Na svetkovinu Presvetog Srca Isusova u pulskoj je katedrali biskup Ivan Štironja predvodio svetu Misu s činom posvete hrvatskog naroda Presvetom Srcu Isusovu. Koncelebriralo je petnaestak svećenika i sudjelovalo mnoštvo naroda. Liturgijsko pjevanje su animirali članovi zborova iz Pule i Poreča. Zvona koja su se oglasila na svim crkvama i zvonila punih pet minuta označila su i naglasila kako je posveta Presvetom Srcu Isusovu vrlo važna za vjernike katolike cijele naše domovine Hrvatske.
Nakon navještenog Evanđelja, biskup je podsjetio na neke prethodne jubileje i posvete hrvatskog naroda Presvetomu Srcu Isusovu te se prisjetio pape Lava XIII. i njegove enciklike Annum Sacrum – Svetoj godini (1899.) kojom je najavljena posveta ljudskoga roda Božanskom Srcu Isusovu, u povodu Jubilejske 1900. godine što je papa Lav XIII. nazvao najvećim činom svoga pontifikata.
Biskup je nastavio osvrćući se na Jubilejsku godinu i encikliku „Dilexit nos“ u kojoj papa Franjo napominje: „U ovom promjenjivom svijetu potrebno je ponovno govoriti o srcu kao mjestu gdje se sve spaja u svakom čovjeku, bez obzira na podrijetlo i životno stanje… Suvremeni se čovjek osjeća izgubljeno, rastrgano, kao da je lišen unutarnjeg načela koje stvara jedinstvo i sklad njegova postojanja i djelovanja. Nažalost, vrlo su rašireni obrasci ponašanja koji pretjeranu važnost pridaju racionalno-tehnološkom području ili, suprotno, području instinkta“ (br. 9). Papa Franjo je naglasio: „Ako je srce obezvrijeđeno, obezvrijeđeno je i ono što znači srcem govoriti, srcem djelovati, sazrijevati i liječiti srce“ (br. 11).
Podsjetivši da je hrvatska mladež papi Lavu XIII. za Jubilejsku 1900. godinu darovala album od 160 000 potpisa mladeži koji su sudjelovali u posveti Presvetom Srcu Isusovu, biskup se zapitao: „što ćemo mi kao uspomenu predati djeci i mladeži, budućim generacijama u povodu naše posvete Presvetom srcu Isusovu? Što možemo darovati papi Lavu XIV., Crkvi, što ćemo darovati Bogu?“ Potom je odgovorio: „Predajmo srce vjernosti Crkvi, srce ispunjeno vjerom i ljubavlju; ostavimo im primjer vjernika hodočasnika nade koji časte, hvale i slave Srce Isusovo.
Biskup je podsjetio kako se u programu hrvatske mladeži jubilejske 1900. godine pozivalo na vjernost Imenu Isusovu, među ostalim i kršćanskim pozdravom „Hvaljen Isus“. „Taj se pozdrav i danas čuje na našim ulicama i trgovima. Slobodno možemo reći da taj pozdrav odzvanja u srcu katolika naše domovine poput zvonâ koja slave Boga. Pozdrav: Hvaljen Isus u znak vjere i priznavanja Boga koji je Put, Istina i Život, ne stari i ne bi se smjelo dogoditi da ga se omalovaži i zaboravi. To je pohvala utjelovljenom Isusu, pohvala Ljubavi koja se u potpunosti darovala ljudima a u isto vrijeme je popljuvana, bičevana i raspeta; pohvala Ljubavi koja se i danas nerijetko omalovažava, gura iz društva pa tako i iz svakodnevnoga života“.
Biskup Štironja se kratko osvrnuo na liturgijska čitanja koja govore o Bogu koji ostaje vjeran u svojim obećanjima i nikada ne ostavlja svoj narod. Vrhunac toga obećanja je Isus koji se u potpunosti darovao na križu za spasenje svih ljudi, naglasio je biskup te protumačio parabolu o izgubljenoj ovci, koja je navještena u Evanđelju i koja snažno govori o Božjoj brizi za svakoga čovjeka i za sve njegove vrijednosti, među kojima je najveća vrijednost čovjekova duša, koju se ne smije omalovažiti jer Bog u svakom trenutku hita da je spasi.
Biskup je završio svoju propovijed pozivajući okupljene da se kao zajednica Crkve otvorimo ljubavi Kristova Srca te započnemo novi odnos prema Bogu, prema sebi i prema braći ljudima.
Nakon popričesne molitve, pred oltarom Srca Isusova, vjernici su se ujedinili s biskupom Ivanom u molitvi posvete hrvatskog naroda i domovine Presvetom Srcu Isusovu.
