Dubrovački biskup mons. Roko Glasnović, u večernjim satima u Treću nedjelju došašća i Nedjelju Caritasa, 15. prosinca predvodio je svečano Euharistijsko slavlje u samostanskoj crkvi sestara Kćeri Božje ljubavi i mjestu štovanja blaženica u Sarajevu: sestre Jule, Brckmane, Krizine, Antonije i Bernadete od kojih su četiri podnijele mučeništvo upravo toga dana 1941. godine u Goraždu na rijeci Drini. Koncelebriralo je petnaest svećenika među kojima generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić i vlč. Mario Ćosić, ravnatelj Katoličkog školskog centra Sv. Josip koji djeluje u sklopu zdanja sestara Kćeri Božje ljubavi oduzetog u komunističkom vremenu, a kojega su nazivali gradom na gori.
Pozdrav svim okupljenima u ime sestarske zajednice sv. Josipa na Banjskom Brijegu na čelu s predstojnicom s. Fidelis Lučić uputio je rektor samostanske crkve Kraljice krunice vlč. Darko Endrich. „Poseban pozdrav upućujem preuzvišenom gospodinu biskupu dubrovačkom mons. Roku Glasnoviću. Velika nam je radost i čast što ste danas s nama kako biste predvodili ovo sveto Misno slavlje u čast blaženih Drinskih mučenica. Pozdravljam i sve svećenike koncelebrante. Posebno pozdravljam zbor bogoslova, ministrante i prisutne redovnice i sve vas, braćo i sestre. Pozdravljam i sestre Kćeri Božje ljubavi u čijoj se samostanskoj crkvi nalazimo, mjestu štovanja današnjih blaženica, koje su upravo ovdje polagale svoje redovničke zavjete i hranile se duhovnim blagom svetih sakramenata i, možemo vjerovati, da se već u ovoj crkvi začelo sjeme njihova mučeničkog zvanja. U svoje ime, kao rektor ove crkve, i u ime sestara Kćeri Božje ljubavi, od srca vam zahvaljujem, oče biskupe, na vašem dolasku i molitvenom zajedništvu. Neka ovo slavlje u svima nama obnovi vjeru, ljubav i nadu u Boga, a zagovor blaženih Drinskih mučenica neka nam svima pomogne da i mi budemo svjedoci Kristove ljubavi u svijetu“, kazao je vlč. Darko.
Na Svetoj misi sudjelovale su također: provincijska predstojnica Školskih sestara franjevki Bosansko-hrvatske provincije Prečistog srca Marijina i predsjednica Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica BiH s. M. Željka Dramac, provincijalna glavarica Služavki malog Isusa Provincije Bezgrješnog začeća BDM s. M. Ana Marija Kesten, provincijalna glavarica sestra milosrdnica sv. Vinka Paulskog Provincije Majke Divne – Sarajevo s. M. Vinka Bilješko te sestre Kćeri Božje ljubavi i Klanjateljica Krvi Kristove.
Liturgijsko pjevanje vrlo skladno animirao je zbor bogoslova Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa Stjepan Hadrović pod ravnanjem rektora i profesora liturgike preč. Ivana Rake.
„Ulazimo u ovo slavlje Svete mise, otajstvo Božje ljubavi, Isusovu žrtvu i gozbu moleći da vjerujemo što molimo i molimo što vjerujemo te da u život provodimo kao što su to činile Drinske mučenice“, kazao je biskup Roko uvodeći u Misno slavlje.
Nakon što su jedna sestra Kćeri Božje ljubavi i jedan bogoslov pročitali misna čitanja te vlč. Mario navijestio evanđeoski misni odlomak, biskup Glasnović je na početku homilije podsjetio da slave Treću nedjelju došašća, Nedjelju Caritasa i spominju se obljetnice mučeničke smrti blaženih sestara Kćeri Božje ljubavi: Jule Ivanišević, Bernadete Banje, Krizine Bojanc, Antonije Fabijan i Berhmane Leidenix koje su četnici ubili iz mržnje prema vjeri. Dodao je da se u začetku svega spominje ljubav Boga Oca te da sestre Družbe Kćeri Božje ljubavi u svom naslovu imaju riječ ljubav kao i da je ujedno i Nedjelja Caritasa koji znači ljubav na djelu.
„Čovjek ne može živjeti bez ljubavi, on ostaje po sebi neshvatljivo biće, njegov je život lišen smisla, ako mu ne biva objavljena ljubav, ako se ne susretne s ljubavlju, ako je ne iskusi, ako je ne učini svojom i ako na njoj živo ne sudjeluje”, kazao je biskup Roko te dodao da je bio na proglašenju blaženica u Zetri 2011. godine kada je kardinal Angelo Amato predvodio Euharistijsko slavlje u zajedništvu s tridesetak biskupa i uz koncelebraciju oko 300 svećenika te sudjelovanje brojnih redovnica posebno sestara Kćeri Božje ljubavi te oko dvadesetak tisuća vjernika. Spomenuo je i da se na više mjesta u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini štuju Drinske mučenice i slavi Sveta misa prigodom obljetnice njihova mučeništva.
