Katolička Crkva u Australiji objavila je da zabilježila najveći broj novoprimljenih sjemeništaraca u posljednjih nekoliko godina u Sjemeništu „Dobrog pastira“ u Homebushu (Sydney) gdje je u ovoj akademskoj godini 14 mladića započelo svoj put prema svećeništvu. To je najveći broj u tom sjemeništu od 2017. godine te je ukupan broj bogoslova sada 46, prenio je Catholic Weekly.
Iako se 14 može činiti kao mali broj to je znak nade da bi se nedostatak svećenika, u tom podneblju, uskoro mogao smanjiti. Australija, zemlja u kojoj katolici čine oko 23% stanovništva, u sličnoj je poziciji kao i mnoge zemlje na Zapadu gdje su zvanja rijetka, a svećenici preopterećeni u nastojanju da zadovolje sve pastoralne zahtjeve i potrebe.
Dok je Australija imala oko 4500 katoličkih svećenika 1991., podaci iz 2021. donose broj od 2900 od kojih je 1.834 dijecezanaca, a redovnika je 1.066. U Australiji živi 5,3 milijuna katolika. U konačnici to znači da jedan dijecezanski svećenik skrbi za 2.900 katolika.
Novi kandidati za svećeničko zvanje, zajedno sa svojim obiteljima, sudjelovali su 29. siječnja na misi u sjemeništu Homebush koju je slavio nadbiskup Anthony Fisher, OP. Prema Catholic Weeklyju, njegova se propovijed dotakla prispodobe o sijaču u kojoj je usporedio sjemeništarce s ratarima koji siju sjeme. Primijetio je da se Božje riječi i darovi proširuju na sve, čak i na one koji ih možda ne prihvaćaju kao dokaz „božanske velikodušnosti“.
„Poput sijača, nećete unaprijed znati hoće li i kako uspjeti u sjetvi te u kome će vaš rad uroditi plodom“, rekao je nadbiskup Fisher. „Ne možete se usredotočiti na savršene uvjete za evangelizaciju ili postizanje savršenih rezultata, već se morate pouzdati u Boga, Evanđelje, Crkvu i svoje odgojitelje.“
Dodao je da bi sjemeništarci trebali imati puno povjerenje u nasljedovanju spomenutih autoriteta koje će učvrstiti i njihovu vjeru te da je to način kako mogu donijeti plodove „trideset struke, šezdeset struke i stostruke“.
Rektor sjemeništa o. Michael de Stoop poželio je dobrodošlicu novom naraštaju sjemeništaraca, ali je također zahvalio i njihovim roditeljima. Baš kao što će ih sjemenište pripremati za svećeništvo, roditelji su bili ti koji su ih pripremili da razluče svoj poziv. Kazao je da cijeni veliki doprinos, pa i žrtvu koju slanje sina u svećeništvo znači za obitelj.
(kta)
