U srijedu, 17. srpnja 2024. u zgradi Biskupskog ordinarijata u Banjoj Luci, upriličena je konferencija za novinstvo na kraju 90. redovitog zasjedanja Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine. Na teme zasjedanja osvrnuli su se nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić, predsjednik BK BiH, i domaćin zasjedanja mons. Željko Majić, biskup banjolučki.
Nakon što je pročitano Priopćenje s upravo završenog zasjedanja, nadbiskup Vukšić je najsrdačnije pozdravio nazočne medijske djelatnike i zahvalio za njihovu pozornost koju posvećuju crkvenim temama i općem društvenom dobru, na čemu su suradnici, i poželio da ih dragi Bog blagoslovi u tom služenju svim ljudima i njihovim potrebama.
Nadbiskup Vukšić je potom rekao da je na zasjedanju bilo nekoliko ključnih tema: organizacija karitativnog djelovanja, analiza i podsjećanje na ono što su uradili u Rimu početkom mjeseca svibnja, kad su, u skladu sa crkvenim propisima, posjetili Papu i nadležne crkvene urede koji su, svi zajedno, njihovi poglavari. „Običaj je u Katoličkoj Crkvi da svakih pet do deset godina biskupi svih biskupskih konferencija na svijetu obave sličan pohod, koji je s jedne strane molitvene naravi, s druge strane izvještajne naravi, radni dio, za vrijeme kojega se onda prije svega posjećuje živućega Papu i informira ga se o stanju u našim biskupijama, u našim zajednicama i onda redom različite urede koji su njemu na uslugu i na uslugu cijeloj Katoličkoj Crkvi, gdje se onda, ovisno od nadležnosti pojedinih od tih ureda, razgovara, dogovara i raspravlja na teme što je njihova nadležnost“, pojasnio je nadbiskup Tomo pohod biskupa BK BiH poznat pod nazivom ad limina koji su imali od 3. do 8. svibnja 2024. u Rimu.
„I treća važna tema naša je naše okupljanje krajem mjeseca srpnja na Kupresu kad se svake godine u uoči posljednje nedjelje i u posljednju nedjelju u mjesecu srpnju okupljamo kao katolici da molimo za obitelji i s obiteljima. Pozivamo, dakle, bračne parove i ne samo njih nego i sve one koji imaju volju i želju moliti zajedno s nama za obitelji, pri čemu molimo ne samo za obitelji katolika nego za sve obitelji. Naravno, uglavnom se okupljaju katolici na tome događanju, ali iz naših molitava i naših nakana i želje da dragi Bog blagoslovi nije isključena apsolutno ni jedna obitelj pa je svaka uključena, jer svaka od njih je mjesto suradnje s Bogom stvoriteljem, mjesto ljubavi, mjesto razumijevanja, mjesto prijateljstva i svega onoga što za jednu normalnu i zdravu obitelj to stanje znači“, kazao je nadbiskup Vukšić dodajući da je u svakom slučaju važno i njihovo karitativno djelovanje jer postoje ljudi u potrebi i kao zajednica kršćana jednostavno moraju biti na uslugu ljudima u potrebi.
„Naša je želja, ideal zapravo, općeljudski je da ljudi svi žive u takvom stanju da karitativno djelovanje nije potrebno. Kamo sreće je da ljudi svi doslovce žive na takav način, takvim standardom i u takvom stanju da nije potrebno nikakvo karitativno djelovanje, nikakav karitativni suport. Ali nažalost, jer je ideal svuda po svijetu daleko od svoga ostvarenja, potrebno je da karitativna djelovanja postoje. Ne samo katolička nego i druga i mi se tome radujemo – naime, da postoje i druga karitativna djelovanja – kao što bismo i priželjkivali da se smanjuje broj ljudi u potrebi kako na našim područjima tako i na drugim stranama u svijetu. Ima se običaj kazati da je Caritas u svom izbornom pozivu negdje jedna od rijetkih organizacija koja priželjkuje kraj vlastitoga postojanja u smislu da ljudi sami mogu rješavati svoje muke i probleme, da im nije potrebna pomoć sa strane. A jer to nije tako, odnosno jer se to nažalost ne događa ili da kažemo još ne događa, potrebno je da postoje i ovakve ustanove koje mi svesrdno podržavamo“, rekao je vrhbosanski nadbiskup.
