U nedjelju, 9. lipnja, porečki i pulski biskup u miru mons. Ivan Milovan posjetio je svoju prvu župu. Naime, nakon svećeničkog ređenja, 1964. mons. Milovan je obnašao službu župnog vikara u porečkoj katedralnoj Župi Uznesenja Marijina, a istovremeno je bio upravitelj Župe sv. Roka u Novoj Vasi Porečkoj.
Uz 60. obljetnicu svećeničkog ređenja koju biskup Milovan obilježava ove godine, iz Župe Nova Vas, voditelj zbora Ivan Černac i članovi zbora, pozvali su ga da s vjernicima te župe proslavi jednu nedjeljnu župnu misu te se zajednički zahvale Bogu za njegovih 6 desetljeća svećeništva i ujedno se, oni stariji, prisjete vremena kada je on upravljao tom župom. Tom prigodom ta župna zajednica zahvalila na dugogodišnjem angažmanu nekadašnjoj orguljašici Zori Sorčić.
Na početku je voditelj zbora biksupu Milovanu izrekao riječi dobrodošlice te mu je je u znak zahvalnosti i sjećanja na taj posjet uručen na dar mali kip sv. Roka, zaštitnika Župe Nova Vas.
Na početku homilije biskup Milovan je podsjetio, kako se nalazimo u niz nedjelja kroz godinu u kojima se u evanđeljima Isus nama predstavlja kao učitelj, a mi smo njegovi učenici.
“Svaki vjernik bi trebao cijelog života biti učenik Isusa Krista” naglasio je.
U osvrtu na evanđelje X. nedjelje kroz godinu pojasnio je tri slike. „U prvoj smo slušali kako se Isus najvjerojatnije nalazi u kući sv. Petra na obali Genezaretskog jezera. Isus intenzivno radi kao učitelj, naučava, tješi, liječi, sav je angažiran, tako da se njegovoj obitelji koja dolazi čini čudan. Razdao se ljudima, rekli bi da nije pri sebi“, rekao je biskup, te posvijestio kako se to zna dogoditi i nama. “Kao vjernici angažiramo se oko dobrih stvari, a izgledamo čudno. Da idemo u crkvu nije čudno, ali da smo dosljedni u temeljnim vjerničkim stavovima, radikalnom življenju evanđelja nekome može izgledati čudno. Mi se trudimo biti Isusovi učenici, pozvani smo biti vjerni u cjelovitom životu”.
Nadalje, govoreći o drugoj slici u evanđelju, rekao je, kako je ona još neobičnija: Isus se suočava sa farizejima. “Oni su ga već tada poprečno gledali, jer u nekim stavovima, tumačenjima Svetoga pisma prigovarao im je da se prave važni, da preziru običan narod. Stoga, sve što Isus čini oni izvrću, umjesto da vide da je Bog na djelu”.
U tom je kontekstu biskup Milovan rekao kako i mi nailazimo u životu da se izokreću izjave, istina, jer kad netko nekome nije simpatičan onda počinje izmišljati, samo da bi ponizio.
Uz treći prizor iz evanđelja, propovjednik je ukazao na Isusove riječi kad mu kažu da ga traži majka i braća. “Znamo što je Isus rekao: zaokružio je pogledom one koji su slušali i rekao: ‘evo moje majke i braće, oni koji slušaju Božju riječ i vrše je, oni su moja majka, brat i sestra’. Sigurno nije bilo lako Mariji to čuti, jer je ona bila prva koja je vršila Božju riječ do kraja od onog trenutka kad je spremno rekla ‘evo službenice Gospodnje’, i takva je bila cijeli život. Dakle, Isus svojim riječima, pomalo neobičnim, ali nama jako dragima govori ‘oni koji vole slušati, to su Njegova prava braća i sestre, i majka. Mi se trudimo: dolazimo nedjeljom na misu, trudimo se živjeti po evanđelju što je zahtjevno, ali uz Božju pomoć i uz Božje milosrđe nastojimo ići tim putem” rekao je biskup Milovan, te vjernike potaknuo “lijepo je čuti od Isusa da nas smatra svojom braćom i sestrama, pa neka nam podari svoga Duha da ustrajemo na tom putu”.
Zahvala orguljašici
Na kraju misnog slavlja uslijedio je jedan emotivni moment, ta se župna zajednica željela dostojno zahvaliti dugogodišnjoj orguljašici, Zori Sorčić, koja je u Župi sv. Roka sviranjem orgulja pratila misna slavlja punih 40 godina, od davne 1967. godine, kad je udajom došla u tu župu. „Njezina priča započinje činjenicom da nikad prije nije svirala i nije imala nikakvog iskustva. Tadašnji župnik, vlč. Racan, zaključio je da bi upravo ona bila idealan kandidat za orguljašicu samo zato jer je po zanimanju bila ekonomist i vrlo spretno koristila pisaći stroj. Zato je zaključio da ima razgibane prste, što se je pokazalo istinom i preraslo u 40-godišnji staž kao orguljašica župe sv. Roka!“, rekao je sadašnji orguljaš Ivan Černac u zahvalnom govoru obraćajući se svojoj prethodnici.
„Također moramo znati da su se tada mise više pjevale, bilo je puno više obveza i da su se svirali svi sprovodi, koje je teta Zora nesebično i vrlo požrtvovno pratila. Uz dvoje male djece, a i sve obveze u obitelji rado je izvršavala svoju zadaću u župi.“
„Nakon 40 godina aktivnog sviranja teta Zora je nesebično i vrlo ponizno predala svoju ulogu dalje, ali je i dalje ostala aktivna u župskom zboru i pjevala još niz godina, a danas i dalje čita na nedjeljnim misama. Danas je imala svu dobru volju i namjeru još jednom nam nešto odsvirati na misi, ali nažalost uzbuđenje i emocije su nadvladali te stoga nismo uspjeli realizirati taj lijepi naum.“
„Smatramo da neke riječi dobiju na važnosti i značaju tek kad bivaju izrečene i tek tad stječemo puninu njihovih značenja. A zašto je to bitno izreći? Upravo zato jer su te vrijednosti dio nas i onoga tko mi jesmo, a zanemarivanjem ili nijekanjem istih gubimo dio sebe.“
„Stoga danas ovdje koristimo priliku zahvaliti Vam se pred svima na svom nesebičnom angažmanu i pomoći svih tih godina. Uz to želimo napomenuti da Vas iznimno cijenimo i poštujemo kao osobu i u Vama vidimo primjer za puno lijepih osobina!“, rekao je Černac te je gđi Zori u znak zahvalnosti predao buket cvijeća.
