Na Petu korizmenu nedjelju 6. travnja 2025. požeški biskup Ivo Martinović predvodio je pobožnost križnog puta na Ksaverskoj kalvariji, a potom i euharistijsko slavlje u župnoj crkvi sv. Franje Ksaverskog u Zagrebu.
Uz biskupa Ivu sudjelovali su gvardijan samostana sv. Franje Ksaverskog i tajnik Provincije fra Zvonimir Brusač, samostanski vijećnik, ekonom i pastoralni suradnik u Gračanima fra Tomislav Vrsaljko, župnik fra Ivan Paponja te tajnik Matej Siluković. Na postajama križnoga puta prigodna razmatranja tradicionalno su čitale članice Udruge „Hrvatska žena“ Zagreb-Sesvete. Nakon posljednje 
postaje križnog puta biskup Ivo je uputio nazočnima prigodnu riječ. Istaknuo je kako se nalazimo u Svetoj godini nade kada se obilježava i 1100. obljetnica Splitskih crkvenih sabora i Hrvatskog Kraljevstva te 100. godišnjica djelovanja Društva „Hrvatska žena“ te je pozvao nazočne na promišljanje o ženi kao nositeljici nade na temelju sudionica Isusovog križnoga puta i svjedokinja patnje kroz povijest Crkve i našeg naroda.
„Ako promatramo Marijin život, zapažamo koliko je bila zatečena i zbunjena sa svim što joj je Bog dao od trenutka kad joj je anđeo Gabrijel navijestio da će roditi Isusa. Već u tom času osjetila je zbunjenost i strah koji su je obuzeli. Ipak, i u tom strahu i nejasnoći ona Bogu odgovara sa svojim ‘da’ te od toga trenutka postaje majka nade za svoga Sina Isusa, a nakon njegovih riječi s križa: ‘Ženo! Evo ti sina!’ (Iv 19,26) postala je majka svih onih koji će ga slijediti i vjerovati u njega. Postala je Majka nade u patnjama i tamama ne samo Isusovih učenika, nego svih nas. Ona nas, s drugim ženama koje su slijedile Isusa u njegovoj patnji i muci, uči vjerovati, nadati se i druge ljubiti na našem životnom putu prema Kraljevstvu nebeskom.“
Biskup Ivo je zatim istaknuo kako susret Marije i Isusa dok nosi svoj križ te je kazao kako nam on otkriva dubinu majčinske boli i suosjećanje koje odražava neraskidivu veze između svake majke i njihove djece u teškim stvarnostima života. „Marija nas podsjeća na onu ljudsku dimenziju Isusove patnje i na majčinsku ljubav koja ostaje nepokolebljiva i pred smrću. Marija nam u svim trenucima Isusove patnje ne svjedoči samo majčinsku ljubav prema svome Sinu, već i nepokolebljivu vjeru u Božji plan spasenja i njegovu svetu volju, pa i onda kada se to činilo potpuno neshvatljivim, neprihvatljivim i okrutnim. Njezina nepokolebljiva vjera i hrabrost u suočavanju s bolima bili su i ostali snažni uzor nade za sve one koji su prolazili i prolaze kroz teške i gorke trenutke života. Marijina prisutnost na križnom putu podsjeća nas da nikada nismo sami. Ona nam, kao Majka Božja i naša duhovna majka koja s nama dijeli našu bol, pruža utjehu i nadu u Božju milost i uskrsnuće. Ona nam sa ostalim ženama Isusovog križnoga puta pomaže razumjeti i pokazuje put nade, jer njezina vjera nikada nije posustala, pa ni pred najvećom tragedijom vlastitoga sina.“
Potom se biskup osvrnuo na susret Isusa i Veronike koja mu prema predaji pruža rubac i briše lice. „Njezina hrabrost i suosjećanje s Isusom, usred okrutnosti gomile, simboliziraju milosrđe i hrabrost svih žena i ljudi koji se u susretu s nepravdom žrtvuju i svjedoče ljubav. Slika Kristova lica utisnuta na Veronikin rubac postala nam je znak Božje zahvale i blizine u svim nepravdama koje nam razne osobe i život nanose.“
