Ateistica 35 godina, ponovno je susrela Boga na grobu svetog Ivana Pavla II

Djelatnici ACI Prensa, 22. listopada 2024. / 16:15

Belén Perales, 60-godišnja Španjolka, živjela je 35 godina kao ateist, odmetnuvši se od katoličke vjere u tinejdžerskim godinama nakon niza traumatičnih iskustava.

No, život joj se dramatično promijenio posjetom grobu svetog Ivana Pavla II u Vatikanu, gdje je, kako kaže, doživjela duboko otkrivenje koje ju je vratilo kući.

Život obilježen boli i pobunom

Perales je rođena u katoličkoj obitelji, kao najstarija od četvero braće i sestara, ali je od malih nogu osjećala neosnovan, ali dubok osjećaj napuštenosti. “Uvijek sam imala osjećaj da me nitko ne voli,” priznala je u intervjuu za ACI Prensa, CNA-ovog partnera za vijesti na španjolskom jeziku.

Stalno selidba iz jednog grada u drugi zbog očeva posla potaknula je njezinu nesigurnost, stvarajući duboku emocionalnu ranu. “Razvio sam neku vrstu rane [feeling] napuštena”, prisjetila se, i iako ju je kretanje učinilo prilagodljivijom, to je također potaknulo njezinu ogorčenost.

Njezina je vjera počela posustajati u tinejdžerskim godinama nakon što je bila zlostavljana tijekom boravka u internatu. Ova je epizoda označila prijelomnu točku u njezinu odnosu s Bogom i majkom. “Otišao sam iz škole jako ljut na svijet… tog sam ljeta prestao vjerovati u Boga”, ispričao je Perales. Od tog trenutka počela se udaljavati od Crkve i vjere koju je poznavala kao dijete.

Burna putanja

Sljedećih 35 godina Perales je živjela usred zbrke, tražeći mir u propalim vezama i profesionalni uspjeh koji nikada nije mogla pronaći. Udavala se nekoliko puta i trpjela prijevare i zlostavljanja u svojim vezama.

“Prvi me muž prevario… kad sam se otišla razvesti, pokazalo se da nisam ni udana; bio je profesionalni prevarant koji me prevario”, prisjetila se rezignirano.

“Nakon onoga što se dogodilo s tim čovjekom, mojim prvim mužem, postalo mi je gore. Upoznao sam oca svoje najstarije kćeri; ukratko, bio je to vrlo krivudav odnos. Bilo je to sedam vrlo teških godina. Bilo mi je užasno. Uspjela sam s kćeri izaći iz te kuće i opet smo krenule od nule. Opet sam bila uništena”, prisjetila se.

Godine 1996., kada je internet tek počeo rasti, kupila je pribor i odlučila pokrenuti vlastiti internetski posao. Počela je prodavati preko te platforme i, na njezino iznenađenje, projekt je bio veliki uspjeh. Od tog trenutka počela je ostvarivati ​​značajne prihode zahvaljujući svojoj poduzetničkoj inicijativi u digitalnom svijetu.

Unatoč uspješnoj poslovnoj karijeri, njezin je osobni život i dalje bio u neredu. “Išla sam s drugim dečkima… Opet sam se udala, ali je svejedno krenulo po zlu.”

“Otišla sam živjeti s drugom osobom koja je imala ovisnosti za koje nisam znala; bio je psihijatar i narkoman. Zatim sam se ponovno vjenčao, ovaj put u Crkvi. I isto je pošlo po zlu jer je ta osoba imala problema, a i ja. Imala sam dvije kćeri, moje dvije kćerkice s tom osobom. Tako sam ostala sama sa svojim kćerima, dvije male”, rekla je.

U tim je godinama njezin život bio obilježen beznađem i živjela je potpuno daleko od vjere. “Bio sam ateist; Nisam vjerovala u Boga, ništa, nula”, kategorična je.

(Priča se nastavlja u nastavku)

Pretplatite se na naš dnevni bilten

Iznenadni, neočekivani ponovni susret s Bogom

Sve se promijenilo u ljeto 2012. tijekom putovanja u Rim sa svojim kćerima. Iako joj je početna namjera bila posjetiti rimski Koloseum, njezina kći Gabriela inzistirala je na posjetu Vatikanu.

“Htjela sam ići u Koloseum, ali je moja kći htjela ići u Vatikan. Na kraju sam popustila – rekla je. Ono što se dogodilo unutar Bazilike svetog Petra zauvijek joj je promijenilo život.

“Kada smo ušli u Vatikan, bio sam ljut. Pomislio sam: ‘Što mi radimo ovdje? Kako užasno!’” Dok je fotografirala svoje kćeri, Perales je počela osjećati nešto neobjašnjivo: “Odjednom sam počela osjećati nešto fizičko, a ne duhovno. Nešto što je iznenada ušlo… i automatski sam shvatio da Bog postoji, i da ću, ako umrem, otići u pakao.”

Udar je bio toliko jak da je počela nekontrolirano plakati. “Iz očiju su mi tekle suze kao da su dvije otvorene slavine”, prisjetila se.

