Na spomendan smrti sluge Božjega fra Ante Antića u utorak 4. ožujka 2025. godine svečano euharistijsko slavlje u crkvi Majke Božje Lurdske u Zagrebu predvodio je požeški biskup Ivo Martinović.
Misno slavlje započelo je svečanom ulaznom procesijom, a potom je u ime nazočnih vjernika vicepostulator fra Ante Crnčević uputio biskupu Ivi srdačnu riječ dobrodošlice. Zahvaljujući na pozdravu biskup je podsjetio kako u ovom zahvalnom slavlju spominjemo 60. godišnjica smrti i 10. godišnjice otkako je fra Ante Antić proglašen slugom Božjim. „Veliki je to dar za našu Crkvu i narod, ali u isto vrijeme poziv da ga nasljedujemo u njegovoj vjeri i ljubavi prema Bogu i ljudima. Želimo se večeras prisjetiti svega onoga što je Bog ostvario i što ne prestaje ostvarivati u srcima onih koji su se utjecali njegovu zagovoru te primili različite milosti i darove. Dostojno je i pravedno da Bogu zahvalimo što nam je darovao lik skromnog i velikog redovnika fra Ante Antića.“
Uvodeći u homiliju biskup Ivo je podsjetio na naviješteni Markov evanđeoski ulomak. Tumačeći širi kontekst Isusova odgovora prema Matejevu evanđelju naveo je kako mladić pristupa Isusu i pita ga što treba činiti kako bi baštinio život vječni. „Isus mu je odgovorio: Zapovjedi znaš. Mladić ih je nabrojio, a Isus mu odgovara: ‘Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom. On se na tu riječ smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak.’ (Mk 10,21-22). Učenici postavljaju Isusu pitanje: ‘Pa tko se onda može spasiti?’ (Mk 10,26) Nakon toga su nam jasne Isusove riječi. Apostoli govore Isusu da su pošli za njim, ostavivši obitelj, oca, majku, braću i sestre. Ostavili su zemlju, posjede i imanje. I čuli smo što Isus govori. Daje im se dvostruko obećanje i blagoslov: u ovom životu u ovom svijetu stostruko 
majki, očeva, sestara i braće, a u budućem svijetu život vječni. Isus govori o sadašnjosti i vječnosti. Bog je uvijek takav. Njegova riječ nas usmjerava na sadašnjost, a još više na vječnost. Zato se traži odricanje i žrtva. Zato se traži slobodno opredjeljenje za Isusa i kraljevstvo Božje. Apostoli su to učinili. Iako je njihovo opredjeljenje za Isusa slobodno, ono je ujedno i žrtva. Žrtva je ostaviti oca, majku, brata, sestru i svoju obitelj. Vi to dobro znate iz svog života. Kada ste sklapali brak učinili ste to slobodno, ali i jednu žrtvu. Nije bilo lako ostaviti svoju obitelj i krenuti s nekim da bi se osnovala nova obitelj. Krenulo se s činom ljubavi. Taj čin ostavljanja vlastite obitelji je bio u slobodi i žrtva. Jednako tako je i duhovni poziv koji je opredjeljenje za Isusa Krista je slobodni čin, ali i žrtva.“
Biskup je potom osvrnuo na prvo čitanje i Knjige Sirahove koja govori o žrtvi. „Žrtva je za Izraelca bila obredni čin kojeg bi obavljao sam ili bi u njegovo ime obavljao svećenik. Ta žrtva je trebala biti iskrena, a ne samo obredna i formalna. Sirah nam u današnjem odlomku govori da se žrtva ne smije samo formalno i izvanjski prinositi Bogu. To je vrijedi i za nas. Naše žrtve Bogu ne smiju biti izvanjske, nego trebaju biti iskrene. Naše žrtve trebaju biti potpuni i pravi dar ljubavi prema Bogu. Isus je za svog javnog djelovanja i prije smrti na križu izabrao svoje učenike da ga slijede, a poslije smrti na križu oni će potpuno shvatiti što znači i kolika je veličina slijediti Isusa Krista i kojim putem treba ići. Stoga je razumljivo zašto je Isus u evanđelju spomenuo progonstva. S progonstvima primit ćete u budućem svijetu život vječni. (usp. Mk 10,30) Isus je svojom žrtvom dokinuo sve one obredne starozavjetne žrtve paljenice i zahvalnice“, kazao je biskup. Pojasnio je potom kako su sve starozavjetne žrtve trebale biti znak ljubavi prema Bogu. Poručio je kako je Isus za nas prinio ne obrednu, nego stvarnu i potpunu žrtvu Bogu koja je temelj za sve naše žrtve i darivanje Bogu. U Isusovoj žrtvi je temelj i svake naše žrtve i darivanja Bogu i ljudima.
