Mons. Ivica Petanjak predvodio je svečanu liturgiju Vazmenog bdjenja u Krčkoj katedrali. Liturgija je započela Službom svjetla u kojoj je blagoslovljen oganj pred vratima katedrale te s 5 rana Kristovih urešena Uskrsna svijeća koja je zatim unesena u procesiji u katedralu i čiji je plamen podijeljen okupljenim vjernicima. Hvalospjev Uskrsnoj svijeći otpjevao je biskupov tajnik vlč. Josip Karabajić, nakon čega je uslijedila Služba riječi.
Biskup Petanjak okupljenima je uputio i propovijed. Ovdje je donosimo u nešto skraćenom obliku.
“Budući da je Bog najveća djela spasenja izveo po noći i da nas je Isus puno puta pozvao da bdijemo i da budemo budni, kako nas njegov pohod ne bi iznenadio ili našao nespremne, tako i mi bdijući dočekujemo zoru Isusova uskrsnuća.
Sve što se u liturgiji odvija odvija se u znakovima i simbolima, ali su njezini učinci za nas djelotvorno spasonosni. Tako, dok se spominjemo Isusove muke, smrti i uskrsnuća u to isto vrijeme taj spomen proizvodi u nama učinke spasenja.
Zašto smo večeras ušli u mračnu crkvu, i unijeli uskrsnu svijeću koja je jedina gorjela? Da na vizualan način sebi dočaramo tamu groba u kojoj se nalazi svaki pokojnik i u kojoj se nalazio Isus kad je umro i pokopan, ali onog trena kad ga je Bog Otac od mrtvih uskrisio, nastala je nova stvarnost koje do sada nije bilo. Nastalo je svjetlo u tami i tama groba i smrti ustuknula je pred svjetlom života.
Svijeću koju smo unijeli zovemo uskrsna, jer predstavlja Isusa uskrsnuloga i častimo je tako što je kadimo, kao što kadimo i oltar koji predstavlja Krista, Isusa u Presvetom oltarskom sakramentu, evanđelje i ljude. Isto dostojanstvo i ista stvarnost je u: uskrsnoj svijeći, riječi Božjoj, euharistiji i čovjeku. Kad bismo živjeli stvarnost koja se ovdje događa svakom bi se čovjeku klanjali kao Bogu, jer smo, kako smo čuli u knjizi Postanka, stvoreni na sliku Božju. U svakom od nas je Bog po stvaranju, po sakramentima, po euharistiji kad Krista blagujemo.”
“Uskrs je kao prijelaz iz ropstva u slobodu. To je prijelaz u kojem je jasno jedno: nema okretanja i nema povratka natrag. Kod Boga nikad nema povratka nazad. Što je bilo bilo je i završeno je. Čovjek dok god živi putuje. Kad stane, nema ga više. Čovjek na putu ne zna svoju budućnost i ne zna što ga čeka, ali je slobodan, zato putuje. Da bi imao neku sigurnost da će stići, Bog mu se nudi kao saveznik, kao prijatelj, pratitelj, a čovjek ga u slobodi prihvaća ili odbija ponuđenu ruku.”
“Kako su Židovi putovali od Crvenog mora do obećane zemlje 40 godina tako je iza nas 40 dnevni korizmeni hod i ono što sada živimo nije dolazna nego polazna točka. Prešli smo korizmenu pustinju i došli smo do ovog trenutka, ali ne da stanemo nego da i dalje hodamo, ali sada s drugom sviješću nego kad smo krenuli na put. Došli smo do trenutka kad nas je uskrsnuli Krist oslobodio od ropstva grijeha i smrti. Grijeh i smrt uvijek idu zajedno. Svaki grijeh vodi u smrt i svaki grijeh vodi u ropstvo. Čovjek bez grijeha je slobodan čovjek i živ čovjek.
A zašto moramo nastaviti svoj životni hod? Zato što nam svijet svaki dan nudi hod koji je drugačiji od ovoga što ga noćas živimo. Svijet koji je u opoziciji prema Kristu.
Osim toga u nama samima su tolike predrasude i nedorečenosti. Moramo se s njima suočiti i prevladati ih kao što su se s njima suočili apostoli koji očito sumnjaju i ne vjeruju dokraja vijestima koje dolaze od žena da je Isus uskrsnuo.
Čini se da Bog voli iznenađenja, jer se mi tada potpuno pogubimo i mislimo da je svemu došao kraj, a on kaže: «Ne, ne! Sad tek sve počinje! Tek ćete sad vidjeti što će se dogoditi!«”
Novokrštenicima je biskup poručio:
“Dragi novokrštenici! Bilo bi dobro, koliko vam je u ovom času moguće, da i vi svoje krštenje uklopiti u ovo što noćas slavimo. Put katekumenata koji ste prošli i čas u kojem se nalazite nije kraj nego početak. Pokušajte svoj dosadašnji život tako shvatiti kao da ste prešli preko mora na čudesan način i više nema povratka. Nastaje jedna nova stvarnost.
Bez vaših zasluga, nego milošću i dobrotom samoga Boga, on briše sve ono što je bilo do sada i po sakramentu krštenja vi se ponovno rađate i dobivate milost novog početka. Sa svoje strane Bog to jamči i što god da bude i što god da se dogodi i kakvi god vi bili, kod Boga se neće ništa promijeniti. On će ostati vjeran zauvijek. Zauvijek ste njegovi.
Makar krštenje briše svaki grijeh do sada učinjen, svi mi imamo u većoj ili manjoj mjeri sklonost na grijeh. Napasti nikada neće nedostajati. I moguće je da dođu i veće nego su do sada bile, zato je najbitnije da nakon krštenja ostanete vjerni Isusu Kristu. Zato je i noćas na kraju svega slavlja ono što podržava i čini cijelu Crkvu i svakoga vjernika euharistija, koja je uvijek slušanje Riječi Božje koja nas treba prosvijetliti, ohrabriti, ojačati i pripremiti za primanje tijela Kristova kao sigurne hrane koja u sebi sadrži život i vodi u život.”
Biskup Petanjak uranjanjem uskrsne svijeće u zdenac i molitvom blagoslovio je vodu, a zatim je troje katekumena primilo sakramente kršćanske inicijacije.
Irena Žužić
