsjevernija baltička zemlja Estonija, s površinom nešto većom od 45 tisuća četvornih kilometara danas ima 1,4 milijuna stanovnika od kojih je katolika oko 8 tisuća. Premda je katoličanstvo na području Estonije prisutno od 13. st., pojavom pokreta reformacije početkom 16. stoljeća nestalo je s tog područja. Papa Pio XI. ponovno je uspostavio Katoličku Crkvu – praktički ni iz čega – osnivanjem Apostolske administrature za Estoniju – 1. studenoga godine 1924. Apostolska administratura posebna je upravna jedinica nad određenim područjem kojom u ime Svetoga Oca upravlja apostolski administrator. Osniva se u posebnim okolnostima, često kada nije moguće uspostaviti redovitu biskupiju – u ovom slučaju nedostatak domaćih svećenika i malen broj domaćih vjernika.
Apostolska administratura Estonije uzdignuta je na razinu samostalne biskupije Tallinna 26. rujna ove godine, a za prvoga je biskupa papa Franjo imenovao dotadašnjeg apostolskog upravitelja biskupa Philippea Jourdana. Novoosnovana Tallinnska biskupija obuhvaća cijelu Estoniju te ostaje i dalje neposredno podređena Svetoj Stolici.
Philippe Jourdan rođen je u Francuskoj, a u Estoniji djeluje već 28 godina. Apostolskim administratorom imenovan je krajem ožujka 2005. Bila je to jedna od posljednjih pastoralnih odluka pape Ivana Pavla II. – samo nekoliko dana prije njegove smrti. Philippe Jourdan za biskupa je zaređen iste godine te je time postao drugi katolički biskup zaređen u Estoniji nakon 500 godina. Tallinnska katedrala bila je premalena za biskupsko ređenje, stoga je ono održano 10. rujna u baptističkoj crkvi Sv. Olafa.
Biskup Jourdan diplomirao je matematiku i inženjerstvo – mostogradnju – na pariškom fakultetu Ecole Nationale des Ponts et Chaussées (Ekol Nasional di Pon e Šasi). Potom je završio teologiju i doktorirao na Papinskom sveučilištu Svetoga Križa te je zaređen za svećenika. Član je prelature Opus Dei.
Estonija je područje na kojemu su katolici malena manjina. Biskup Jourdan rekao je da od kraja sovjetskog vremena Katolička Crkva u Estoniji raste. „Da vam to približim, jedan je Nijemac doktorirao o Katoličkoj Crkvi u Estoniji u 20. stoljeću i prema tom je istraživanju 70-ih godina prošloga stoljeća bilo 5 ili 6 estonskih katolika. Dakle ne 5 ili 6 stotina ili tisuća. Nego pet ili šest kao prstiju na ruci. Od tada je, zahvaljujući Bogu, Crkva u Estoniji jako narasla, umnožila se tisuću puta, tako da možemo reći da nam je Bog pomogao jer smo započeli iz situacije u kojoj je Katolička Crkva ovdje bila praktički ništa. I prema kraju sovjetskog vremena, raslo je zanimanje ljudi, posebno u Tallinnu i Tartuu, da saznaju malo više o duhovnosti, da saznaju malo više o Katoličkoj Crkvi. Počeli su dolaziti u crkvu, uglavnom nekršteni ljudi iako je ovdje tradicija luteranska. Naime, tijekom sovjetskog vremena u mnogim je obiteljima ta tradicija nestala, pa nije bilo niti krštenja. Naravno, vrlo nam je važan bio posjet pape Ivana Pavla II. 10. rujna godine 1993. Taj je posjet za vidljivost Katoličke Crkve bio značajan trenutak“, rekao je biskup.
Govoreći o djelovanju Katoličke Crkve u Estoniji biskup je rekao da je Crkva tu kao i u drugim zemljama gdje je zajednica vrlo malena, ali korak po korak pokušavaju pokriti cijelo područje zemlje, tako da katolici ili oni koji su zainteresirani za katoličku vjeru mogu pronaći svećenika, crkvu, misu ne predaleko od svog doma.
