Biskup Robert Mark Pipta, bivši rektor sjemeništa i svećenik Eparhije Phoenix, rusinski je biskup Parme, Ohio.
Tri dužnosti (munera) biskupa su poučavati, posvećivati i upravljati. Da bi poučavao, biskup treba “intelektualnu poniznost”, pa poučava prepoznajući vlastitu slabost. Da bi posvetio, biskup treba podsjećati svoj narod na nevidljivo područje i uvijek nastojati dovesti ljude u susret sa svetim. Da bi biskup upravljao, treba biti u skladu s Duhom Svetim, koji daje snagu i mudrost za upravljanje svetim Božjim narodom.
Te je ideje biskup John Michael Botean iznio novozaređenom biskupu Robertu Marku Pipti tijekom propovijedi na svetoj liturgiji za ređenje i ustoličenje novog biskupa za Parmsku eparhiju za Rusine 8. studenog u Euclidu, Ohio. Bila je to prilika velike radosti za sveopću Crkvu, ali posebno za istočne katoličke crkve u Sjedinjenim Državama.
Na svetkovinu Sabora svetoga Mihaela i svetih anđela zaređen je biskup Robert. Bio je to prikladan dan da zazovemo zagovor sve nebeske čete.
Biskupa Roberta pomalo sam upoznao kroz četiri godine đakonske formacije na Bizantinskom katoličkom sjemeništu u Pittsburghu, gdje je bio naš rektor. Slijedom toga, mogu pružiti mali uvid u najnovijeg biskupa Rusinske crkve.
Ono što me prvo zadivilo kod (tadašnjeg) oca Roberta bila je njegova pozornost na detalje. Jako voli da je sve na svom mjestu. To ga je učinilo idealnim učiteljem za našu liturgiju praktično i satove pjevanja. Biskupu Robertu vrlo je važno naučiti pravilne rubrike za služenje Božanske liturgije i ljepotu liturgijskog izričaja. U mom razredu đakona od 16 muškaraca činili smo puno pogrešaka tijekom naše liturgijske prakse. Unatoč našim pogrešnim koracima, otac Robert je uvijek bio strpljiv u svom ispravljanju – dobra osobina za biskupa, bez sumnje.
Ono gdje je stvarno oživio bilo je tijekom naših satova pjevanja. Biskup Robert ima duboko poznavanje i ljubav prema glazbi. Studirao je glazbu na Kalifornijskom sveučilištu u Irvineu. Sjećam se da sam pjevao jednu od litanija tijekom naše praktično razreda. Otac Robert je pitao mogu li pjevati malo više. Iako sam nekoliko puta pokušao ispuniti njegov zahtjev, nisam uspio. Sa preplašenim izrazom lica, pogledala sam ga, a on se nasmijao i krenuli smo dalje.
Njegovo poučavanje i vodstvo kroz četiri godine formacije ostavilo je neizbrisiv dojam na sve nas kandidate za đakone. Siguran sam da će mu ista pozornost posvećena detaljima, ljubazno ispravljanje i držanje s razumijevanjem dobro poslužiti na početku svoje biskupske službe.
Ređenje novoga biskupa u bizantskom obredu iznimno je iskustvo. Samo ređenje se odvija nakon Trisagion (“Sveti Bože, Sveti i Silni, Sveti i Besmrtni, smiluj nam se!”) prije čitanja poslanice. Kandidata tri puta vode oko oltara njegova tri posvetitelja. U slučaju biskupa Roberta, to je bio metropolit William Skurla (Pittsburška nadbiskupija), biskup Kurt Burnette (Passaic) i biskup Nil Lushchak (Mukačevska eparhija).
Kandidat ljubi svaki ugao oltara dok se tijekom posljednjeg prolaza pjeva “Izaijin ples”. Tekst glasi: “Raduj se, Izaija! Djevica je bila trudna i rodila je sina Emanuela. On je Bog i Čovjek. Njegovo ime je Rising of the Sun. Veličući ga, blagoslivljamo Djevicu.” Ovo je isti tekst koji se koristi kod svakog ređenja i tijekom otajstva (sakramenta) krunidbe (ženidbe) — kao što je muškarac glava svoje obitelji, tako i svaki od zaređenih (a najsavršenije biskupa) sudjeluje u slici Krist kao Glava Crkve.
Kandidat zatim klekne na sredini oltara, naslonivši glavu na njega. Knjiga Evanđelja drži mu se iznad glave, a tri posvetitelja polažu ruke na kandidatovu glavu i mole molitve posvete. Dok ljudi pristaju na njegovu službu proglašavajući “Axios!” (grčki za “Dostojan je!”), novoposvećeni biskup tada se oblači svojim biskupskim ruhom – sakkos (odjeća preuzeta od bizantskih careva), omofor (palij), Panagija (ikona Bogorodice koja se nosi na lancu na grudima biskupa) i kruna (mitra). Ova nova odjeća sažima vizualne i simboličke prikaze njegove službe poučavanja, posvećivanja i upravljanja.