“Mučenici su znak najveće ljubavi, svjedoci koji nasljeduju Krista sve do davanja vlastita života, da potvrde istinitost evanđelja. Mučenici imaju u potpunosti udjela u naravi Crkve koja ima u sebi utisnut lik Kristov koji sama sebe preda iz ljubavi prema čovjeku. Mučenik ne umire sam za sebe nego pred onim koji ga progoni hoće posvjedočiti svoju vjeru u Uskrsloga kao zadnju istinu o smislu postojanja. Stoga su kršćani već od prvih vremena bili pozivani i uvijek će biti pozivani na davanje tog najvećeg svjedočanstva pred progoniteljima. Mučeništvo, kojim se mučenik suobličuje Kristu učitelju, Crkva smatra iznimnim darom i vrhunskim, dokazom ljubavi. Mučeništvo je jedini istinski kriterij iskrenosti vjere”, kazao je dubrovački biskup te podsjetio da je vicepostulatorica kauze Drinskih mučenica s. Ozana Krajačić, između ostalog, napisala da ove blaženice nisu htjele biti junakinje, nego su one svojim svjedočanstvom postale mučenice koje umiru iz ljubavi prema Kristu. One su za Krista bile spremne izložiti cijeli svoj život. Razlog njihove smrti bila je njihova odluka da ostanu, vjerne Kristu i Crkvi, i upravo je to veličina svakog mučenika, a tako i naših blaženica.
Biskup Roko je podsjetio na često ponavljane riječi pape Franje “Ne dajte da vam ukradu nadu” i na njegovu bulu pod naslovom Spes non confundit (Nada ne razočarava). “I nama se danas može činiti da nam teškoće koje nas snalaze, nevolje, tjeskobe i progonstva, žele oduzeti nadu”, rekao je propovjednik dodajući da je danas Katolička Crkva sa svojim vjernicima najprogonjenija skupina na svijetu odnosno da u svijetu ima više od 340 milijuna progonjenih kršćana kao i da je svaki osmi doživio progonstvo ili diskriminaciju. Kazao je i da je jedan biskup iz Nikaragve na susretu, na kojem je sudjelovalo oko 190 biskupa, govorio da je tamo sve teže stanje pa čak nemaju ni dovoljno vina za slavljenje Svete mise. Neki od biskupa mislili su da bi se misno vino moglo poslati diplomatskom poštom, ali su ih podsjetili da tamo nema apostolskog nuncija ni njegovih suradnika.
“Puno je progonjenih, puno je i umornih. Možda smo i mi umorni. Od čega? Od patnje i križa, neki jedni od drugih, neki od samih sebe, od loših vijesti, od crnila i žutila, umorni od ogovaranja i kleveta, optuživanja, vrijeđanja, izdaja, parničenja, zlostavljanja, predrasuda i osuda, nekultura, umorni od grijeha. Umorni smo i od Boga koji ne izgleda kako bismo mi željeli i ne djeluje kako bismo mi to činili. On okreće obraz, govori o križu kojim se sveti Pavao ponosi. Treba nam Gospodin, treba nam Isus. Uzvikivale su sestre: Isuse, spasi nas. Treba nam Isus da bismo pravilno koristili slobodu i činili dobro, bili solidarni kao što su to bile sestre i podijelili dobra za zajednički život. Jer načelo je da se ne možeš spasiti bez drugoga, ne može nam biti dobro ako bližnjemu nije dobro”, kazao je biskup Roko koji se potom osvrnuo na misni evanđeoski odlomak u kojem mnoštvo pita, što im je činiti, a Ivan Krstitelj im odgovara da donose plodove dostojne obraćanja i da je već je sjekira položena na korijen stablima.
