Župa sv. Franje Ksaverskog na zagrebačkom Ksaveru proslavila je u utorak 3. prosinca svetkovinu nebeskog zaštitnika. Središnje misno slavlje predvodio je požeški biskup Ivo Martinović u zajedništvu sa generalnim ministrom Reda franjevaca trećoredaca fra Amandom Trujillom Canom, provincijalom Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša fra Brankom Lovrićem, samostanskom zajednicom sa Ksavera te svećenicima Gornjogradskog dekanata i mnogobrojnim vjernicima i župljanima župe sv. Franje Ksaverskog.
Nakon ulazne procesije i biskupovog kađenja relikvijara sv. Franje Ksaverskoga, gvardijan samostana fra Zvonimir uputio je pozdravnu riječ svim sudionicima slavlja, a napose predvoditelju biskupu Ivi Martinoviću. Biskup je zahvalivši na pozdravu, spomenuo kako je on i svi sudionici misnog slavlja na Ksaveru hodočasnici poput onih koji su stoljećima dolazili na ovo mjesto sa željom da budu dionici ljubavi koje je Isus Krist darovao u otajstvu euharistije, a koje je sv. Franjo Ksaverski prepoznao kao ideal i temelj svoje vjere i života u Kristu.
Uvodeći u homiliju, biskup je podsjetio na pročitanu Božju riječ potaknuvši okupljene vjernike da je važno zaustavit se pred likom sv. Franje Ksaverskog, ali i pred porukom koju nam Gospodin daje za današnje vrijeme. Ova riječ Božja bila je važna i za sv. Franju Ksaverskoga. Polazeći od prvog čitanja, rekao je kako prorok Jeremija opisuje svoje izabranje i poslanje za proroka, kako ga je Bog izabrao i da bude njegov glasnik narodu svoga vremena, dok u drugom čitanju sv. Pavao u Poslanici Korinćanima govori o svom poslanju i navješćivanju evanđelja Isusa Krista koje čini jedino iz ljubavi prema Gospodinu. To je poslanje kao i ono koje su apostoli primili od Isusa Krista nakon uskrsnuća, da krste u njegovo ime i da učine sve narode njegovim učenicima. To je poslanje koje je Crkva primila od Krista i do danas ostalo je isto, kroz svu povijest nije se mijenjalo jer Krist je u svojoj biti i u svojoj poruci isti, nepromjenjiv. Njegovu poruku, njegove riječi i poziv u svom životu prepoznao je i sveti Franjo Ksaverski.
Biskup je između ostalog kazao kako je sv. Franjo Ksaverski potekao iz bogate španjolske obitelji, imao je pred sobom veliku karijeru, bio je ugledni sveučilišni profesor, ali sve je ostavio da bi potpuno išao putem Isusa Krista i ostvario njegove riječi iz evanđelja. „Sve je ostavio kako bi se posvetio jednostavnim i običnim ljudima, neukima, siromasima, bolesnicima, gladnima, djeci, mladima itd. Zašto je sveti Franjo ostavio sveučilišnu i materijalnu karijeru, ono što danas svi žele imati i ostvariti, zašto je to učinio? Zato što ga je zahvatila potpuna ljubav prema Isusu Kristu. I to je ono ključno zašto je postao svetac, zašto je postao velik, ne samo u Španjolskoj, u Italiji, u Japanu, u Indiji i diljem svijeta kao svetac i misionar. Postao je velik jer je u sebi i u svom srcu otkrio žar Božje ljubavi. Ljubav ga je Božja, možemo reći, potpuno obuzela i zahvatila te nije dopustio da mu bilo što uguši tu ljubav koju je osjetio prema Bogu.“ Biskup je potom kazao kako sv. Franjo Ksaverski, iako je živio prije pet stoljeća, svojim primjerom, svojom ljubavlju i oduševljenjem za Krista ostaje izazov za sva vremena. Pozvao je prisutne da kao vjernici i kao Crkva odgovore na pitanje: „Može li Isus Krist danas biti žar naše ljubavi u ovom svijetu? Može li Isus Krist danas zahvatiti naša srca i našu vjeru da imamo snage biti misionari, biti misionari, ali ne u Indiji, Japanu ili daleko negdje drugdje, nego ovdje gdje danas živimo?“ Govoreći o poteškoćama koje je u svom misionarskom poslanju imao sv. Franjo, ali i izazovima s kojima i mi danas susrećemo u svjedočenju i naviještanju vjere, podsjetio je na riječi pape Benedikta XVI. u govoru koji je uputio članovima 35. Generalne kongregacije Družbe Isusove 2008. godine: „Nisu toliko mora ili velike udaljenosti prepreke koje se nalaze na putu navjestiteljima evanđelja, koliko granice koje se, kao posljedica pogrešne ili površne slike Boga i čovjeka, postavljaju između vjere i ljudske spoznaje, vjere 
i suvremene znanosti, vjere i zauzetosti za pravdu. Stoga su Crkvi hitno potrebne osobe čvrste i duboke vjere, ozbiljne kulture i nepatvorenog ljudskog i društvenog osjećaja; redovnici i svećenici koji će posvetiti svoj život upravo odlasku na te granice, svjedočenju i pomaganju u shvaćanju da postoji baš naprotiv duboka usklađenost između vjere i razuma, između evanđeoskog duha, žeđi za pravdom i zauzetošću za mirom. Samo će tako postati moguće pokazati pravo lice Gospodinovo tolikima kojima ono danas ostaje skriveno i neprepoznatljivo.“ Biskup je potom upozorio i na riječi papa Franjo iz ovogodišnje poruke za Svjetski dan misija u kojoj nam govori gdje ćemo danas prepoznati Gospodinovu prisutnost i da smo svi pozvani „doživjeti svaku euharistiju u svim njezinim dimenzijama, osobito u misijskoj“ te kako Papa poručuje da „ne možemo pristupiti euharistijskom stolu ako se ne uključimo u poslanje koje, polazeći iz Božjeg srca, teži doprijeti do svih ljudi.“ Biskup je svoju homiliju zaključio riječima: „Kristovo srce, Kristovo lice najjasnije se danas pokazuje i ostvaruje u euharistiji. Euharistija je znak i mjesto prisutnosti uskrsloga Spasitelja. U njoj osjećamo Božju prisutnost i primamo Gospodinovu snagu da poput sv. Franje Ksaverskoga svima svjedočimo ljubav Božju. Samo u euharistiji možemo otkrivati Božju prisutnost i Božju ljubav. Samo iz euharistije se prima snaga Isusove ljubavi koja se širi i od koje se živi, od koje se danas može biti misionari te svjedočiti i živjeti poslanje koje smo primili od Isusa Krista.“
Nakon popričesne molitve gvardijan fra Zvonimir je zahvalio svim sudionicima slavlja, a osobito biskupu Ivi. Ispred vjernika u znak zahvalnosti Sara Vajs mu je uručila cvijeće. Zahvaljujući na pozivu i prigodnom daru, biskup Ivo je kazao kako je Ksaver duboko utkan u njegovo biće te se prisjetio i zahvalio Gospodinu za sve što mu je dao kroz mnoge godine provedene na Ksaveru. Zazivajući Gospodinov blagoslov na sve prisutne i njihove obitelji zaželio je svima da ih u životu i radu prati zagovor sv. Franje Ksaverskog te da svojom vjerom budu navjestitelji i svjedoci radosne vijesti.
