U crkvi Žalosne Gospe u Murinama, filijalnoj crkvi Župe sv. Peregrina u Umagu, svečano misno slavlje obilježavanja 30. obljetnice od izgradnje te crkve predvodio je porečki i pulski biskup mons. Ivan Štironja. U koncelebraciji su bili biskupski vikar mons. Vilim Grbac, kancelar biskupije mons. Sergije Jelenić, mjesni župnik i dekan preč. dr. sc. Josip Grbac, župnik Oprtlja vlč. Zoran Cetinić te kapelan umaške župe David Sebastian Castillo Gallardo.
U ime civilnih vlasti misi je nazočio gradonačelnik Umaga Vili Bassanese.
Župnik, dr. Grbac, je u uvodnom pozdravu podsjetio na staru crkvu Gospe Žalosne koja je u Umagu srušena 1954. godine, a ta je crkva u Murinama, zajedno s pastoralnim centrom, izgrađena kao zamjena i nadoknada, 1994. godine.
„Tridesetogodišnja povijest jedne crkve ne može se mjeriti s poviješću starih crkava u Istri koje datiraju iz prvih stoljeća kršćanstva. No, ako tridesetu obljetnicu usporedimo s čovjekovim životom, onda je to, otprilike, trećina njegove životne dobi. Zato, svaka godina Crkve kao učiteljice i odgojiteljice života, neizmjerno je važna i vrijedna“, rekao je biskup na početku homilije te je izrazio nadu da će ta crkva, „kao posebno mjesto prisutnosti Euharistijskoga Krista“ i nadalje okupljati „generacije djece i mladeži, generacije vas vjernika kojima pruža okrjepu za ovozemaljski i vječni život“.
„Promatrajući Gospin život vidimo da je to život vrlo nepredvidiv, pun kušnji, križeva ali i život prepun predanja i milosti“; rekao je biskup te je spomenuo svetopisamsku sliku iz Lukina evanđelja (Lk 2,33-35) kako će joj „mač probosti dušu“.
„Gospa je, moglo bi se reći, prva novozavjetna prognanica, koja je iz svoga zavičaja, zajedno sa svojim zaručnikom sv. Josipom, morala bježati u Egipat kako bi izbjegli smrt svoga djeteta Isusa“, podsjetio je biskup Ivan te je vrlo empatično podsjetio na boli Isusove Majke. „Traženje izgubljenog sina u mnoštvu hodočasnika bilo joj je teška kušnja kojom ju je Gospodin pripravljao za onaj konačni gubitak na Kalvariji. Pratiti svoje dijete na križnom putu od Jeruzalema do Kalvarije bila je posebno teška zadaća. Bol je bila još veća dok je svoga sina Isusa promatrala kako ga prikivaju na križ i razapinju. Potpuno nemoćna, prateći ga na križnom putu, samo je mogla moliti da se okonča to ponižavanje, vrijeđanje i mučenje. Isusove riječi na križu: „Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj“, zasigurno su bile svojevrsno olakšanje. No tu nije kraj njezinoj majčinskoj žalosti i patnji. Uslijedilo je skidanje mrtva Isusova tijela s križa kojega je primila u naručje kao što ga je primila u trenutku rođenja. Posljednja Gospina žalost bila je polaganje Isusova tijela u grob.“
Propovjednik je istaknuo da je unatoč svim mukama i trpljenjima na svim njezinim životnim putovima prisutna čvrsta vjera, te da je bila svjesna velikih milosti koje je primila od Gospodina, iznad svega da je Presveto Trojstvo nagradi milošću vjere za poslušnost i potpunu predanost volji Božjoj, kao i za strpljivo podnošenje svih životnih kušnji i žalosti, te je na kraju u nebu okruni za kraljicu neba i zemlje.