Nadalje biskup je protumačio značenje susreta Isusa s jeruzalemskim ženama koje su plakale i naricale nad Isusom. Isus im poručuje: „Kćeri jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego plačite same nad sobom i nad svojom djecom!“ (Lk 23,28). „U ovom susretu na osmoj postaji križnoga puta otkrivamo kao i uvijek Isusovu brigu za druge, brigu za žene, djecu i obitelji. Isusove riječi upućene jeruzalemskim ženama otkrivaju nam brigu za druge te nas pozivaju na promišljanje o vlastitim grijesima i važnosti kajanja za njih. Isus, dok ide ususret smrti, želi donijeti nadu i utješiti one kojima je potrebna utjeha. Osim ovih žena o kojima smo slušali u pobožnosti križnoga puta, evanđelja nam također spominju i nekoliko drugih žena koje su izdaleka promatrale Isusovo razapinjanje i smrt na križu. To su Marija Magdalena, Marija, majka Jakova Mlađeg i Josipa te majka sinova Zebedejevih. Sve ove žene svojom prisutnošću svjedoče o svojoj ljubavi, hrabrosti i vjernosti prema Isusu do kraja njegova života. One su bile prve svjedokinje praznog groba i Isusovog uskrsnuća, te navjestiteljice radosne vijesti“, ustvrdio je biskup. Kazao je kako nam one poručuju da i u najmračnijim trenucima ljudskog života svaka žena može donijeti tračak nade i biti svjetlo na putu života. Naglasio je kako je njihov primjer poziv svima nama da uvijek i svugdje budemo svjedoci i nositelji nade.
Na kraju je poručio da je Marijina majčinska prisutnost i ljubav u Isusovom životu, od začeća do smrti na križu i uskrsnuća, simbol nade i utjehe za sve nas i za cijelo čovječanstvo. „Njezino majčinsko srce i srce svih žena, pružaju nam svjetlo nade onoga koji nam poručuje da njegovo uskrsnuće nije samo njegovo te da ono daje snagu i otvara nadu uskrsnuća svima koji su obespravljeni, beznadni, potlačeni, napušteni, progonjeni i onima koji tripe zla i podnose patnje i ljudske nepravde. On nam poručuje da je Bog uvijek pobjednik svih ljudskih nepravdi, patnji i zala. Neka nam u nošenju naših patnji i križeva pomogne Isus Krist i njegova Majka Marija, Majka nade i utjehe.“
Po svršetku pobožnosti uslijedilo je euharistijsko slavlje u župnoj crkvi koje je predvodio biskup Ivo. U prigodnoj homiliji biskup je kazao kako riječ Božja ima nedostižnu moć djelovanja na ljudska srca te je istaknuo kako nam tome svjedoče u naviještenim čitanjima Izaija, sv. Pavao i žena grešnica. Osvrnuo se potom na primjer i riječi sv. Pavla koji u Poslanici Filipljanima govori kako mu je životni cilj potpuno biti Kristov. „Pavao želi pod svaku cijenu što više upoznati Krista, slijediti ga, biti zahvaćen otajstvom njegove ljubavi, njegovog križa i patnje, smrti i uskrsnuća. Promatrajući lik i život sv. Pavla znamo koliko ga je Krist zahvatio. Znamo da je svojim životom, vjerom i mučeništvom posvjedočio ljubav i vjernost prema njemu.“ Biskup je zatim rekao kako bi svaki vjernik, osobito u korizmenom vremenu, poput sv. Pavla trebao težiti da što više upoznaje i slijedi Isusa Krista, da bude Kristov.