Podsjetio je potom nazočne vjernike kako se večeras spominjemo fra Ante Antića. „On je primjer jednostavnog i velikog lika Provincije Presvetog Otkupitelja koji je svojom žrtvom potpuno slijedio Isusa Krista. Njegova opredijeljenost u slobodi da ide putem Božjim, njegovo darivanje je bila prava i duhovna žrtva. Zanimljivo je zapaziti iz njegovih misli, poruka i njegovog djela milosrđa, iz ispovijedanja kako je ta žrtva bila jako velika, bogata, kako je iz njegov žrtve Krist obasjavao tisuće vjernika koji su mu dolazili. Ne samo kroz devetnaest godina dok je ovdje ispovijedao, nego i dok je bio odgojitelj odgajao i u svojoj zajednici svjedočio, pozivajući je mlade fratre, klerike i vjernike da budu svjesni kako u vjeri treba imati osjećaj za žrtvu. Pa tako i duhovnim spisima poručuje: ‘Veselo služite dragom Bogu i radosno. Velikodušno izvršavajte svaku dužnost, svaki posao. Bog će dati vašoj duši sve većeg svjetla. Samo se držite ovoga i junački naprijed uza sve napasti i neprilike i borbe. Posebno vas upozoravam da se mirno i veoma dobro vladate u kušnjama i raznim poteškoćama bilo nutarnjim bilo vanjskim. U tim časovima sačuvajte mir, pouzdanje, vjernost svetoj molitvi i potpuno prianjajte svetoj volji Božjoj.’ On je čovjek i redovnik koji svoju žrtvu nije temeljio na osjećajima, nego na vjeri, molitvi i predanju Bogu. I nama je njegova poruka poziv da se u njega ugledamo kako se i u današnje vrijeme treba isto boriti, biti junačan, hrabar, imati snage svjedočiti vjeru. Njegov uzor svjedočenja vjere najviše se ipak očituje u ispovijedanju. I danas slušati nekoga – nije li to velika žrtva? Znamo kako nam danas nedostaje osjećaj da čujemo ono što nam govori onaj tko živi s nama. Bez obzira da li je riječ u mužu ili ženi, ocu ili majci, djetetu, starcu ili bolesniku. Znati čuti, slušati, osluškivati govor srca onih s kojima živimo veoma je važno i potrebno. Lijepo je dolaziti na grob sluge Božjega fra Ante i moliti njega zagovor i pomoć, da čuje vapaje naših srdaca, da čuje naše molitve i ono što želimo s njim podijeliti, ali je još važnije da poslušamo govor onoga s kim živimo. Mislim da bi nas fra Ante pozvao da najprije slušamo jedni druge. Mnoštvo je njegovih poruka koje nas obogaćuju i koje je potrebno usvajati. Iako su izrečene prije 60 i 70 godina, jednako su snažne i važne kao i riječ Božja koja ne prestaje govoriti stoljećima i tisućljećima o Bogu i pozivati nas na ono na što nas poziva.“
Biskup je zatim istaknuo kako je fra Ante u brojnim susretima s ljubavlju vjernicima preporučao da rade, podnose, bore se i obavljaju svoje dužnosti s ljubavlju jer i to je velika žrtva.. „Kristov križ ne govori samo o žrtvi, nego govori o savršenoj ljubavi Sina Božjega koju je fra Ante prepoznao, zavolio i s kojom je osvojio kraljevstvo nebesko. On će reći da nitko ne može surađivati s Kristom ako nije s njim povezan u otajstvu njegova križa. Ovo večerašnje slavlje u predvečerje korizme koje nas uvodi u vrijeme priprave za Uskrs želimo biti svjesni te dimenzije žrtve, pokore, odricanja, darivanja, ljubavi i svega onoga što izlazi iz otajstva muke Isusove. Iz toga otajstva ljubavi koju je fra Ante toliko ljubio i za koju se žrtvovao.“ Biskup je zatim iznio svjedočanstvo iskusnog duhovnika zadarskog sjemeništa i publicista don Žarka Brzića koji se više puta u Zagrebu susreo sa fra Antom: „Gledao sam u njemu živa sveca već za života. I u susretima s njime doživio sam istinu da kršćanska prava svetost ne stvara od ljudi neka nepristupačna i daleka bića, još manje ekstravagantna i neprirodna, nego bliska i draga kao sunce što nas grije. Podupirao me, hrabrio me u mom publicističkom radu. Cijenio je ulogu katoličkog tiska, isticao vrijednosti takva apostolata. Iz njegove sam sobe svaki put izlazio ohrabren i ojačan u svakom pogledu.