Božanska liturgija se nastavlja kao i obično do vremena ustoličenja, koje slijedi nakon primanja svete pričesti. Novoga biskupa dovode do prijestolja u Svetištu (svetištu) i sjedaju. Potom ga poljupcem mira pozdravljaju nazočni biskupi i svi nazočni svećenici i đakoni njegove Eparhije. Ovaj trenutak je trenutak bratske ljubavi, budući da je novi biskup službeno dočekan od svog svećenstva da započne s njima službu službe kao suradnika u vinogradu. U svjedočenju biskupskoga ređenja osjeća se da je to više od uzdizanja čovjeka na višu službu (iako je to naravno) — to je osjećaj dubljeg poniranja u poziv služenja koji dijele svi staleži klera.
Vjerujem da to potvrđuju i odabiri biskupa Roberta za njegov biskupski grb. Ono što nije bilo iznenađenje je njegov izbor slika. Odabrao je ikonu svetog Romana Melodika, bizantskog himnografa i skladatelja iz 6. stoljeća. Romanov talent za pjevanje ili melodiju nije bio ono što mu je omogućilo da napiše himne ogromne teološke dubine – to su bili njegova svetost i poniznost. Time je stekao priznanje u Carigradu. Unatoč svom priznanju, ostao je skromni đakon u Carigradskoj Crkvi i služio je Crkvi kao glazbenik i sakristan do kraja života. Njegov život skromnog služenja uzor je biskupske službe biskupa Roberta.
Svitak koji svetac drži na biskupskom grbu glasi: “Mogu li slušati ono što propovijedam i biti prvi koji će vršiti ono što naučavam” – prikladno geslo za novog biskupa. Sveti Roman vezan je i za blagdan Pokrova Majke Božje i često se prikazuje na njezinoj ikoni. Eparhija iz koje potječe biskup Robert (Eparhija Phoenix) pod pokroviteljstvom je Presvete Pokrove Majke Božje, kao i cijela Metropolitanska crkva u Pittsburghu.
Biskup Robert odrastao je u Kaliforniji i bio je aktivan član Bizantske katoličke crkve Navještenja u Anaheimu. Za svećenika je zaređen 1994. i služio je u raznim župama diljem Eparhije Phoenix (bivša Eparhija Van Nuys). Svoju službu započeo je u bizantskom katoličkom sjemeništu sv. Ćirila i Metoda 2014. i služio je u Međueparhijalnim komisijama za liturgiju i glazbu te je također 19 godina služio kao ravnatelj za zvanja. Njegovo služenje Crkvi podsjeća na želju pape Franje da pastiri imaju “miris svojih ovaca”. Opsežna pastoralna služba biskupa Roberta u kombinaciji s njegovim iskustvom u administraciji nedvojbeno će ga učiniti učinkovitim slugom-vođom naroda parmske eparhije.
Prilika takve radosti za sav Božji narod, biskup John Michael (Eparhija kantona za Rumunje) je rekao:
Radujem se što ću raditi sa svojim novim susjedom u Parmi i što ću ga bolje upoznati. Zaista mislim da će on biti snažna, pozitivna, pastoralna prisutnost ne samo među bizantskim katolicima u svojoj Eparhiji, nego će njegova nova služba njegovom promišljenom glasu dati platformu koju zaslužuje. Mnogo godina, Vaša Milosti!
Biskup François Beyrouti (melkitska katolička eparhija Newton) rekao je:
Biskupa Roberta poznajem više od 10 godina jer je bio pastor bizantske katoličke crkve Svetih anđela u San Diegu. Imao sam i blagoslov surađivati s njim dok je bio rektor Sv. Ćirila i Metoda u Pittsburghu, Pennsylvania. Smatram da je biskup Robert vrlo organizirana osoba koja sve što radi shvaća vrlo ozbiljno. Sa svojim bogatim župnim i sjemenišnim iskustvom, biskup Robert će u svoju novu ulogu biskupa Bizantske eparhije u Parmi unijeti širok raspon znanja i pastoralnog uvida. Radujem se suradnji s njim na bilo koji način na koji različite istočne katoličke crkve mogu podijeliti resurse i iskustvo kako bismo uvijek mogli biti ujedinjeni i stajati jedni uz druge kako bismo služili našim župama.
Ovom prilikom svi zajedno čestitamo biskupu Robertu na biskupskom ređenju i molimo za njegovu plodnu službu!
Mnohaja i blahaja l’ita — Bog ti dao mnogo godina!
Za više informacija o biskupu Robertu posjetite Parmska eparhija web stranica.