Biskup se zatim osvrnuo na naviješteno evanđelje u kojem farizeji iskušavaju Isusa postavljajući mu zamku zbog žene grešnice koja je zatečena u preljubu. Isus im odgovara nedokučivom ljubavlju. „Njegova ljubav je nedokučiva i svjedoči je pred onima koji ga žele uništiti. Čuli smo u evanđelju kako mu postavljaju zamku da ga iskušaju i uhvate, osude i razapnu. Znamo da je Pilat posvjedočio kako na njemu nema krivice. Možda se i nama događa da koji put činimo drugome ono što ne treba činiti, da ne prepoznajemo veličinu i dostojanstvo drugoga. To će nam se događati kad ne budemo poput sv. Pavla čeznu da nam Krist bude temelj života. Dok nam ovaj svijet i mentalitet budu temelj našega ponašanja, činit ćemo nepravde i jedni drugima postavljati zamke.“ Tumačeći nadalje evanđeoski ulomak biskup je ustvrdio kako su farizeji znali što 
piše u Zakonu, ali su željeli Isusa iskušati s uvjerenjem da mu postavljaju pitanje s kojim će upasti u njihovu zamku te da će svaki Isusov odgovor biti usmjeren ili protiv Zakona i Boga. „Isus zna što je u dubinama ljudskih srdaca i zato nadilazi njihove misli, zamke i zakone te im govori o onome što mogu najbolje razumjeti i sebe prepoznati – vlastito srce. Mi dok govorimo o drugima i njihovim grijesima, zaboravljamo svoju grešnost i svoje grijehe. ‘Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.’ (Iv 8,7) Svatko od nas najbolje poznaje vlastito srce i svoju grešnost“, poručio je biskup. Zaključio je kako se u spomenutom susretu Isusa i grešnice otkriva Božje srce koje ljubi svakoga čovjeka, ali ne i grijeh. „Upravo to je otkrio i prepoznao sv. Pavao – da ga Bog neizmjerno ljubi i na nas gleda s milosrdnim srcem. To je poziv i nama da se usmjerimo na Isusa Krista i njegov križ, na njegovo predanje Ocu, na njegovo probodeno srce i da u tom otkrivamo snagu Božje ljubavi, dobrote i milosrđa koje nam treba biti temelj za život u vjeri.“
Nadalje biskup je kazao kako Isus ne gleda grešnost žene, nego njezino dostojanstvo. „Isus želi u njezin život unijeti smisao, želi joj vratiti nadu i dati sigurnu budućnost. To je potrebno da i mi prepoznamo u vlastitom životu, da uz svoju grešnosti i slabosti možemo s Bogom živjeti sadašnjost i graditi svoju budućnost.“ Svoje razmišljanje biskup je zaključio riječima pape Franje: „Ne bojte se svoje grešnosti i bijede unatoč svemu, jer snaga Isusove ljubavi ne poznaje prepreke. Ona nikada ne prestaje. Bog je uvijek milosrdan i poziva nas na obraćenje. On je Otac koji nas ljubi, poštuje i prihvaća nakon grijeha. On ne želi nikoga izgubiti jer je Bog koji ljubi i prašta.“ Učimo se od te ljubavi i svjedočimo je svojom vjerom i životom.
Nakon popričesne molitve predstavnica Udruge „Hrvatska žena“ Mira Halapa predstavila je ukratko povijest Udruge i njihova ogranka Zagreb-Sesvete. Istaknula je kako se radi o dobrotvornoj, kulturno-prosvjetnoj organizaciji domoljubne i katoličke orijentacije koja je osnovana 27. svibnja 1921. godine u Zagrebu. Osnovane su s ciljem da se ukaže nezamjenjiva uloga žene u svim područjima života, a cilj im je očuvanje tradicije, kulture i vjere. Podsjetila je na dugogodišnju suradnju s franjevcima trećoredcima na Ksaveru istaknuvši kako je Udruga, povodom 1000. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva, 1925. godine na inicijativu Marije Kumičić obnovila postaje križnog puta na Ksaverskog kalvariji. Naglasila je kako su upravo te godine na Ksaver došli franjevci trećoredci te im je ovom prigodom čestitala obljetnicu. U znak zahvalnosti za dugogodišnju suradnju i potporu, predstavnice Udruge uručile su biskupu Ivi prigodni dar.
Zahvaljujući na prigodnom daru biskup Ivo je uputio riječi zahvale članicama Udruge „Hrvatska žena“ za sve što čine u Zagrebu i Hrvatskoj. „Vaša Udruga ima ono što ima svaka žena – srce koje ljubi i kuca za drugoga. O takvom srcu nam govori i pobožnost križnoga puta.“ Spominjući se njihove pomoći pri obnovi crkve i križnog puta, biskup je kazao kako su tijekom svoje stoljetne povijesti na razne načine posvjedočile kršćansku Isusovu ljubav i osjećaj prema potrebnima. „To je ono što nam žene i majke uvijek poručuju – da u dubini svoga bića imaju osjećaj ljubavi, pažnje i poštovanja. Budimo zahvalni Bogu za svaku ženu i majku te za sve ono što čine. Učimo se svi od Isusovog i Marijinog srca. Neka nas Marija nadahnjuju i poučava da imamo osjećaj prema svemu što Bog od nas želi, a što je spasonosno za sve ljude i u cijeli svijet“, zaključio je na kraju biskup.
