U okviru manifestacije „Dani sjećanja 2024.”, kojom se od 1996. godine Općina Odžak kroz razne sadržaje prisjeća teških stradanja u ovom dijelu Bosanske Posavine tijekom i nakon Drugog svjetskog rata, u subotu 25. svibnja 2024., na Nujića groblju u župi Presvetog Srca Marijina Posavska Mahala pokraj Odžaka, slavljena je Sveta misa zadušnica za sve koju su izgubili život tijekom Drugog svjetskog rata neposrednog poraća odžačkog i podvučjačkog kraja.
Najprije su se kod Spomen parka, u kojem se nalaze 3 411 imena uklesana na granitnim stupovima, hrvatski predstavnici raznih razina vlasti u Bosni i Hercegovini, ali i iz Republike Hrvatske i drugi predstavnici položili vijence i zapalili svijeće. Župnik u Posavskoj Mahali vlč. Mato Majić izmolio je molitvu za pokojne – opijelo uz sudjelovanje desetak svećenika, najvećim dijelom iz doborskog dekanata.
Nakon što su u procesiji došli od Spomen parka do Nujića groblja svi su, moleći krunicu, sudjelovali na Euharistijskom slavlju koje je, u ime spriječenog nadbiskupa vrhbosanskog u miru kardinala Vinka Puljića, predvodio generalni tajnik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine mons. Ivo Tomašević uz koncelebraciju župnika Majića, doborskog dekana i odžačkog župnika preč. Ilije Orkića i još desetak svećenika.
Liturgijsko pjevanje animirao zbor „Adoro“ iz Tolise pod ravnanjem Marije Nedić.
Veći broj medija popratio je ovu manifestaciju koju je, između ostalih, prenosila Posavska televizija.
Prije Svete mise vlč. Majić je pozdravio je sve „iz dubine svog svećeničkog bića i moje priproste i malene posavljačke duše, kao župnik ove župe Srca Marijina u Posavskoj Mahali“, koji je spomenuo da kardinal Puljić žarko želio predvoditi ovu Svetu misu ali mu je liječnik „zbog zdravstvenih poteškoća i terapije preporučio i ‘zabranio’ izlagati se takvom naporu“. Pošto je poželio dobrodošlicu svim svećenicima, župnik Majić je pozdravio: visoko izaslanstvo HNS-a BiH na čelu s Draganom Čovićem, zastupnicu u Europskom Parlamentu gđu. Željanu Zovko, predsjednika Vlade Županije Posavske Đuru Topića, načelnicu općine Odžak Nadu Ćulap, izaslanicu predjednika Hrvatskog Sabora Zdravku Bušić, veleposlanika RH u BiH Ivana Sabolića, sva izaslanstva te sve konzularne predstavnike RH i BiH, izaslanstvo Počasnog Bleiburškog voda predvođeno Vladimirom Šeksom, sve državne, federalne, županijske i općinske strukture vlasti, izaslanstva udruga, prestavnike MUP-a, medijske djelatnike sav vjernički, patnički narod posavski. Kazao je da su ovi prostori lijepog posavskog, podvučijačkog i odžačkog kraja prije 79 godina natopljeni krvlju brojnih „ubijenih i nestalih naših očeva, majki, braće i sestara, rodbine, prijatelja i susjeda – samo zato jer su voljeli i branili svoje: prag svoga doma, svoju obitelj i svoj narod“. „Ovdje smo za to – da oživimo sjećanje – da nikada ne zaboravimo istinu: 3411 poginula, čija su imena uklesana na granitnim pločama „spomen-parka” ukleši i ti u svoju dušu: dostojno je i pravedno otimati zaboravu stradanja Hrvata ovog odažkog i podvučijačkog kraja“, kazao je župnik Majić. .
Uvodeći u Misno slavlje tajnik Tomašević se prisjetio 1991. godine kada je kao osobni tajnik pratio kardinala Puljića, tada mladog vrhbosanskog nadbiskupa, kojega su vrlo svečano dočekivali i u ovim i mnogim drugom župama prigodom podjele sakramenta krizme. Kazao je da su uskoro uslijedila teška ratna stradanja te se prisjetio ponovnih dolazaka 1996. godine u kasnije poratnih godina u pratnji kardinala Puljića kada su se prognani župljani vraćali u svoje razorene domove. Kazao je da je sve to bilo nemoguće predvidjeti kao što si i inače u budućnost stvari teško mogu predvidjeti osim jedne koja je sigurna, a to je da će čovjek umrijeti. „Iako nismo iskusili, svi znamo i vjerujemo da ćemo poći u grob. Još bolje od toga znamo i još čvršće želimo vjerovati da će, zajedno s ovima za koje molimo, jednom uskrsnuti na novi život“, kazao je mons. Ivo potičući sve na kajanje za grijehe i molitvu da trajno idu putem obraćenja.
