U Zagrebu je 2. rujna 2025. u 83. godini života preminuo poznati akademski kipar Miro Vuco. Oproštajne obrede u krematoriju na zagrebačkom Mirogoju predvodio je požeški biskup emeritus Antun Škvorčević u prisutnosti supruge Nade, sina Ivana i kćeri Jasike te brojnih kulturnih djelatnika iz Zagreba i drugih dijelova Hrvatske. Uz biskupa su bili svećenici Zvonimir Sekelj, kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog, Željko Lovrić, župnik zagrebačke Župe sv. Leopolda Mandića na Voltinom Naselju i Hrvoje Maltarić, župnik u Brdovcu. Biskup Antun je na početku izrazio kršćansko suosjećanje obitelji i svima koji za pokojnikom tuguju. Kazao je kako se od njega opraštamo u nadi Isusove pobjede nad smrću, koja ga je na svoj način pratila u njegovu umjetničkom stvaralaštvu. Dodao je da mu u toj nadi želimo iskazati poštovanje i zahvalnost što nas je svojom ljudskošću i djelatnošću uzdizao u onostranost i povezivao s Bogom.
U homiliji biskup Antun je podsjetio na susrete s preminulim umjetnikom u njegovu zagrebačkom ateljeu u Križanićevoj ulici kao i u depou njegovih umjetnina u Heinzlovoj ulici gdje su razgovarali o više egzistencijalnih pitanja i ulozi vjere u našem životu. Među ostalim dogovarali su i mogućnost da neke njegove umjetnine nađu mjesto u Dijecezanskom muzeju Požeške biskupije. Biskup je istaknuo kako se radilo o većim umjetničkim djelima, te su odluku o njihovu izboru ostavili za neka kasnija vremena. No, u međuvremenu nastupio je Gospodar života i izabrao Miru Vucu kao svoje umjetničko djelo pozvavši ga s ovoga svijeta u vječnost da bi svojim božanskim Duhom njegovu prolaznost i smrtnost preobrazio u pobjedu nad smrću, koju nam je omogućio u Isusu Kristu. Biskup je zahvalio Bogu što nam je darovao umjetnika Miru Vucu, izrazivši nadu da mu je udijelio puninu onog života na koji ga je pozvao kad ga je stvorio, a kojeg je on u svojevrsnim ulomcima susretao kad je snagom svoga umjetničkog duha u opipljive materijalne predmete unosio ono što ih nadilazi, što je više od pojavnoga i materijalnog.
Prisjetio se biskup kako ga je u svoje vrijeme s preminulim umjetnikom povezao Zlatko Kauzlarić Atač, tvoreći zajedno s njime skupinu koja se prozvala „Bijafra“ po tadašnjoj patnji, gladi i drugim stradanjima u toj afričkoj zemlji. Članovi ove skupine uprizorivali su pokatkad zastrašujuće ljudske likove, budeći ponekad i odbojnost. No, biskup je spomenuo kako mu je u pristupu njihovu umjetničkom izrazu bio od nemale pomoći kardinal Joseph Ratzinger, kasniji papa Benedikt XVI. svojim pisanjem o iznakaženom, zgaženom, raspetom Isus na križu kao najvećem očitovanju ljepote. Ona, naime, nije nešto izvanjsko, nego duhovno, ljubav kojom je Isus položio sebe dokraja u smrt za nas. Upravo ta ljepota zrači sa svih likova i preminulog umjetnika Vuce, i to je ona ljepota za koju Dostojevski kaže da će spasiti svijet, ustvrdio je biskup. Izrazio je uvjerenje da je u svojoj smrti umjetnik Vuco odložio prolaznost i svu težinu našeg postojanja, te je u ljepoti raspetog pobjednika nad smrću pronašao i puninu ljepote vlastitog preobražena bića po mjeri Isusova uskrsnuća, kao konačnog Božjeg stvarateljskog djela.
Oslanjajući se na naviješteno evanđelje u kojem Isus govori da odlazi s ovoga svijeta kako bi nam u kući njegova Oca pripravio konačne stanove, biskup je istaknuo da je kuća materijalna stvarnost, sazdana od cigle i drugog građevinskog materijala, i da ona postaje dom kad u njoj stanuju osobe koje se vole, žive jedna za drugu, i tako ostvaruju svojevrsnu puninu postojanja u smislu što ga jedni drugima daruju uzajamnom ljubavlju. Isusova je riječ u evanđelju kako želi da svi budemo zauvijek ondje gdje je on, pobjednik nad smrću, te da u zajedništvu s njime koji je sebe dao za nas pronađemo vječni dom u svoj ljepoti postojanja s njime. Biskup je poželio da vjerom koja je budnost našega duha za ono što je više od pojavnoga i opipljivog prepoznamo Miru Vucu kao dionika Isusove pobjedničke ljubavi, jače od smrti.
Nakon biskupove homilije riječ oproštaja nekadašnjih studenata s preminulim svojim profesorom uputio je dekan Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu profesor Alen Novoselec.
Na kraju je biskup Antun u ime preminulog Mire Vuce zahvalio svima koji su mu bili dobri tijekom zemaljskog života, napose članovima obitelji, kao i svima koji su mu svojim sudjelovanjem na ovozemaljskom oproštaju iskazali poštovanje i zahvalnost.