Istaknuo je da je Crkva u Estoniji također poznata po svojoj aktivnosti u obrazovanju. „Katoličkih škola nije bilo od reformacije u 16. stoljeću. Sada smo osnovali i otvorili prve katoličke škole, prva je bila u sveučilišnom gradu Tartuu i sada ima oko 600 učenika. To su osnovna i srednja škola. U Tallinnu također imamo manju školu, osnovnu školu sv. Mihaela s oko 300 učenika. I blizu katedrale postoji još jedna mjesna – javna gradska škola koju su osnovali roditelji, pretežito katolici, koji su bili posebno zainteresirani za formaciju i dobro obrazovanje djece. Na kraju sovjetskog vremena stvorili su tu školu koja je sada jedna od boljih škola u Tallinnu, to je tzv. School of Old Town s više od 1000 učenika. Premda to nije privatna škola, u njoj smo također prisutni, tamo je i katolički kapelan. Crkva je prilično aktivna u školama i mislim da je to vrlo pozitivno jer u zemlji kao što je naša, a mislim da u Hrvatskoj ima više katoličkih škola, ljudima često ono što znaju o Katoličkoj Crkvi – jest ono što vide u katoličkim školama. Zbog toga su katoličke škole vrlo važan način evangelizacije. U zemljama katoličke tradicije ljudi već znaju što je Katolička Crkva i ne trebaju katoličku školu za to. Katoličke škole su dobre za formaciju djece, što je u našem slučaju također važno. To je također naš glavni način da pokažemo tko su katolici, kroz katoličku školu ljudi će otkriti što je Katolička Crkva“, rekao je biskup.
Govoreći o sadašnjoj situaciji biskup je istaknuo važnost posjeta pape Franje godine 2018.: „Kada je Papa dolazio, bilo mu je rečeno da će nakon posjeta Litvi koja je većinom katolička i Latviji koja je pola-pola, posjet Estoniji biti mnogo teži jer je mnogo manje religiozna nego ove dvije zemlje, a pogotovo manje katolička. Ali doista, prijem Pape u Estoniji bio je vrlo impresivan i on je sam bio iznenađen. I otkrio je da su stvari mnogo bolje nego što je mislio. Čak je predsjednica Estonije u to vrijeme bila poznata po tome što je protivna svim Crkvama. Bila je apsolutno zadivljena Papom, rekla mi je da je Papa jedini Božji čovjek, kako je rekla, koji mi nešto govori, koji ima što za reći! I osjećam da je u estonskom društvu bilo jednako, jer za Estonce je Katolička Crkva nešto vrlo daleko. Znaju da postoji, ali je daleko i u vremenu i u prostoru. Rekao bih da je sada čak i za prosječnog Estonca činjenica da je Papa iz Rima došao u Estoniju vidjeti ovdašnju Katoličku Crkvu, njima nešto vrlo blisko. Dakako, druga je stvar u osobnom životu ako netko želi vjerovati u ono što Crkva kaže, ali barem više nije daleko. I mislim da je u našim zemljama, zemljama luteranske tradicije sa sjevera Europe – ne samo Estonije već i skandinavskih zemalja, sama činjenica da ljudi osjećaju da Katolička Crkva više nije daleko – vrlo važna. Katolička je Crkva sada dio društva, a ne samo sjećanje iz prošlosti.“