U prigodnoj propovijedi tajnik Tomašević najprije je istaknuo da se žele moliti i sjećati se svih „članova Katoličke Crkve koji su izgubili život u ovoj i u brojnim okolnim župama tijekom i na osobit način na kraju Drugog svjetskog rata i u vremenu poraća“ i to na kršćanski način zagledani prema nebeskoj slavi, prema vječnosti „gdje suze i jauka biti neće“. „Naša molitva može svim ubijenima i stradalima biti rosa milost samo ako dolazi iz srca otvorena božanskoj ljubavi i praštanju, srca u kojemu nema mjesta za mržnju, srca koje nastoji da na zemlji bude onako kako je na nebu, a ne obrnuto“, kazao je mons. Ivo.
„Prema podacima neumornog skupljača imena fra Grge Vilića, u ovim krajevima u tom vremenu izgubilo je život najmanje 3.411 osoba iz župa ovog dijela Bosanske Posavine. Ova brojka dobiva dodatnu težinu kada se zna da je riječ najvećim dijelom o mladićima i muškarcima u punoj snazi koji su najčešće bili glava ili budućnost pojedine obitelji. Zašto su morali izgubiti svoje mlade živote? Najvećim dijelom zato što su se, bez svoje volje, našli u žrvnju svjetskih i domaćih politika i ideologija kojima je pojedinac malo ili ništa značio. Bile su to ideologije kojima Bog nije bio samo suvišan nego i smetnja jer su se one stavljale na Božje mjesto. A kad nema mjesta za Boga, vrlo brzo bude zgaženo čovjekovo dostojanstvo, a pravda i istina biva prilagođena onome koje je jači i moćniji; vrlo brzo umjesto ljubavi prevlada mržnja, umjesto civilizacije života zavlada civilizacija smrti, a materijalizam počne gaziti ono što je duhovno. Ogromna većina onih koji su tada izgubili živote samo su željeli živjeti u miru u svom domu i u svome kraju“, rekao je tajnik Tomašević.
„Koliko je boli i tuge izazvano nasilnim prekidom tolikih života zaustavljenih u naponu životne snage. A svi su imali žive ili očeve ili majke ili supruge i djecu ili braću ili sestre ili prijatelje ili djevojke s kojima su vidjeli svoju budućnost ili… Svi spomenuti, nakon njihove smrti ili nestanka, bili su pogođeni a često i shrvani bolju i tugom. More suza, more tuge, tuge koja nikada neće biti opisana i koja je često morala biti zatomljena… Međutim, to more boli i tuge vremenom se prometnulo u more vjere i nade. Kad je zatajilo sve ljudsko, očevi i majke koji su izgubili svoje sinove, supruge koje su izgubile svoje muževe, djeca koja su izgubila svoje očeve, djedovi i bake koji su izgubili svoje unuke još jače su se privili uz Boga. Vremenom je vjera sve više nadvladavala tugu i davala snagu da se i u tako teškom vremenu živi i ide naprijed. Iz vjere u uskrslog Krista rađala se nada koja je ostavljala sve manje mjesta očaju i u, ljudski gledano, beznadnim situacijama. Samo tako su oni koji su preživjeli te dane mogli svoja nejaka pleća podmetnuti pod tako težak životni teret. Živjeli su onako kako je bilo moguće, vjerovali su često i čvršće nego što su mislili da je moguće, a nada im se sve više stapa s vječnošću koja daje životnu sigurnost“, poručio je propovjednik.
„U toj vjeri i takvoj nadi želimo moliti i mi danas za sve koji su tada izgubili živote da ih dobri Otac nebeski primi u svoj pokoj. U isto vrijeme zahvalimo za dar njihova života. Zahvalimo Bogu za vjeru i nadu tolikih koji su njihovom smrću izgubili životni oslonac i koji su u velikoj boli, duboko zatomljenoj u duši, strpljivo nosili sve životne nedaće… U isto vrijeme molimo i za nas same i za svoj hrvatski narod da uvijek bude otvoren Bogu i otvoren životu, otvoren rađanju i darivanju novih života po Božjem promislu. Molimo za sve naše koji žive na ovim prostorima u Bosanskoj Posavini ili negdje drugdje u našoj domovini Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj ili u nekoj od zemalja širom svijeta da uvijek budemo svjedoci Krista uskrsloga, da budemo graditelji istinskoga mira koje dolazi iz poniznog srca ispunjenog ljubavi prema Bogu i čovjeku. Molimo da nas nikakve ideologije i mržnja ne zavedu na stranputicu života. Svet život svakoga od nas najveći je naš dar ne samo živima nego i našim pokojnima za koje slavimo ovu Euharistiju i za koje molimo Božje milosrđe“, kazao je mons. Tomašević u svojoj propovijedi.
Nakon Euharistijskog slavlja prigodni program i ručak za sve okupljane pripremili su organizatori ove manifestacije: Odjel za Drugi svjetski rat i poraće Glavnog vijeća HNS-a BiH, Vlada Županije Posavske, Hrvatsko kulturno društvo Napredak podružnica Odžak, župe Doborskog dekanata i Mjesna zajednica Posavska Mahala. (kta)
