Prigodom spomendana Gospe Lurdske i Svjetskog dana bolesnika, požeški biskup Ivo Martinović pohodio je u srijedu, 12. veljače 2025. Opću županijsku bolnicu u Požegi te u bolničkoj kapeli predvodio euharistijsko slavlje za bolesnike i bolničko osoblje. S biskupom su koncelebrirali bolnički dušobrižnik Josip Krpeljević i tajnik Matej Siluković. Na početku slavlja biskupu je riječ pozdrava i zahvale uputio dušobrižnik Krpeljević, podsjetivši kako u kratkom vremenu po drugi puta dolazi u požešku bolnicu, čime pokazuje svoju blizinu ovoj ustanovi, njezinim djelatnicima i pacijentima. Zahvalio mu je na tome i poželio dobrodošlicu u ovo mjesto boli i patnje, ali još više mjesto požrtvovnosti, ljubavi, zalaganja i nade.
Zahvaljujući dušobrižniku na dobrodošlici, biskup je uputio pozdrav okupljenom medicinskom osoblju i bolesnicima, na čelu s ravnateljem dr. sc. Ivanom Vukojom. Izrazio je radost što može s Blaženom Djevicom Marijom zahvaljivati Bogu za djelovanje liječnika i medicinskih sestara te moliti Ga za sve bolesnike, patnike i njihove obitelji.
Na početku homilije, biskup Ivo je istaknuo kako je naviještena Božja riječ tako jednostavna i konkretna, povezana s nama, našim životima i radom te smo u ovoj prigodi Svjetskog dana bolesnika pozvani razmišljati u svjetlu Božje riječi. Spomenuo je kako nam Knjiga Postanka govori o Bogu Stvoritelju svega, neba i zemlje, i o tome kako stvara čovjeka, udahnjujući mu dah života, čime čovjek postaje živa duša. Potaknuvši prisutne na razmišljanje o svojoj stvorenosti, biskup je rekao kako nismo samo stvoreni i darovani ovom vremenu i svijetu, nego smo pozvani razmišljati i o našoj prolaznosti, jer naš život ima svoju ljepotu i dostojanstvo, ali je ipak prolazan i usmjeren na vječnost. Podsjetio je kako nam promišljanje o stablu spoznaje dobra i zla ne govori odakle zlo dolazi, već zašto ono postoji, biskup je ustvrdio kako odgovor možemo naći u Isusovim riječima današnjeg evanđelja da zlo dolazi iz ljudskog srca. Pojasnio je da je to ono što je u evanđelju Isus želio reći svima, a što njegovi učenici nisu razumjeli. Naime, pitali su ga o 
prispodobi, jer su Židovi tada naglašavali vanjsku čistoću, obrednu čistoću, koja je bila važna za sudjelovanje u bogoslužju u hramu, ali Isus govori da vanjska čistoća nije dovoljna, nego je važno ono što je u srcu, ono što nitko osim Njega ne može vidjeti. Kazao je kako nam Isus poručuje da je nutrina iznad predaje i da je najvažnija za pristup Bogu, ali i za odnos prema ljudima. Isus ne želi da budemo licemjerni poput farizeja, nego želi da budemo iskreni u svom odnosu prema Bogu i ljudima, što je ključno za naš vjernički život, ali i za naše međuljudske odnose. U tom smislu, biskup je naglasio važnost iskrenosti u životu, u radu, u obiteljima i u bračnom životu. Potaknuo je okupljene sudionike euharistijskog slavlja da budu oni koji znaju i koji su svjesni koliko je važno čuti srcem, jer je to posebno važno ovdje u bolnici gdje su oni svjedoci koliko ljudsko srce svih bolesnika i patnika u njima otkriva ono što je za njih bitno u njihovim bolima i trpljenja. U njih imaju povjerenja te u njima gledaju nadu života, nadu spasa. Pozvao ih je da zahvaljuju Bogu na daru služenja bolesnicima te da u srca pacijenata, dok ih liječe unose nadu, koja nije iluzija, nego je u konačnici sam Bog.
Biskup je homiliju zaključio riječima iz Papine Porukom za 33. Svjetski dan bolesnika: „Postajemo svjesni da smo “anđeli” nade i glasnici Božji jedni za druge, svi zajedno: bolesnici, liječnici, medicinske sestre i tehničari, članovi obitelji, prijatelji, svećenici, redovnici i redovnice, bez obzira na to gdje se nalazili: u obiteljima, u ambulantama, staračkim domovima, bolnicama ili klinikama.
I važno je znati dokučiti ljepotu i važnost tih milosnih susreta i naučiti ih upisivati u svoju dušu da ih se ne zaboravi: čuvati u srcu ljubazni osmijeh zdravstvenog djelatnika, zahvalan i povjerljiv pogled bolesnika, brižno i suosjećajno lice liječnika ili volontera, lice puno očekivanja i zebnje supružnika, djeteta, unuka ili dragog prijatelja. Sve su to zrake svjetla koje treba cijeniti i koje, čak i u tami kušnje, ne samo da daju snagu, nego uče istinskoj ljepoti života, u ljubavi i blizini (usp. Lk 10, 25-37).
Dragi bolesnici, draga braćo i sestre koji se skrbite za one koji pate, vi u ovom Jubileju imate posebno važnu ulogu. Vaše zajednički hod je, naime, znak za sve, »hvalospjev ljudskom dostojanstvu, pjesma nade« (bula Spes non confundit, 11), koja se razliježe mnogo dalje od soba i kreveta ustanova za skrb u kojima se nalazite, potičući i ohrabrujući u ljubavi »zdušnu suradnju cijeloga društva« (isto), u skladu koji je ponekad teško postići, ali koji je upravo zato ugodan i moćan, kadar donijeti svjetlo i toplinu tamo gdje su najpotrebniji.
Cijela vam je Crkva na tome zahvalna! I ja vam na tome zahvaljujem i molim za vas, povjeravajući vas Mariji, Zdravlju bolesnih, riječima kojima su joj se utjecala tolika naša braća i sestre u potrebi.“
Na svršetku misnog slavlja, nakon što su zajednički izmolili molitvu Jubileja, biskup Ivo je preporučio zagovoru i zaštiti Blažene Djevice Marije, Gospe Lurdske sve bolesnike i djelatnike bolnice, a djelatnicima bolnice na čelu s ravnateljem zahvalio je za sve što u ovoj ustanovi čine za bolesnike i ljudsko zdravlje, kao i bolničkom dušobrižniku na onome što on čini za duhovnu i pastoralnu skrb bolesnika i djelatnika bolnice.