Mons. Štironja je aktualizirao poruku Gospe Žalosne. „Gospine žalosti zasigurno nisu strane brojnoj našoj braći i sestrama. Možda mnogima od vas, braćo i sestre, stoje oni koji su morali napustiti svoje rodno mjesto i otići u nepoznato, sami ili s cijelom obitelji. Slični su Gospi oni očevi i majke koji čekaju da saznaju gdje im je završilo tijelo nestala sina ili kćeri. Brojna su naša braća i sestre koji prolaze križni put svoje bolesti i raznih poteškoća, kušnji i sumnji, padova i grijeha. Koliko je samo očeva i majki koji stoje pod križem bolesti svoje djece, s njima prolaze križne putove i bore se za njihovo zdravlje. Do beskraja bismo mogli nizati listu žalosti koje susreću i pogađaju pojedince i zajednice. Blažena Djevica Marija, Gospa žalosna stoji pred nama, zagovara nas i poziva da ne dopustimo da se ikad ugasi posljednja zraka nade i vjere u bolje i vedrije sutra.“
„Kao što je Gospa žalosna zadobila pobjedničku palmu strpljivo stojeći u vjeri i odanosti Bogu, pod križem svoga Sina Isusa, tako i mi možemo zadobiti pobjedničku palmu noseći strpljivo svoje životne križeve, s vjerom u srcu i s molitvom na usnama“, rekao je biskup Ivan te pozvao na molitvu za sve one kojima je povjeren životni križ, „Kažem povjeren jer križ nije kazna nego kušnja koju s Kristom valja nositi i pobijediti. Molimo za sve naše bolesne, nemoćne, za žene i majke koje se bore za jedno dijete više, a prolaze kroz razna poniženja, žalosti i omalovažavanja zbog svoje trudnoće. Molimo da se svako začeto dijete rodi, da bude radost svojim roditeljima i društvu“, rekao je propovjednik te je zagovoru Gospe preporučio sve učenike na početku nove školske godine.
U završnim zahvalama vlč. dr. Grbac je zahvalio biskupu na predvođenju misnoga slavlja, svima koji su sudjelovali u realizaciji proslave, a napose je istaknuo ulogu kancelara Jelenića koji je bio župnik u vrijeme kada je građenja crkve u Murinama.
Izrazio je zahvalu gradonačelniku na nedavnom potpunom uređenju interijera župne crkve sv. Peregrina u Umagu.
Biskup je na kraju izrekao radost zbog lijepe suradnje koje se očituje u toj župnoj zajednici te je zahvalio župniku i ostalim svećenicima na svemu što čine za dobro Crkve u Istri.
„Crkva u Istri stavljena je u naše ruke, jesmo li svjesni da pišemo povijest Crkve našega vremena? Napišimo i ispišimo tu povijest divnim rukopisom, a bit će divan ako bude ljepota u našem srcu i u našoj duši“, rekao je mons. Štironja.
O crkvi Gospe Žalosne
Crkva Gospe Žalosne u Murinama izgrađeno je devedesetih godina prošloga stoljeća, u spomen na drevnu istoimenu crkvu koja je nakon Drugog svjetskog rata, iz “urbanističkih” razloga srušena u centru Umaga. Ta je crkva bila izgrađena 1343. godine, prethodno je bila posvećena sv. Jakovu i Bartolomeju. Prvotno su se o njoj brinuli redovnici serviti. Oni su na poseban način častili Majku Božju Žalosnu, te su njoj u čast izgradili kapelu 1573. godine. Danas se može vidjeti tek oznaka na pločniku koja obilježava mjesto gdje se je nalazila ta crkva. Godine 1770. crkva je predana dijecezanskom kleru. Crkva iz 14. stoljeća odjednom je počela smetati zgradi izgrađenoj 1954. godine pa je ta drevna crkva iz tih „urbanističkih“ razloga srušena. Nekoliko dana ranije žalosna procesija iznijela je kip Gospe Žalosne iz te crkve i on se do danas čuva u župnoj crkvi. Unatoč obećanju da će biti sagrađena nova crkva to se nije dogodilo. Nakon 4 desetljeća izgrađena je crkva u Murinama. Kamen temeljac blagoslovio je i postavio blagopokojni biskup Antun Bogetić, 6. rujna 1992., a 14. prosinca iste godine započela je gradnja crkve. U svibnju 1994. crkva je dovršena i 29. svibnja svečano blagoslovljena, i od tada se ondje događa život Crkve, u tom novom naselju na periferiji Umaga, kojeg nastanjuju u lijepom broju i mlade obitelji. Uz crkvu se, u sklopu svetišta nalaze i prostori za okupljanje vjernika te jedna stambena jedinica. Sve je okruženo prostranim zelenim površinama, a postoji i prikladno velik parkirni prostor.
G. Krizman
