Sestra Ivančica Fulir, misionar u Beninu, objašnjava važnost pripovijedanja priča katoličkih misionara koji služe u cijelom svijetu. “Toliko dobrih djela ostaje skriveno. Ako bi više ljudi znalo za njih, moglo bi se učiniti mnogo više.”
Po Vatikanskim vijestima
Rođena i odrasla u Hrvatskoj, sestra Ivančica Fulir sanjala je od rane dobi postajanja misionara.
“Kad sam imao samo sedam godina, izrazio sam želju da jednog dana odem u Afriku i pomognem djeci tamo. Ali bila sam bolesno dijete, a majka mi je rekla da neću trajati dva dana u Africi”, prisjeća se.
Unatoč rezervacijama svoje obitelji, vjerska sestra uvjeravala ju je da Bog štiti one koje šalje, rekavši da joj se neće dogoditi ništa loše. Istog dana sestra Ivančica odlučila je da će, uz Božju pomoć, svoj život posvetiti misijama.
Sr. Ivančica završio je diplomu iz ekonomije, a dok je radio kao voditelj projekta pomogao je prikupiti sredstva za izgradnju sirotišta u Beninu.
Ta je prilika dovela do volontiranja devet mjeseci u Beninu, gdje je ostala sa sestrama Marije od čudesne medalje.
Bilo je to iskustvo koje mijenja život. Po povratku u Hrvatsku, pridružila se toj zajednici, ali srce joj je ostalo u Africi. Nakon ponovljenih zahtjeva, njezini su nadređeni konačno odobrili njezino dopuštenje 2020. godine da se vrati u Benin.
Sr. Ivančica Fulir koji služi u programu koji pruža tople obroke u osnovnim školama. Foto: Saša Ćetković (Foto Saša Ćetković)
Posluživanje 3.800 djece u Beninu
Sada sa sjedištem u Porto Novo, sestra Ivančica radi na programu koji osigurava financiranje, nabavlja i distribuira hranu i nadgleda pripremu i distribuciju toplih obroka na 3.800 djece u pet osnovnih škola.
Također je povezala dobročinitelje iz rodne Hrvatske sa sestrama u Beninu kako bi pomogla u izgradnji treće medicinske klinike u selu Banigbé-Gare. Još jedan od njenih apostolata uključuje pomoć u sirotištu za djevojčice u selu Affame, koje vode vjerske sestre.
“U misijama nikad ne nedostaje posla”, kaže ona. “Ali kad naša srca ostanu otvorena za djecu i ljude oko nas, Bog nam daje nevjerojatnu snagu da postignemo ono što treba učiniti.”
Misionari moraju ispričati svoje priče
Sestra Ivančica shvatila je važnost komunikacije za misionare već volontirajući u Beninu.
“Bio sam šokiran kako su mali ljudi u Hrvatskoj znali za svoje vlastite misionare. Toliko dobrih djela ostaje skriveno, a ako ljudi znaju za njih, bili bi nadahnuti da učine više. Kao što je jedan misionar jednom rekao,” ono što nije rečeno ostat će nepoznato. “
Ona vjeruje da misionari moraju podijeliti ono što doživljavaju i osjećaju u svojim srcima. “Ove priče potiču ljude da postanu naše proširene ruke jer to ne možemo učiniti sami. Kao što afrička poslovica kaže:” Ako želite ići brzo, idite sami. Ako želite ići daleko, idite zajedno. “
Sve je to navelo sestra Ivančice da piše o misionarskom životu, prvo za katolički časopis, a zatim dijeli svoj svakodnevni život na društvenim mrežama.
“Kad sam otišao u Ukrajinu kao misionar,” objašnjava ona, “vidjela sam koliko je volontera nadahnuto da dođu i pomažu jednostavno zato što su čitali priče.”
Društveni mediji: moćan alat za misionare
Priče koje misionari dijele nude prijeko potrebnu protutežu pretežno negativnim vijestima u medijima, prema sestra Ivančica. “Dobra vijest je protuotrov za tugu, očaj i negativnost. Pokušavam dijeliti svoj svakodnevni život iz pozitivne perspektive, otkrivajući Božju prisutnost u našim susretima i iskustvima.”
Iako priče iz misionarskog života često ističu patnju, ona ima drugačiji pristup. “U svakom je djetetu prisutan svaka bolesna osoba Krist i često je to Krist koji pati, ali fokus ne bi trebao biti na samoj patnji, već na putovanju – s Isusom – iz teškoće i u radosti uskrsnuća.”
Društveni medijalni također Omogućuje tisućama ljudi da ostanu povezani s misionarima i mole se za njih i ljude kojima služe: “Znajući da nas mnogi podržavaju u molitvi čini ogromnu razliku. Znam da nisam sama.”
Sestra Ivančica Fulir u svakodnevnom misionarskom životu. Foto: Saša Ćetković (Foto Saša Ćetković)
Izazovi dijeljenja na društvenim medijima
Komunikacija nije lak zadatak za misionare, kaže sestra Ivančica. “Potrebno je puno vremena, a ponekad ljudi ne razumiju, ali plodovi toga čine ga vrijednim.”
Polazi od tehničkih izazova poput čestih kvarova opreme zbog klimatskih uvjeta, nestanka struje i nepouzdanog pristupa internetu. Ali još veći izazovi proizlaze iz kulturnih i tradicionalnih razlika između Afrike i Zapada.
“Ponekad, kad dijelim prikaze svakodnevnog života u Africi, objavljujem nešto što zapadna publika ne razumije – i oni to mogu oštro suditi”, objašnjava sestra Ivančica. “Ovdje su različiti načini rada, roditeljstva i slavlja. Ako te razlike nisu pažljivo objašnjene, one se mogu pogrešno shvatiti, pa čak i kontraproduktivni.”
Unatoč tim izazovima, sestra Ivančica i dalje dijeli priče o ‘svojoj Africi’, otkrivajući svakodnevnu stvarnost misionara širom svijeta.
“Ako kroz priče koje dijelim o misionarskom životu dotakne jedno srce”, zaključuje ona, “to je Božji dar.”
Sestra Ivančica Fulir i njezine sestre s djecom u Beninu. Foto: Saša Ćetković (Foto Saša Ćetković)
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u tijeku tako što ćete se pretplatiti na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