“Što nam je dakle činiti? Ono što su učinile Drinske mučenice. U Marijinu domu, u gostinjcu siromaha dijelile su onima koji nisu imali”, rekao je dubrovački biskup te citirao dio Statuta Družbe Kćeri Božje ljubavi u kojem, između ostalog, stoji da članice družbe trebaju biti službenice i oruđe neizmjerne Božje ljubavi. I to riječju i dijelom, po uzoru na Gospodina našeg Isusa Krista. “I uistinu, takve su, prema svjedočanstvu, bile blažene Drinske mučenice. Puno su davale sirotinji, a i posuđivale im od petroleja do soli. U travnju 1941. tamo je zasjedala i vlada Kraljevine Jugoslavije u bijegu. Ponekad je bilo ugošćeno i nahranjeno i više od 60 osoba dnevno. U svima su gledale Krista. Riječju i dijelom. Ivan pokazuje na Krista, sestre pokazuju na Krista, Drinske mučenice i na Duha Svetoga koji je pokretač svega. I uistinu, samo onaj tko pronađe put k Isusu, pred Njim se otvori i ustraje do svršetka, bit će spašen. A mi smo pozvani vjerovati u Božju svemoć skrivenu u križu. Živjeti s Kristom znači prestati misliti na sebe, odreći se sebe iz svojih želja pa ćemo biti i ponizniji, i vedriji, i strpljiviji, i velikodušniji, i radosniji, kako nas poziva današnja nedjelja. Znat ćemo oprostiti drugima, pa i ono, ljudski gledano, neoprostivo, poput svoga Učitelja koji je rekao: Oče, oprosti im jer ne znaju što čine. I Krist je onda jedincat i jedinstveni model svih muškaraca i žena, svih ustanova, družbi, redova u Crkvi”, rekao je biskup Roko te pozvao prisutne da im ništa ne bude važnije od Krista.
Pošto je spomenuo da papa Franjo, govoreći posvećenim osobama o obnovi i ciljevima, istaknuo da je prvi cilj gledati prošlost sa zahvalnošću, mons. Glasnović je rekao da svaka crkvena ustanova ima iza sebe bogatu karizmatsku povijest. “U njezinim je početcima prisutno djelovanje Boga, koji u svome duhu poziva neke osobe da bliže nasljeduju Krista, da pretoče evanđelje u posebni oblik života, da čitaju očima vjere znakove vremena, da s kreativnošću odgovore na potrebe Crkve. Živjeti prošlost sa zahvalnošću, a sadašnjost s velikom ljubavlju, u pomnom osluškivanju onoga što Duh Sveti govori Crkvi. Je li Isus doista prva i jedina ljubav svih nas? Jedino ako je tome tako, možemo i moramo ljubiti u istini i milosrđu svaku osobu koju susrećemo na svom putu, jer smo od Njega naučili što je ljubav. Znat ćemo ljubiti jer ćemo imati srce jednako Njegovu. I onda ćemo moći prigrliti budućnost s nadom”, istaknuo je propovjednik te spomenuo teškoće s kojima se u Crkvi susreću od opadanja zvanja preko globalizacije, relativizma i marginalizacija do društvene beznačajnosti.
“U tim nesigurnostima ostvaruje se naša nada, tlo od vjere u Gospodina povijesti koji nam nastavlja ponavljati: Ne boj se, jer ja sam s tobom… Ondje gdje su redovnici i redovnice, ondje je radost. Danas je nedjelja radosti. Pozvani smo iskusiti i pokazati da je Bog sposoban ispuniti naše srce i učiniti nas sretnima te nema potrebe tražiti drugdje našu sreću. A onda i probuditi svijet, jer je proroštvo karakteristično obilježje duhovnog posvećenog života. Biti proroci koji svjedoče kako je Isus živio na ovoj zemlji. Nikada se ne smijemo odreći proroštva. Učiniti Crkvu domom i školom zajedništva”, kazao je biskup Glasnović te podsjetio da je sestra Imaculata kao svjedokinja o Drinskim mučenicama kazala da je to bila zajednica od pet anđela.
“Izaći iz samih sebe i to je poziv. Postoji čitav jedan svijet koji čeka. Osobe koje su izgubile nadu, obitelji u teškoćama, napuštena djeca, mladi kojima je oduzeta budućnost, bolesnici, starije i napuštene osobe, bogati, siti dobrima i s prazninom u srcu, muškarci i žene u traženju smisla života, oni koji žeđaju sa Bogom. Ako ljubimo, onda geslo svakoga učenika sluge glasi: Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude. Tako ćemo moliti i molitvi Oče naš. Tim riječima Isus u Masinskom vrtu dobio je odlučnu bitku protiv grijeha, protiv srca koje se pobunilo i koje je doživjelo slabost. Dopustiti da nas vode kamo ne želimo ići, jedna je od bitnih dimenzija našeg služenja. I upravo nas to čini slobodnima. Kad se damo tako voditi, čak protivno svojim idejama i planovima, stječemo iskustvo nečega većega, bogatstva Božje ljubavi”, rekao je biskup Roko na kraju propovijedi te citirao papu Benedikta XVI. da je ljubav ili jača od smrti ili uopće nije ljubav. “Svet život i mučenička smrt sestara blaženih Drinskih mučenica poručuju svima nama da postoji Isus Krist i njegove vrijednosti za koje se isplati sve žrtvovati da bi se sačuvala ljubav i imao život u izobilju”, poručio je dubrovački biskup.
