Sisački biskup Vlado Košić predvodio je u petak, 3. siječnja misno slavlje u kapeli sv. Ivana Pavla II. u prostorima Laudato televizije. Izravni prijenos mogao se pratiti na programu Laudato televizije, te Youtube i Facebook kanalu, a sveta misa slavljena je na nakane članova Kluba prijatelja.
Na početku biskup je rekao kako se danas održava pokop preminule Viktorije Abramović r. Kovačević, majke vlasnice i glavne urednice ove televizije Ksenije Abramović. Tom prigodom izrazio je kršćansku sućut obitelji i istaknuo kako ovu misu želi prikazati za pokojnu Viktoriju.
U homiliji biskup je tumačio čitanja iz Prve poslanice svetog Ivana apostola poručivši kako ona govori o dostojanstvu koje je Ljudima Gospodin Isus darovao. „Velika je čast i povlastica biti dijete Božje. To smo svi koji smo kršteni i zato zahvaljujemo Bogu na tom daru. No taj dar i obvezuje. Sveti Ivan kaže: Tko god čini grijeh, čini i bezakonje; ta grijeh je bezakonje. I znate: on se pojavi da odnese grijehe i grijeha nema u njemu. Tko god u njemu ostaje, ne griješi. Tko god griješi, nije ga vidio nit upoznao. Ivan nas dakle poziva da se klonimo grijeha. Nadalje, apostol nam poručuje: Ljubljeni! Sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti. Znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični jer vidjet ćemo ga kao što jest. Ove bismo riječi mogli primijeniti na pokojnu Viktoriju i sve koji su usnuli u Gospodinu s vjerom u njegovo spasenje. To je stanje u kojem će se očitovati što ćemo biti, da ćemo biti Bogu slični jer ćemo ga vidjeti. Boga gledati bila je i ostala vjekovna čežnja svih svetih, onih svetih žena i muškaraca koji su u životu nastojali činiti sve da mogu doći pred Božje lice. Nije li to najvažnije, biti licem u lice s Gospodinom? Taj nas susret možda plaši, ispunja pitanjem našu dušu, kako će to biti… ali sam Gospodin nas potiče da se ne bojimo jer smo djeca koja kroz ovaj život putuju da bi došla u zagrljaj svojem Ocu“.
Govoreći o evanđelju svetog Ivana, biskup je ukazao na Ivanovo svjedočanstvo o Isusu kao Jaganjcu Božjem koji oduzima grijehe svijeta. Povezujući te riječi s današnjim izazovima, istaknuo je potrebu poniznosti i služenja u svakodnevnom životu, uz prepoznavanje Krista kao izvora nade i spasenja. „Ivan Krstitelj znao je svoje mjesto, nije se proglasio Mesijom, premda su to mnogi od njega očekivali, vidjeli su u njemu onoga koji treba doći. On je mogao to očekivanje iskoristiti, ali ne, on je jasno rekao: Ja nisam Krist. Znao je dakle svoje granice, i to je pouka i za sve nas. Sebe je nazvao: glasom koji viče u pustinji i onim koji nije dostojan izuti obuću s Mesijinih nogu, dakle njegovim slugom. .. Kako je rekao i farizeju Nikodemu, Gospodin Isus želi da se njegovi učenici krste: iz vode i Duha Svetoga. On dakle preuzima Ivanovo krštenje vodom, ali mu daje novo značenje i snagu – Duha Svetoga. Neki misle da je krštenje djece koje podjeljuje Crkva samo krštenje vodom, pa ponovno krste one koji se obrate kao stariji i sami dođu do vjere u Krista. Mi pak vjerujemo da je u sakramentu krštenja s vodom podijeljen i Duh Sveti, koji će biti djelatan u duši i jednom probuditi osobnu vjeru. Samo Duh Sveti može oblikovati život po Isusovoj volji. Samo ako smo krštenu u Duhu mi smo živi udovi Tijela Kristova. Zato trebamo moliti Duha Svetoga da siđe i promijeni nas“, rekao je biskup te na kraju zaželio svima blagoslovljenu svetu Godinu Gospodnju 2025.