“ Potom je iznio njegovu posvetu zapisanu 16. listopada 1926. u kojoj dariva svega sebe kao žrtvu za duhovni rast i posvećenje bogoslova i klerika: „Na čast Presvetoga Trojstva, na veću slavu Blažene Djevice Marije, majke Božje i majke naše, predajem se i posvećujem sav svoj slabi život u Presvetom Srcu Blažene Majke pod njezinim vodstvom, s njezinom pomoću i zaštitom, sjedinjen s njom, premda nevrijedan za duhovni napredak povjerene mi braće klerika.“ Potom je naveo sve što čini u svom redovitom životu i služenju te zapisao: „Bože moj, daj mi veliku jakost. Promijeni mi srce. Rasvijetli pamet. Ojačaj volju. Sjedini me u božanskoj Majci svojoj sa sobom. Čuvat ću ih kao zjenicu oka svoga jer ih ti ljubiš, jer si ih ti izabrao. Daj da ovo ispunim. Povećat ću svoja odricanja, nastojanja, mrtvljenja za njih.“ Biskup je potom ustvrdio kako je fra Ante u ovim mislima iskazao veličinu svoje ljubavi prema Crkvi, a mnogo toga je ostvarivao predanim služenjem što je zauvijek ostalo skriveno i nezapisano. Biskup Ivo je zaključio kako je sluga Božji fra Ante u ljubavi i svetosti uspio jer je imao srce koje je kucalo za Boga i za čovjeka. „Ima je srce koje je ljubilo i prihvaćalo Boga i čovjeka. Ne možemo prihvaćati Boga, a ne prihvaćati ljude. Nedostaje nam danas na svim razinama ova njegova dimenzija srca, a to je dimenzija poniznosti. U ovoj korizmi molite Gospodina da vam udijeli dar poniznosti. Bez poniznosti nećete osjetiti radost i ljepotu Božje prisutnosti i svetosti. Bez poniznosti nećete imati osjećaj da trebate drugoga čuti, prihvatiti, razumjeti i za njih učiniti žrtvu, znak pažnje i ljubavi. Bez poniznosti nećete opraštati. Bez poniznosti naš post, naše molitve, milostinja, naše žrtve postaju starozavjetne, obredne, izvanjske i obične. Teško će ih Gospodin čuti jer on gleda na naše srce. On ne gleda na našu vanjštinu. Ne gleda onako kako mi mislimo da gleda. Isus poručuje: Učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete mir u dušama svojim. Svoj mir naći ćemo u Isusu Kristu, u njegovom srcu, u njegovom križu, u njegovoj ljubavi, milosrđu i dobroti u kojoj je sluga Božji fra Ante nalazio i crpio snagu. Molimo ga neka nas prati svojim zagovorom i zaštitom.“
Nakon popričesne molitve biskup Ivo je na grobu Ante Antića uputio Bogu molitvu za fra Antu Antića. Potom je gvardijan fra Bože Vuleta je zahvalio svim sudionicima slavlja, napose predvoditelju biskupu Ivi. Zahvaljujući na pozivu biskup Ivo se prisjetio kako je kao sjemeništarac pita puta bio na grob fra Ante Antića kada je euharistijsko slavlje u kripti crkve predvodio kardinal Kuharić. Ustvrdio je kako je otada do danas ovo mjesto za njega i mnoge znak prepoznatljivosti Božje dobrote. „Dobri otac Ante Antić usmjerava nas na Božju dobrotu, usmjerava nas na Isusa Krista i Gospu Sinjsku koju je posebno častio.“ U predvečerje korizmenog vremena biskup je poručio kako je fra Antino služenje Bogu, narodu i Crkvi bilo žrtva neka i oni učine neke žrtve u svom srcu, žrtve oproštenja, milosrđa i pomirenja. Neka nas sve prati njegov zagovor. Vjerujemo da ako je bio moćan na zemlji, da je onda sigurno moćni zagovornik i na nebu. Častimo naše svece i blaženike svim srcem“, poručio je na kraju biskup Ivo.