Biskup je istaknuo da je ova, 2024. godina posebna za Crkvu u Estoniji jer slave 100 godina apostolske administrature. „U tih 100 godina Crkva je mnogo trpjela i podnijela mnogo patnji posebno u sovjetsko vrijeme. Ali je doživjela i renesansu, kao ponovno rođeno novorođenče, novorođena Crkva. To je mlada Crkva i s velikom nadom slavimo ovih 100 godina. S velikom nadom također čekamo da Sveti Otac proglasi beatifikaciju našeg prvog sveca, mog prethodnika, nadbiskupa Eduarda Profittlicha koji je 1942. umro u sovjetskom gulagu. Bio bi to prvi naš svetac, ali i svjedok svih onih katolika koji su umrli u sovjetskim zatvorima 30-ih i 40-ih godina 20. stoljeća, svih koji su svjedočili svetim životom čak i u tako ekstremnim patnjama kao i o. Profittlich. Umro u gulagu u Kirovu na sjeveru Rusije. Tamo je pokopan zajedno s tisućama i tisućama drugih, ne znamo gdje je njegov grob, tako da ništa nije ostalo. Ali imamo zapisnike s ispitivanja koja su provodili policija i KGB, tako da znamo da je on svjedok nade čak i u najmračnijim vremenima. Ovo je, svakako, vrlo važno za Estonce, ne samo za katolike, jer je u sovjetsko doba oko 20% stanovništva Estonije bilo deportirano u Rusiju. Dakako, nisu svi umrli – velik je broj njih umro, dok su drugi malo po malo pušteni i odobreno im je vratiti se u Estoniju. Nema estonske obitelji koja nije imala članove deportirane u gulag ili umrle u deportaciji. Naravno da su pred Bogom svi sveci jednaki! Ali postoje neki sveci čiji život kao da malo više govori lokalnom stanovništvu. Rekao bih da bi beatifikacija našeg nadbiskupa Profittlicha također bila svjedočanstvo da Crkva prepoznaje što se dogodilo u Estoniji, također i u Latviji, u Sovjetskom Savezu. Ne možemo to nazvati genocidom, ali kada je 20% stanovništva deportirano, to je stvarno masovno. I možemo reći da je nadbiskup Profittlich odlučio podijeliti vjeru s estonskim narodom u tim godinama. Zbog toga je to za nas vrlo posebno i nadamo se da će Papa uskoro iskoristiti priliku da ga proglasi blaženim.“
Biskup Jourdan izvijestio je da katolici i luterani upravo pripremaju veliki europski Taizé susret mladih koji će se ove godine prvi puta održati u Tallinnu. „Izazov je to za nas, ali je izazov i za zajednicu iz Taizéa, jer kako mi rekoše, nikada nisu išli tako daleko na sjever. Prilično je vidljivo da radimo zajedno, luterani i katolici. Susret se održava odmah nakon Božića do Nove godine. U našoj zemlji nakon Božića može biti i -25 °C. Za mlade ljude koji dolaze iz južne Europe, a nadam se da će doći i iz Hrvatske, važno je doći s rukavicama, čizmama, kapama. Danas sam se s luteranskim nadbiskupom smijao jer su braća iz Taizéa odlučila tiskati majice za sve sudionike. I rekosmo, stvarno, majice su doista ono što vam ovdje treba zimi. U estonskoj zimi treba vam mnogo više nego majice – kapa, rukavice i čizme!“, poručio je mons. Jourdan.
Biskup je u emisiji pozvao mlade vjernike iz Hrvatske u Tallinn na Taizé susret krajem ove godine. „Tallinn je vrlo zanimljiv grad s vrlo lijepim starim srednjevjekovnim gradom. Također je i nešto sasvim drugačije za katolike iz Hrvatske. Mislim da je dobro za mlade ljude da upoznaju drugačiju Europu – gdje nema toliko katolika. Pozivam i na molitvu, da mole, ja molim i za Crkvu u Hrvatskoj, ali pozivam također i na molitvu za one katoličke zajednice koje žive malo dalje na periferiji Crkve. Papa je nedavno bio na Papui Novoj Gvineji, u Timoru – to je geografska periferija. Možemo reći da smo ovdje u Estoniji kao na periferiji Crkve, u smislu da smo granica Katoličke Crkve tijekom stoljeća. Možda smo drugačija Crkva, ali trebamo osjećati da nas sve katoličke zemlje podupiru molitvama i ljubavlju“, poručio je biskup Jourdan. (kta/ika)
