Vijesti iz Rima, 20. siječnja 2024. / 08:33
Biskup Mario Dorsonville iz biskupije Houma-Thibodaux u jugoistočnoj Louisiani, čija je crkvena karijera trajala gotovo četiri desetljeća, iznenada je umro u petak navečer nakon što je služio kao biskup biskupije manje od godinu dana. Imao je 63 godine.
U izjavi na Facebooku, generalni vikar biskupije, otac Simon Peter Engurait, napisao je da je biskup preminuo u petak navečer u 18:50 CST “nakon što je podlegao komplikacijama koje su proizašle iz nedavnih zdravstvenih problema”.
Dorsonville je bio imenovani za biskupa biskupije Houma-Thibodaux 1. veljače 2023., a postavljen je 29. ožujka, naslijedivši biskupa Sheltona J. Fabrea.
Engurait je rekao da je “s velikom tugom i dubokim šokom” objavio Dorsonvilleovu smrt. “Srce mi je slomljeno dok vam javljam ovu vijest jer ovo nije poruka kakvu bi itko od nas očekivao.” Engurait je zamolio stado za strpljenje “dok počinjemo prolaziti kroz ove neizvjesne trenutke” i pozvao na molitve za biskupa.
Mario Eduardo Dorsonville rođen je 30. listopada 1960. u Bogoti u Kolumbiji i bio je jedino dijete Leonor M. Rodríguez i Carlosa J. Dorsonvillea.
Dorsonville je započeo studij za svećeništvo na Teološkom sjemeništu u Bogoti, gdje je stekao diplomu prvostupnika filozofije i drugu diplomu svete teologije. Za svećenika je zaređen 23. studenoga 1985. u Bogoti.
Tijekom svoje prve službe služio je u raznim ulogama, uključujući župni vikar župe Bezgrešnog Srca Marijina u Bogoti, kapelan Nacionalnog sveučilišta Kolumbije, župnik župe San Jose de Calasanz u Bogoti i profesor etike na Nacionalnoj sveučilištu. Sveučilište Kolumbije.
Nastavio je teološki studij na Pontificia Universidad Javeriana u Bogoti, stekavši licencijat iz svete teologije 1991. godine.
Nakon što je 1995. završio svoj doktorat iz službe na Američkom katoličkom sveučilištu u Washingtonu, DC, služio je u raznim ulogama u Arlingtonu, Virginia, uključujući župni vikar župa Dobrog Pastira i Krista Otkupitelja te kao profesor na Hispanoapostolat u Arlingtonu od 1993.–1994. Bio je i predavač u Inter-American Development Bank u Washingtonu, DC
Dorsonville je odlučio trajno nastaniti u Sjedinjenim Državama i inkardiniran je u Washingtonsku nadbiskupiju 1999. godine.
Obavljao je i druge dužnosti, uključujući potpredsjednika misije Katoličkih dobrotvornih društava Washingtona i ravnatelja Španjolskog katoličkog centra, a bio je i pomoćni duhovni ravnatelj sjemeništa sv. Ivana Pavla II. u Washingtonu, DC.
Također je bio član Svećeničkog vijeća Nadbiskupije Washington i član Kolegija savjetnika nadbiskupije. Od 2010. do 2011. bio je mentor novozaređenim svećenicima za nadbiskupiju.
Papa Franjo imenovao je Dorsonvillea pomoćnim biskupom Washingtonske nadbiskupije 20. ožujka 2015. Za biskupa ga je zaredio mjesec dana kasnije u katedrali svetog Mateja bivši nadbiskup biskupije, kardinal Donald Wuerl.
Dorsonville je bio neumorni zagovornik migranata i reforme imigracije. Godine 2020., kolumbijsko-američki prelat, koji je prethodno služio kao predsjednik Odbora za migracije Konferencije katoličkih biskupa SAD-a (USCCB), zajedno s nadbiskupom Joséom Gomezom iz Los Angelesa, bivšim predsjednikom USCCB-a, pozvao je Trumpovu administraciju da ponovno uspostaviti program odgođene akcije za dolaske djece (DACA).
Program koji je započeo 2012. za vrijeme Obamine administracije omogućio je određenim imigrantima koji su ilegalno dovedeni u SAD kao djeca da podnesu zahtjev za odgodu deportacije, gdje su mogli dobiti i radnu dozvolu, unatoč nedavnoj odluci Vrhovnog suda.
“Puno [dreamers] su dovedeni u ovu zemlju kao dojenčad i mala djeca, a odrasli su u našim školama i župama i sada daju važne doprinose u Crkvi i u gotovo svakom području američkog života”, rekli su biskupi u zajedničkoj izjavi.
Dorsonville je bio aktivan u pozivanju Bidenove administracije da nastavi davati prednost imigracijskoj reformi, kako na izvršnoj razini tako i kroz dvostranačko kongresno zakonodavstvo.
Bidenova je administracija 8. listopada 2021. povećala izbjeglička kapa za fiskalnu godinu 2022. na 125.000, što je najveća brojka od 1993. godine.
“Bez obzira da li bježe od rata, prirodne katastrofe ili progona, pozitivni doprinosi izbjeglica našem društvu dobro su dokumentirani”, rekao je Dorsonville tada. “Prvo i najvažnije, međutim, prepoznajemo ih kao ranjive članove iste ljudske obitelji kojoj i sami pripadamo.”