Na Staru Godinu, 31. prosinca 2025., biskup Ivica Petanjak slavio je u krčkoj katedrali misu zahvalnicu za godinu na izmaku.
Okupljenima je uputio propovijed koju donosimo u nastavku:
“Stara je godina!
Tko bi rekao da je prije dvanaest mjeseci ta stara bila nova, svečano dočekana, da se od nje puno očekivalo. Jelo se i pilo, bančilo, nazdravljalo, sve u ime toga što je nova, što je novo, kao da će svijet preko noći postati novi.
U godinu dana uspjela je ostarjeti toliko da u njezino ime nitko više neće podignuti čašicu i nazdraviti joj i ako se baš nešto posebno nije dogodilo, kao što je rođenje, vjenčanje, sprovod, tko će je se sutra sjećati i spominjati?
Čini se da je svemu što je staro već unaprijed odzvonilo. Nama smetaju oni koji su stariji od nas, mi smetamo mlađima od nas. Svi se prijetimo godinama, kao da su one neka nesreća, a svi hoće živjeti. Svima je teško, a nitko ne želi umrijeti. Nas jedino Bog, možda, može razumjeti, ali očito da mi sami sebe ne razumijemo.
Zadnji je dan u godini.
Eto vi koji ste se okupili na ovu euharistiju, imate bar toliko vjere, da ste smatrali potrebnim doći na svetu misu i zahvaliti Gospodinu na svemu onom što nam je bilo darovano ove godine. Naša zahvalnost bi trebala biti to veća što smo, kako god bilo, proživjeli i preživjeli ovu godinu i što smo bogatiji za jedno životno iskustvo, koje bi nas trebalo učiniti zrelijima i mudrijima. U tome bi nam trebao pomoći i početak Ivanovog evanđelja kojeg smo slušali na sam Božić i slušamo ga danas ponovno.
Crkvena predaja kaže da je Ivan apostol živio najdulje od svih apostola i da je doživio stotinu godinu i jedini od apostola nije završio mučeničkom smrću. Pred kraj svoga života piše Proslov svoga evanđelja koji neki nazivaju Himan Utjelovljenoj Riječi. Himan Sinu Božjem koji je postao čovjekom. U ovom Proslovu Ivan sažima cijelo svoje evanđelje i daje jednu kozmičku viziju svijeta i svemira, na čijem početku stoji Sin Božji po kome je sve stvoreno i u kome je sve stvoreno.
Ivan, vrednuje vrijeme. Vrijeme je bitno i presudno za čovjeka. Sudbonosno je. Bez vremena se mi kao ljudi ne možemo roditi, odrasti, razviti, dozoriti. Ali vrijeme je bitno i za naše vječno spasenje. Vrijeme je ambijent u kojem se ostvaruje spasenje. Vrijeme je jedino u kojem mi možemo Boga spoznati, prihvatiti, uzljubiti i, na koncu, spasit se.
U vremenu mi spoznajemo sebe i spoznajemo Božju prisutnost u našem životu. I po tome spoznajemo svoje značenje, ulogu i poslanje, zašto smo na ovom svijetu. Spoznajemo da je Bog jedini gospodar povijesti.
Nitko od moćnika ovog svijeta ne zna što će se dogoditi slijedeće godine. Koliko god oni kalkulirali, imali svoje ekonomske i političke interese, nitko ne zna kako će sve završiti i hoće li svijet krenuti u pravcu kojem se nitko ne nada. Ništa mi sa sigurnošću ne znamo. Sve je obavijeno velikim velom tajne. Bez obzira jesmo li vjernici ili nevjernici. Svi stojimo pred jednim neizmjernim misterijem.
Ako tako stanemo pred Boga i pred ovo vrijeme u kojem živimo i pred ovom poviješću u kojoj se nalazimo, mogli bi doći do jedne veoma lagane i za nas spasonosne spoznaje, koja je u svakom pogledu utemeljena, a ona glasi: »Budući da je samo Bog gospodar povijesti i da mi samo tapkamo na mjestu i pokušavamo se nekako snaći, onda želim da Bog bude i gospodar moga života.«
Budući da je sav naš život, kao i postojanje ovog svemira, nama nedokučivo, dobro je imati nekoga Jakoga tko ti čuva leđa. Na koga se možeš osloniti. Kome možeš svoj život povjeriti. On je jedino pravo i istinsko Svjetlo, o kojem govori Ivan u evanđelju. »Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja« (Iv 1, 9-12).
Onaj tko prihvati Isusa kao svoga Spasitelja dolazi do svjetla, dobiva svijetlo, spoznaje smisao svoga života i postojanja, i živi u svijetlu. A to je najbitnije.
Do god čovjek živi u svijetlu i dok god ima svjetlo u svom srcu nema te sile i nema toga zla koje ga može pobijediti niti uništiti.
Danas na Staru godinu zahvaljujemo Gospodinu što nam unatoč svega ove godine nije ponestalo svijetla i molimo ga da u njegovom svijetlu uđemo i u novu godinu. Amen.”
