Srijeda, 7. 5. 2025.
Na početku euharistijskog slavlja, okupljene vjernike srdačno je pozdravio fra Ivan Marija Lotar, rektor bazilike i župnik ove župe.
Započinjući homiliju, mons. Medo primijetio je: „Iz godine u godinu, u ovoj se crkvi kroz 13 utoraka očituje naša ljubav prema sv. Antunu. Večeras smo došli potvrditi tu ljubav i tražiti njegov zagovor. Sv. Antun jedan je od najpopularnijih svetaca na ovome svijetu.“
Ističući svečeve osobine, kazao je da je pravi vjernik onaj kojeg zadivljuje herojski način nasljedovanja Isusa Krista, a ne onaj koji traži čudesa. „Sv. Antun je velik zato što je tijekom svojeg života imao Evanđelje kao jedinu točku oslonca. Ljubio je i hranio siromašne te se nikada nije klanjao moćnicima. Pučka pobožnost ponekad prenaglašava dimenziju čudesa što može dovesti do zanemarivanja njegovih osobnosti. On je prije svega bio zaljubljenik u Boga, a svoj život je posvetio razmatranju Božjih otajstava. Autentično je živio evanđelje i dobro je iskoristio relativno kratak život od svega 36 godina.“
U nastavku je, govoreći o današnjem društvu rekao: „Mnogi danas rasipaju dar života. Razlog tome krije se u pogrešnim uzorima kojima se mladi okreću kako bi planirali svoj život. Nekada nije bilo tako, nekada se nasljedovalo svece kako bi se svladale životne kušnje. Od njih su osobito učili o vjeri kako bi se otkrio smisao života. Te su vrijednosti važne kako bi se izgradilo društvo dostojno čovjeka.“ Potkrjepljujući te navode, poslužio se mislima jednoga pisca te ih podijelio s mnoštvom kazavši: „Manjak vjere ispunjava me tugom. Osjećam da mi nedostaje nešto bitno zbog čega bi se isplatilo žrtvovati. Zaključivši te navode, biskup se zapitao „Koliko je ljudi danas u toj istoj situaciji?“
Želeći što jasnije aktualizirati turobnost današnjeg vremena, propovjednik se prisjetio kanonizacije bl. Alojzija Stepinca. „1998. godine u noći između 3. i 4. listopada, mnoštvo mladih i obitelji uputilo se u Mariju Bistricu kako bi sudjelovalo na beatifikaciji bl. Alojzija Stepinca. Prepoznali su se u idealu za kojeg je bl. Alojzije dao život. Mnogi su shvatili da je vjera neophodna za svakodnevni život. Danas bi to mnoštvo bilo teško okupiti. Je li to budućnost koju želimo?“
„Vanjsko štovanje svetaca je i dalje prisutno, ali sveci više nisu uzori za oblikovanje života. Naprotiv, danas se nasljeduju osobe prisutne u medijima, neovisno o tome jesu li takve osobe isprazne ili ne“, poručio je te kazao kako je sv. Antun je imao svega 20-ak godina kada je vidio petoricu mučenika, koji su svoj život položili za Krista. „Divio se njihovoj odluci da naviještaju Isusa, a i sam se odlučio otići u Maroko kako bi nastavio tamo gdje su oni stali. Ušao je u franjevački red jer je bio duboko uvjeren da je Evanđelje jedino svjetlo koje prosvjetljuje život. Koristio je snažne riječi protiv moralnih problema, iskorištavanja radnika i sebičnosti. ‘Jao onima koji imaju podrume pune žita, 2 i 3 haljine, a Kristovi siromasi stoje pred vratima’, često je ponavljao.“
Mons. Medo naglasio je kako sv. Antun nije bio samo izvrstan propovjednik, već svetac koji je svojim životom svjedočio vjeru koju je živio. „Svecem je proglašen manje od godinu dana nakon smrti. Na njegovom se grobu množe čudesa, o čemu je pisao i sv. Bonaventura, budući da je on nakon ekshumacije pronašao netaknut jezik, koji se i danas čuva u Padovi.“
„Jezik prije svega treba koristiti za naviještanje Isusa Krista“, rekao je predslavitelj i podijelio zaključke do kojih je došao i Napoleon. U progonstvu na sv. Heleni Napoleon je promišljao i rekao: „U svim utemeljiteljima religija ne pronalazim ništa božansko osim za Isusa Krista. U evanđelju je sve nadnaravno i nadilazi ljudski um. Napoleon je došavši do tih zaključka, a znajući da njegov general i dalje ne vjeruje poručio tom istom generalu: ‘Činjenice govore jasno. Ako vi ne razumijete da je Isus Sin Božji, pogriješio sam što sam vas imenovao svojim generalom.“
Sv. Antun je svoj jezik upotrijebio kako bi naviještao Isusa Krista, bez kojega život gubi svoje značenje i vodi kao put prema ničemu. Biskup je stoga poručio: „Slijedimo primjer sv. Antuna i postanimo hrabri misionari Isusova života u radnom okruženju kako bi s drugima podijelili radost susreta s Isusom. To je najbolja upotreba jezika koju možemo imati.“
Zaključujući homiliju, biskup je zamolio sv. Antuna ovim riječima: „Sv. Antune, tvoja velikodušnost proizlazi iz Evanđelja, koje je izvor cijele naše civilizacije. Mnogi ne razumiju dragocjenost evanđelja, hodaju u tami i život im je izgubio smisao. Više nego ikada nam je potrebno Kristovo evanđelje. Probudi u nama žar da kleknemo pred Isusom Kristom, a ne pred idolima koji pružaju tek ispraznost. Pomozi nam da budemo pravi kršćani uvijek i svugdje. Amen.“
Na kraju euharistijskog slavlja, domaći je župnik zahvalio biskupu na predvođenju euharistije, jednako kao i okupljenim vjernicima koji hodočaste svakog utorka sv. Antunu. Kazao je da se ispred bazilike svakog utorka mogu nabaviti narukvice i majice za 7. Antunovski hod, koji će se održati 7. lipnja ove godine. Podsjetimo, susret će započeti euharistijskim slavljem u 12 sati u župi Svih Svetih u Sesvetskim Selima, nastavit će se hodočašćem kroz Zagreb, a završiti na Sv. Duhu.
Nakon svete mise, uslijedilo je čašćenje relikvija Sveca, uz pjevane litanije.
Izvor: https://www.sv-antun.hr/2025/05/07/8-utorak-u-cast-svetom-antunu/
