Na spomendan sv. Cecilije, zaštitnice glazbe i glazbenika a napose crkvenog pjevanja, 22. studenog 2024., u katedrali Srca Isusova u Sarajevu Euharistijsko slavlje predvodio je generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić uz koncelebraciju katedralnog župnika mons. Ive Tomaševića, a liturgijsko pjevanje animirao je Katedralni mješoviti zbor Josip Stadler pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića. Zbog snježnih padalina pojedini članovi iz udaljenijih dijelova grada nisu mogli doći na ovu Svetu misu.
“Liturgijsko slavlje svete Cecilije prigoda je da u ime vrhbosanskog nadbiskupa Tome i u svoje osobno ime uputim riječ zahvale voditelju i svim članovima Katedralnog mješovitog zbora Josip Stadler za njihov doprinos dostojanstvu i ljepoti euharistijskih slavlja u ovoj katedrali. Istodobno, prigoda je za dodatni poticaj da oni, a s njima i svi mi, Gospodinu pjevamo uvijek novu pjesmu i da je pjevamo dobro, u klicanju, iz srca – a ponajviše svojim životom”, kazao je mons. Ćosić.
Uvodeći u Misno slavlje generalni vikar je istaknuo da sv. Cecilija, djevica i mučenica, i i svi drugi sveci ne očekuju da ih se slavi zbog djela koja su oni učinili, nego nadasve zbog onoga što je Gospodin za njih učinio dajući im svoju milost da njegovu ljubav prema svakom čovjeku posvjedoče svojim životom koji svoj puni smisao nalazi upravo u darivanju za druge – a u konačnici za Boga! Pozvao je sve okupljene na molitvu Gospodinu da, po zagovoru svete Cecilije, i njihova srca sačuva besprijekornim tako da u njemu uvijek bude mjesta za Boga i ljude, a onda i za njih same!
Osvrćući se na misni evanđeoski odlomak iz evanđelja po Luki uzet iz poglavlja koje nosi naslov: Isusovi posljednji dani u Jeruzalemu, mons. Ćosić je u prigodnoj propovijedi kazao da su se na putu prema Jeruzalemu dogodila mnoga iznenađenja pred kojima je Isus ostao postojan. “Svoj pogled nije upirao prema onome što će u Jeruzalemu doživjeti – muku, križ i smrt – nego je svoje misli upirao prema svome Ocu koji će ga, u blizini tog istog grada, uskrisiti na život vječni. Snagu za svoje djelovanje i posvećenost svome poslanju Isus je nalazio u molitvi”, kazao je mons. Ćosić.
“U svakom trenutku svog zemaljskog života, a posebno u Jeruzalemu, Isus je slobodno posvjedočio za istinu da Gospodin u svojoj ljubavi daruje sve što jest i ima. Po uzoru na nj, i uz pomoć njegove milosti, isto su učinili sveti mučenici u kojima je Bog pokazao svoju snagu i po kojima posvuda cvate Crkva. Jednu od svojih svijetlih likova po imenu Cecilija, još od 546. godine naovamo, Crkva stavlja pred svoje članove, pred nas. A mi u njoj, nakon toliko stoljeća, prepoznajemo djevojku koja je u svom srcu čula Božju riječ, s njom je surađivala i toliko ju je zavoljela da je bila kadra dopustiti da Gospodin učini te iz nje izraste divno djelo mučeništva. To djelo Božje dobrohotnosti i bezuvjetne ljudske ljubavi, potvrda koje je prolivena krv i nagrada ulaska u kraljevstvo nebesko, mi danas slavimo”, kazao je generalni vikar.
“Za razliku od drugih slavlja mučenika, slavlje svete Cecilije stoljećima je izravno povezano sa slavljima u kojima na osobit način sudjeluju glazbenici i pjesnici koji je slave kao svoju nebesku Zaštitnicu. Jedni smatraju da je to zbog činjenice da je Cecilija mogla svirati na svakome glazbalu i čuti anđeosko pjevanje, a drugi zato što je u svome srcu pjevala samo za Gospodina. Što god bio pravi razlog tomu, činjenica je da su tijekom povijesti najveći i mnogi drugi glazbenici i pjesnici, po uzoru na svetu Ceciliju, svojim skladbama i glasom iz dubine svoje duše i svog srca posebno pjevali i slavili Gospodina”, rekao je mons. Ćosić.
“Govoreći o važnosti svete glazbe pred članovima talijanske udruge Sveta Cecilija, papa Benedikt XVI. podsjetio je na saborsku konstituciju o svetoj liturgiji u kojoj je određeno da ‘sveto pjevanje združeno s riječima, tvori potrebit i sastavni dio svečane liturgije’ zato što pridonosi rastu i očitovanju vjere, to jest Božjoj slavi i posvećenju vjernika – a to i jest svrha svete glazbe. Sveta glazba, ustvrdio je, mnoge osobe je dirnula u srce i privukla Bogu”, podsjetio je vikar Ćosić dodajući da je Sveti Otac tom prigodom rekao i da je to vrlo važna uloga svih koji sudjeluju u liturgijskom pjevanju – kvalitetu kojeg stoga treba stalno poboljšavati.
Odmah nakon Svete mise veći broj turista iz BiH i drugih zemalja i te večeri iskoristili su prigodu da razgledaju katedralu, a mnogi su se također pomolili na grobu sluge Božjega Josipa Stadlera čiji se smrtni ostaci nalaze u dnu ove prvostolnice koju je on dao izgraditi.
Nakon Svete mise mons. Ćosić, ekonom preč. Vladimir Pranjić i sestre Služavke Malog Isusa te djelatnice u domaćinstvu Nadbiskupskog ordinarijata vrhbosanskog ugostili su članove zbora prigodnom večerom. Mons. Ćosić predao im je i dar nadbiskupa Vukšića u znak zahvalnosti za njihovo pjevanje tijekom liturgijskih slavlja kojima on predsjeda u sarajevskoj prvostolnici. (kta/i.t.)