U pripravi za svetkovinu Isusova uskrsnuća, požeški biskup Ivo Martinović pohodio je 4. travnja 2025. Dom za starije i nemoćne osobe u Požegi te ondje s njegovim djelatnicima i korisnicima slavio svetu misu. U slavlju su sudjelovali i katedralni župnik Mario Večerić, župni vikar Ivan Klarić, tajnik Matej Siluković i đakon Ivan Ligenza, a pjevanje su animirali učenici Katoličke osnovne škole u Požegi pod vodstvom orguljaša Župe sv. Terezije Avilske prof. Stjepana Posedija.
Na početku svete mise biskup je pozdravio nazočne na čelu s ravnateljicom Doma Ružicom Alaber. Poručio im je kako ovim euharistijskim slavljem nastoje još više ući u otajstvo Isusova života, muke, smrti i uskrsnuća i svega onoga što nam Bog u njemu daruje. „Potrebno je osloniti se na njega. Tada ćemo doživjeti ljepotu zajedništva koje se ostvaruje snagom Božje prisutnosti, snagom Isusova križa, uskrsnuća i otajstva presvete euharistije.“
U homiliji biskup je pozvao nazočne da zajednički promišljaju o naviještenoj Božjoj riječi te ih podsjetio kako tekst prvog čitanja iz Knjige mudrosti govori o pravednosti i o tomu kako je ona i naše iskustvo te da ju je katkad teško ostvariva. „Vjerujem da smo svi u svom životu doživjeli određenu nepravdu ili da smo ponekad bili nepravedni prema drugima. Biti pravedan znači željeti drugome ono što je Božje, imati ispravi odnos prema Bogu i ljudima. Naviješteno čitanje opisuje nam pravednika i one koji žele obezvrijediti njegov pobožni život. Pravednik je onaj koji živi svoju vjeru, živi od vjere i nastoji ju svjedočiti svojom vjernošću.“ Citirajući zlonamjerna prozivanja bezbožnika, biskup je naglasio kako je ljudska zloća često usmjerena protiv svjedočanstva pravednika te je ustvrdio kako zapažamo Isusovu sličnost s pravednikom koji nedužan trpi. „Isus je sin Božji koji je nepravedno bio osuđen i koji je životom posvjedočio svoju povezanost s Bogom. Židovima je to bio problem. Oni su poznavali njegovu ljudskost i njegovu obitelj zato nisu mogli prihvatiti da je on Mesija. Nisu mogli prihvatiti da Krist može doći na drugačiji način od onoga kako su oni očekivali. Njihova logika je bila izvor njihove predrasude zbog koje su odbacili Isusa.“ Biskup je potom upozorio kako su predrasude i danas česti uzrok naše zaslijepljenosti i neprihvaćanja drugih i onoga što je kod njih dobro. 
Kazao je kako nas Crkva u korizmenom vremenu poziva da još više uđemo u zajedništvo s Bogom i samima sobom kako bismo jasnije vidjeli dobro koje je Bog dao i koje nam uvijek daje. „Svatko je od nas u svojoj nutrini osjetio prisutnost Božju. Osjetili smo da nas Bog prati, vodi i usmjerava svojim svjetlom, svojom milošću i snagom. Danas želimo obnoviti svoje zajedništvo s njim i sjetiti se onoga što nam je davao kroz život, ali i onoga što nam i danas daje. Korizma je vrijeme koje nas poziva da pogledamo na svoj život i u srcu obnovimo zajedništvo s Bogom i molimo za snagu koja nam je potrebna u vjeri i životu. Neka nas njegova milost, prisutnost i snaga vode prema proslavi Uskrsa, koji je temelj naše vjere i nade da ćemo i mi uskrsnuti i vječno biti u 
zajedništvu s Kristom. Zahvalimo Gospodinu za ljubav koju nam je darivao, što je uvijek bio uz nas, pa onda kada smo griješili ili se udaljavali od njega i ljudi. Zahvalimo mu što je bio uz nas kada nismo razumjeli sami sebe, kad smo imali krize ili kušnje te kad smo možda osjećali usamljenost i napuštenost.“ Podsjećajući da je Isus iskusio sve ono što i mi proživljavamo, osim naše grešnosti, biskup je pozvao nazočne da se po njegovu primjeru ustrajnosti i vjernosti povjere Bogu te preporučio da se utječu zagovoru Blažene Djevice Marije.
Pri svršetku svete pričesti sudionici slavlja su, predvođeni biskupom Ivom, uputili Molitvu Jubleja. Potom je ravnateljica Ružica Alaber zahvalila biskupu za pohod te mu u ime svih korisnika i djelatnika čestitala svetkovinu Isusova uskrsnuća. Zahvaljujući joj biskup je zahvalio i djelatnicima Doma na čelu s ravnateljicom za njihov rad, župniku za duhovnu i pastoralnu brigu o korisnicima Doma. Pozvao je korisnike da tijekom proslave Uskrsa budu svjesni primljenih Božjih darova. Svima je zaželio da osjete Kristovu ljepotu, radost i mir Uskrsa, naglasivši da je ta ljepota veća od one koju pružaju ljudi. Podsjetio je kako je svrha Kristova rođenja, života, muke i uskrsnuća – naš vječni život. Na kraju je svima zaželio sretan i blagoslovljen Uskrs te ih pozvao na molitvu za papu Franju, djelatnike Doma i sve koji pomažu starijima i nemoćnima.
Nakon svete mise, biskup je u pratnji katedralnog župnika Marija Večerića i djelatnika Doma pohodio korisnike u stacionaru koji nisu bili u mogućnosti sudjelovati u euharistijskom slavlju. Tijekom posjeta, biskup je svakom korisniku posvetio vrijeme, dijeleći s njima riječi utjehe, nade i blagoslova. Svojim pohodom uputio im je izraze solidarnosti te ih ohrabrio obećavši im trajnu molitvenu povezanost i duhovno zajedništvo.