Jedna od sestara Kćeri Božje ljubavi molila je, između ostalog, u molitvi vjernika: da Bog svoju Crkvu obogati novim duhovnim i crkvenim zvanjima, da ne uzmanjka pastira, Bogu posvećenih osoba, ni zauzetih vjernika laika; da Crkva, po zagovoru Drinskih mučenica koje je iz različitih naroda poslao u zemlju različitih vjera i naroda, nikada ne prestane biti otvorena prema svima, i onima koji vjeruju drugačije; da Gospodin, po zagovoru Drinskih mučenica koje su bile dio redovničke obitelji Kćeri Božje ljubavi, štiti bračne drugove, njihovu bračnu ljubav i vjernost.; da podari Crkvi današnjega vremena veliku ljubav prema siromaštvu, osjetljivost za siromašne, bolesne i nevoljne te misionarski žar.
Na kraju Svete mise svi okupljeni pošli su pred sliku Drinskih mučenica, koja je otkrivena tijekom Mise njihova proglašenja blaženim 24. rujna 2011. u Olimpijskoj dvorani Zetra u Sarajevu, te molili da Gospodin blažene sestre Julu, Berchmanu, Krizinu, Antoniju i Bernadetu pridruži zajedništvu svetih sveopće Crkve da bi još odvažnije slijedili primjer njihova života i iskusili njihov moćni zagovor u svojim potrebama i životnim borbama.
Sestre Kćeri Božje ljubavi i štovatelji Drinskih mučenica na ovo slavlje duhovno su se pripravljali prigodnom trodnevnicom. Večernja Misna slavlja od 12. do 14. prosinca predvodili su: generalni tajnik Biskupske konferencije BiH vlč. Bojan Ivešić, rektor Nadbiskupijskog sjemeništa i ravnatelj Katoličkog školskog centra Petar Barbarić u Travniku preč. Željko Marić i ravnatelj Katoličkog školskog centra Sveti Franjo u Tuzli vlč. Branko Jurić. Pola sata prije sv. Mise tijekom trodnevnice, kao i na sam spomendan 15. prosinca, štovatelji su molili krunicu i litanije bl. Drinskih mučenica.
U samostanu Marijin dom na Palama, u Bosni i Hercegovini nedaleko od Sarajeva, postojala je zajednica od pet sestara Družbe Kćeri Božje ljubavi, koje su umrle na glasu mučeništva za vrijeme Drugog svjetskog rata. Imena sestara su: poglavarica samostana s. M. Jula Ivanišević (Hrvatica), s. M. Berchmana Leidenix (Austrijanka), s. M. Krizina Bojanc (Slovenka), s. M. Antonija Fabjan (Slovenka) i s. M. Bernadeta Banja (Mađarica rođena u Hrvatskoj). Samostan, u početku zamišljen kao mjesto odmora i oporavka sestara Družbe, s vremenom je prozvan „Gostinjcem siromaha“ zbog djela ljubavi prema svima potrebnima, uključujući i pravoslavce, koji su kod njih tražili hranu i utjehu. Dana 11. prosinca 1941. grupa četnika, srpskih gerilaca, odvela je svih pet sestara u pravcu Goražda. Prisilili su ih na četverodnevno pješačenje po planinskim stazama Romanije, po hladnoći i snijegu, bez prikladne odjeće, uz ispitivanja, prijetnje i vrijeđanja. I u takvim okolnostima sestre su pokazivale mir i nutarnju sabranost, i gotovo su cijelim putem šutjele i tiho molile. Sestru Berchmanu, sedamdesetšest godišnju staricu, iscrpljenu od napornog puta, odvojili su od sestara i zadržali u Sjetlini.
Ostale četiri sestre dovedene su u Goražde i smještene na drugi kat vojarne koja se nalazila uz rijeku Drinu. U noći istoga dana, 15. prosinca 1941., četnici su upali u prostoriju sestara s nakanom da ih siluju. Tražili su od njih da se odreknu redovničkog načina života i prestanu služiti Vatikanu, uz obećanje života, zaposlenja, pa čak i odlikovanja. Na prijetnju smrti sestre su ponovno odlučno odbile njihove ponude te su izrazile spremnost radije umrijeti nego izdati Boga i svoje redovničko posvećenje. Kada su im počeli trgati odijela, uz povike „Isuse, spasi nas!“ skočile su kroz prozor, zadobivši teške ozlijede. Nekoliko trenutaka kasnije bile su usmrćene noževima i sljedećeg dana bačene u Drinu. Jedan ranjeni vojnik, koji je ležao u jarku kraj rijeke, vidio je kako je svaka sestra, prije nego što je bila izbodena nožem, učinila znak križa. Sestri Berchmani, koja je ostala kao zarobljenica u Sjetlini, bilo je rečeno da treba poći k svojim sestrama, koje su već bile ubijene. I ona je ubijena 23. prosinca u sjetlinskoj šumi. (kta)