U svom obraćanju biskup Majić je sve iskreno pozdravio u svojstvu biskupa domaćina 90. zasjedanja Biskupske konferencije BiH. Dodao je da su raspravljali o pohodu ad limina i Caritasovu poslanju u Crkvi u BiH, odnosno u državi Bosni i Hercegovini. Također je istaknuo zajedništva među biskupima, zajedništva Crkve u BiH ističući da je pokazuje jedno prožimanje, jedan poseban osjećaj koji se pokazuje u njihovim zasjedanjima koje imaju tri puta godišnje, u proljeće u Mostaru, u ljeto u Banjoj Luci i u jesen u Sarajevu. „Želio bih još jedan naglasak staviti na duhovnu dimenziju, duhovno zajedništvo, molitveno zajedništvo koje je nama iznimno važno. Zato bih iskoristio prigodu i zahvalio i nadbiskupu Vukšiću i mostarskom biskupu mons. Paliću i drugim biskupima koji su s nama slavili Svetu misu u ponedjeljak na svetkovinu našeg nebeskog zaštitnika svetog Bonaventure u suslavlju sa skoro 40 svećenika i lijepim brojem vjernika. Molili smo dobroga Boga da, po zagovoru svetog Bonaventure, blagoslovi ovu mjesnu Crkvu kako bi, u ovim zahtjevnim vremenima, svjedočila Kristovo evanđelje i živjela ljubav prema svakomu čovjeku i bila graditeljica sretnije i radosnije budućnosti“, kazao je biskup Željko.
Na novinarsko pitanje o broju onih koji su primili pomoć od Caritasa, nadbiskup Vukšić je odgovorio da on ne bi mogao iznijeti točne brojke koje dobro poznaju ravnatelji Caritasa u Sarajevu, Banjoj Luci i Mostaru i njihovi suradnici sa svojim podružnicama. Dodao je da mu je poznato od ozbiljnih ljudi da na dnevnoj razini u cijeloj Bosni i Hercegovini oko 18.000 osoba dolazi dobiti topli obrok u javnim kuhinjama od kojih su neke pod vodstvom Crvenoga križa, neke pod vodstvom Merhameta, neke pod vodstvom Dobrotvora ili pravoslavnih organizacija, ostale pod vodstvom Caritasa itd. „Sjećam se dobro kad sam prvi put čuo taj podatak, bio mi je vrlo šokantan. Nažalost, stanje je takvo i svi trebamo pomoći koliko je moguće… Željeli bismo da ova slika čim prije nestaje, odnosno da se broj osoba koje traže pomoć i dolaze na tuđa vrata kucaju i mole da dnevno imaju nešto pojesti“, rekao je nadbiskup Vukšić.
Biskup Majić je podsjetio da je do konca siječnja 2024. obnašao službu ravnatelja dijecezanskog Caritasa u Mostaru pa je surađivao s kolegama ravnateljima u Sarajevu i Banjoj Luci. Spomenuo je da je biskupijski Caritas sa sjedištem u Mostaru dijelio svakoga dana između 1.200 i 1.300 obroka te svakoga dana imao kontakt s oko 600 osoba bilo da je riječ o posjeti obiteljima ili o ljudima koji dolaze u urede Caritasa ili su smješteni u Caritasovim ustanovama od vrtića do palijativne skrbi, odnosno hospicija. Spomenuo je i akciju „jelo na kotačima“, obiteljsko savjetovalište… „Jedna takva ustanova smatramo da je veliki doprinos društvenoj zajednici. I ono što uvijek mi hoćemo naglasiti, društvena zajednica mora imati osjećaj prema ovoj humanitarnoj ustanovi koja se brine za čovjeka kao društveno biće, što je zadaća i društvenih zajednica civilne vlasti. Nažalost, često nailazimo na gluhoću naših zahtjeva pa se nadamo da će se to i zakonski regulirati i da će Caritas još više moći pomagati“, kazao je biskup Majić napominjući da je sada dobro upoznat što sve čini biskupijski Caritas Banjolučke biskupije koji ima skoro isti oblik djelovanja kao i Caritas Vrhbosanske nadbiskupije ovisno od terena koji pokriva. Na kraju je istaknuo da tri biskupijska Caritasa sa sjedištima u Banjoj Luci, Mostaru i sarajevu dnevno podijele više od 5000 obroka dnevno, a u kontaktu su s oko 2000 osoba. (kta)
