Nedavna studija pokazuje da hobiji donose mnoge zdravstvene dobrobiti. Sveci su već znali da mogu biti dobri i za vašu dušu.
Nekoliko godina, dok sam bio dječak, bio sam siguran da želim biti profesionalni mađioničar. Zamolio sam roditelje da mi kupe knjige o spretnosti i da mi poklone čarobne knjige za Božić. Vježbao sam bacanje kovanica i forsiranje karata više sati nego što sam mogao izbrojati. Vrhunac moje mađioničarske karijere bila je predstava koju sam priredio za šesti rođendan moje mlađe sestre. Ostaje (barem u mojim mislima) jedan od velikih neopjevanih zabavnih događaja kasnijih 20th stoljeća.
Imao sam puno drugih hobija kad sam bio klinac – napravio sam sebi glavu Frankensteina od papir-mašea, nakratko skupljao marke, nastupao na pozornici, otkrio da ne volim toliko tenis, pa čak i kupio staru pisaću mašinu iz dućana polovnih stvari za pet dolara kako bih se mogao igrati pisca.
Samo mi se taj posljednji hobi na kraju isplatio u odrasloj dobi, ali to zapravo nije bilo važno. Hobi ne bi trebao pružiti nikakvu praktičnu korist; zapravo, obogaćuju nas samom svojom beskorisnošću.
Stvari koje radimo iz zabave
A Studija iz 2023. u Nature Health definirao je hobije kao “aktivnosti kojima se ljudi bave tijekom svog slobodnog vremena iz zadovoljstva, kao što su umjetnost, zanati, čitanje, igranje igara, sport, vrtlarstvo, volontiranje i sudjelovanje u društvima/klubovima”. To mi zvuči otprilike ispravno, iako bih to jednostavno mogao reći o “stvarima koje radimo samo iz zabave”.
Pretpostavljam da nije iznenađujuće da kako starimo, sve je manje stvari koje radimo “iz zabave”. Često se osjećamo krivima ako vrijeme ne potrošimo na praktične stvari. Postoji veliki pritisak da svaka minuta bude važna dok se utrkujemo za razvojem karijere i podizanjem bankovnih računa.
Ovaj pritisak da budete stalno produktivni može se samo povećati kako se AI tehnologija bude poboljšavala. Suočeni s algoritmima koji mogu izbacivati podatke 24/7, već počinjemo osjećati da moramo držati korak. Bit će tužna ironija ako strojevi postaju sve sličniji ljudima, mi postajemo sličniji strojevima.
Ali sumnjam da će se to dogoditi. Postoji nešto u nama što se buni protiv sve većih zahtjeva beskonačne učinkovitosti. Naime, prošle godine a rekordni broj Amerikanaca sudjelovalo u nekom sportu na otvorenom. i a nedavna Gallupova anketa otkrili su da su ljudi svoje hobije ocijenili malo važnijima od zarađivanja novca. Duboko u sebi osjećamo da su one beskorisne aktivnosti koje nazivamo hobijima zapravo dobre za nas – i ispada da se znanost slaže s tim.
Prednosti bavljenja beskorisnim stvarima
Ta studija Nature Health koju sam gore citirao otkrila je da hobiji “uključuju maštu, novost, kreativnost, senzornu aktivaciju, samoizražavanje, opuštanje i kognitivnu stimulaciju, a sve je to pozitivno povezano s mentalnim zdravljem i blagostanjem putem psiholoških, bioloških, društvenih i bihevioralnih puteva . Sudjelovanje u hobi grupama može dodatno pružiti socijalnu podršku i smanjiti usamljenost i socijalnu izolaciju.” Istraživači su preporučili da zemlje pomognu ljudima da se više uključe u takve aktivnosti kako bi promicale zdravo starenje svoje populacije.
Naravno, sveci su odavno shvatili koliko je važno zabaviti se. Redoviti čitatelji Aleteje to već znaju Sveti Ivan Pavao II i blaženi Pier Giorgio Frassati bili su strastveni skijaši. I da je sveti Thomas Beckett volio igrati šah. Ali jeste li toga bili svjesni Sveti John Henry Newman pisao romane u slobodno vrijeme? Ili da je blaženi Solanus Casey svirao violinu iz zabave? Ovi primjeri me tjeraju da se zapitam… Je li moguće da nas bavljenje neozbiljnim aktivnostima zapravo može približiti Bogu?
Trebalo je samo jedno saznati. Kako se ljeto približava, krenite planinariti, heklati, igrati igre uloga, pecati ili bilo koju drugu aktivnost koja vas veseli. Ponudite tu aktivnost na slavu Božju. Možda čak izgovoriti molitvu prije izlaska na teniski teren ili izgradnje tog plastičnog modela. Ne samo da ćete imati koristi za svoje mentalno i tjelesno zdravlje, nego čak možete rasti u svetosti.