Pred grobom svetog Ivana Pavla II. osjetila je da je izvan Crkve, odvojena od svoje “majke”, kako naziva Katoličku Crkvu, i da je sve te godine odbacivala Boga. “Osjetio sam bol što sam bio izvan Crkve, shvaćajući da Bog postoji i da sam ga odbacio.”

“Osjećala sam… da on nije laž i da sam ga odbacila. Duša mi je bila prljava, puna grijeha. Moji grijesi su mi prolazili kroz glavu,” rekla je.

Kad je ugledala grob sv. Ivana Pavla II., odjednom je rekla: “Djevojke, pomolimo se.” Zatim je kleknula na treću klupu s lijeve strane dok su joj suze i dalje tekle. “Moja najmlađa kći izvadila je maramice i obrisala mi lice. Htjela sam moliti, ali se nisam mogla sjetiti ni Očenaša, jer nisam molila 35 godina. Imala sam 48 godina i nisam se molila od svoje 13. godine”, objasnila je za ACI Prensa.

Kad je napustila mjesto, Perales je pomislila: “Poludjela sam. Ovo je rezultat toga što sam bio sam sa svojim kćerima i umoran.”

Povratak kući

Nakon tog iskustva vratila se u Madrid, ali proces povratka vjeri nije bio lak. I dalje se osjećala otuđenom od Crkve i mislila je da više ne može biti prihvaćena.

“Još uvijek sam bila tvrdoglava, misleći da se ne mogu vratiti u Crkvu, da sam izopćena”, ispričala je. Godinu dana je nedjeljom išla na misu, ali se nije usudila ispovjediti. “Pomislio sam: ‘Bolje da ne idem na ispovijed, jer će me izbaciti odavde’.”

Konačno, jednog dana, osjetila je unutarnji poziv. “Čula sam Boga kako mi govori iznutra: ‘Što čekaš?’” To je bio znak koji joj je trebao da napravi korak. „Sišao sam u župu, ostavio svoje kćeri u klupi i otišao u prvu ispovjedaonicu koju sam vidio.

Tamo je našla mladog svećenika koji ju je s radošću dočekao. “Rekao sam mu: ‘Gledaj, zovem se Belén, radio sam sve osim krao i ubijao.’ A on mi odgovori: ‘Aleluja, danas je slavlje na nebu’.”

Svećenik je imao sa sobom sliku izgubljenog sina i objasnio joj je: “Upravo te sada Bog grli.”

Ta je ispovijed bila početak njezina pomirenja s Bogom i s Katoličkom crkvom. “Nisam poznavao Božju milost. Kad sam se vratila u Crkvu, bio je to poput zagrljaja kakav nikad prije nisam osjetila”, ispričala je.

Život evangelizacije

Od tada je Perales posvetila svoj život evangelizaciji i dijeljenju svoje priče s onima oko sebe. “Rekao sam Isusu: ‘Od sada sam ja tvoj marketinški odjel. Kamo god idem, vodit ću te sa sobom.’”

I tako je. Tijekom godina odvela je nekoliko prijateljica u ispovjedaonicu i podijelila krunice onima koje sretne putem.

“Moje su rane izliječene klanjanjem i sakramentima. Obožavateljica sam ispovijesti”, rekla je uz osmijeh.

Osim toga, Perales je na YouTubeu osnovala kanal “El Rosario de las 11” (“Krunica u 23 sata”) na kojem svake večeri prenosi molitvu svete krunice i dijeli priče o obraćenju, poput njezine. Kako je rekla za ACI Prensa, “kanal je urodio mnogim plodovima, od beskrajnih konverzija do [guys] koji su se odlučili za bogosloviju za svećenike, zvanja… ukratko, od svega pomalo.”

Ono što ju najviše iznenadi, iako shvaća da ne bi trebalo, jest broj čuda i obraćenja koja su se dogodila zahvaljujući kanalu. Razmišljajući o ovoj činjenici, ona citirao Isusa: “Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima.” Za Peralesa ti su događaji dokaz da je Isus i danas živ.

Izražavajući svoju punu predanost projektu, rekla je da je obećala Djevici i Isusu da će voditi kanal “do posljednjeg dana svog života, ili dok me snaga ne izda”.

“Želim ugoditi svojoj majci, Djevici, koja nas moli da molimo krunicu. Ja se pokoravam. Također, mnogi ljudi na internetu ne poznaju Boga, ali da znaju, zaljubili bi se u Isusa kao ja”, komentirala je.

“YouTube omogućuje ljudima, čak i bez traženja Boga, da ga susretnu na neočekivan način. Uzbuđena sam što znam da moji video zapisi mogu doprijeti do onih koji su daleko, do onih kojima je najpotrebnija ova poruka nade i ljubavi koju nam Isus daje”, rekla je.

Danas Perales živi život pun vjere, zahvalan što je ponovno pronašao Boga nakon toliko godina tame. “Isus me spasio kad sam se najmanje nadala i sada želim da svi znaju da je on tu, da nas čeka”, zaključila je.

Ova priča je prvi put objavljen od strane ACI Prensa, CNA-ovog partnera za vijesti na španjolskom jeziku. Preveo ga je i prilagodio CNA.