Na blagdan Uzvišenja Svetog Križa u Rumi, u subotu 14. rujna, svečano misno slavlje predvodio je biskup Vlado Košić, u zajedništvu s domaćim srijemskim biskupom Fabijanom Svalinom i biskupom u miru Đurom Gašparovićem. Koncelebriralo je petnaestak svećenika, među kojima i generalni vikar biskupije te rumski župnik mons. Josip Ivešić. Misi je nazočio i protojerej stavrofor o. Sreten Lazarević, rumski paroh.
U lijepom zajedništvu ispunjene crkve biskup Košić prisjetio se svojih mlađih dana kada je tu dolazio župniku mons. Bošku Radieloviću te ohrabrio zajednicu u životu koji je na ovom svijetu često suobličenje Kristovu križu, ali je i put prema uskrsnuću, slijedeći Krista Gospodina.
U homiliji biskup je poručio i kako je sveti Križ tajna, misterij naše vjere, te da je on bez vjere neshvatljiv kao što je Krist na križu Grcima ludost, Židovima sablazan, a pozvanima pak, i Židovima i Grcima, Božja snaga i Božja mudrost. „Doista, križ Kristov naša je snaga, premda mudracima ovoga svijeta izgleda kao ludost i sablazan (Fil 2, 6-11). Uvijek se pitam, kako je to i zašto nazvan ovaj blagdan Svetoga Križa: Uzvišenje sv. Križa? Zar nije Isus bio na križu ponižen i ubijen? Doista, ali gledajući ljudskim očima. Međutim, od nas Gospodin traži da gledamo i njega, i sebe i jedni druge njegovim, Božjim očima. Kada tako razmišljamo, spoznajemo snagu i veličinu Kristova križa: po njemu mi smo spašeni, on je za nas dao svoj život jer nas je toliko ljubio… veće ljubavi, naime, „nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje (Iv 15,13). To dakako nije lako, ali zato je to mogao učiniti naš Gospodin koji je zato i postao čovjekom da nam u ljudskom tijelu pokaže koliko mu je stalo do nas i naše vječne sreće“, rekao je biskup te podsjetio na mladomisničko geslo bl. Alojzija Stepinca „A ja, Bože sačuvaj, da se čim drugim hvalim, osim križem Gospodina našega Isusa Krista“ (Gal 6,14).
Biskup se također zapitao i što bi to mogao biti razlog naše kršćanske nade, negoli križ Kristov? „Da Krist nije umro, bio pokopan i treći dan uskrsnuo, zaludu bi bila sva naša vjera, sve naše propovijedanje! Upravo je to pashalno otajstvo temelj našeg pouzdanja da smo spašeni, da je Bog – kako prekrasno kaže danas Gospodin u evanđelju po Ivanu – tako ljubio svijet da je dao svog Sina Jedinorođenca da ni jedan koji u njega vjeruje ne propadne nego se spasi po njemu (Iv 3,13-17). Ta Božja ljubav prevelika u Isusu Kristu našem Gospodinu pojavila se kada se on rodio u skromnim štalicama u Betlehemu od Djevice Marije. Ta se ljubav Božja pokazala u punini za nas kada je Gospodin naš Isus Krist za nas bio mučen, raspet i umro na križu. No, ta se ljubav Božja do kraja očitovala nama koji vjerujemo kad je Gospodin uskrsnuo i kada nam je poslao svoga Duha Svetoga. Samo u tom jedinstvu – križ i uskrsnuće – trebamo gledati cjelinu otajstva Križa Kristova. Niti je uskrsnuće moguće bez križa, niti bi križ u sebi imao smisla bez uskrsnuća. Stoga je naša vjera u Krista Spasitelja moguća samo u tom binomu: Križ i Uskrs! Ni samo Križ, ni samo Uskrs, nego to dvoje u jedinstvu“, poručio je između ostalog biskup Košić.
