„Jučer navečer, tijekom molitve krunice na Trgu svetog Petra, čuli smo Papin glas; iako slab i umoran, glas je to koji zahvaljuje i blagoslivlja“, istaknuo je Andrea Monda, direktor vatikanskog dnevnog lista „L`Osservatore Romano“ za izdanje istoga lista od 7. ožujka, prenosi IKA.
U nastavku članka čitamo: „U vrijeme kad svi viču i podižu glas, pokazujući mišiće sve agresivnijim pozama i tonovima, čak i na presudnim mjestima politike i diplomacije, ‘povisuje’ se, odnosno ‘spušta’ se glas Pape koji je krhak, bolestan, ali kojemu je stalo do drugih i čim može prvo telefonira župniku Gaze kako bi se osjetila njegova blizina.
Možda je ovaj put poniznosti prvi korak koji vodi do puta mira: isprazniti se i dati se drugima. To je stil Pape, stil kršćanina i, u konačnici, Božji stil. Kao što je rečeno u poznatoj epizodi suptilne tišine u kojoj se odvija Božja objava na gori Horebu Iliji, kada se Bog ukazuje proroku, to ne čini ‘u vatri’ ili ‘potresu’, nego u ‘šumu laganog vjetra’“, ističe Andrea Monda.
Također, svoje razmišljanje o Papinu glasu podijelio je i Salvatore Cernuzio, novinar „Vatican Newsa“: „Nakon dvadeset i jednog dana strepnje, praznine, zatvorenih prozora i neprekidnih večernjih molitvi, glas pape Franje prvi je put ponovno odjeknuo Trgom sv. Petra.
Sinoć oko 21 sat, prije početka jedanaestog moljenja krunice, zvuk kraći od 30 sekundi na španjolskom jeziku koji je Papa snimio u poliklinici ‘Gemelli’, gdje je smješten, emitiran je uz pomoć zvučnika stotinama vjernika koji su bili okupljeni u molitvi za njegovo zdravlje.
Kardinal Ángel Fernández Artime, SDB, pro-prefekt Dikasterija za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života koji je predvodio molitvu krunice, bio je taj koji je objavio lijepu vijest o glasovnoj poruci koju je Franjo želio podijeliti sa svijetom. Bio je to znak zahvalnosti Pape ‘dirnut brojnim porukama naklonosti koje mu se svakodnevno šalju i zahvalan za molitve naroda Božjega’.
‘Lijep dar’, rekao je Kardinal, ‘za nas koji smo ovdje i za sve u svijetu: mnoge katolike i kršćane, žene i muškarce dobre volje koji su mu blizu i mole za njega’.
Stoga se Papin glas širi prostorom i vremenom. On je bez daha, teško diše, riječi su sporo izgovorene na španjolskom, ali to je Papa. To je Franjo. Začuo se pljesak. Papa se vratio u svoj dom, a s desetog kata onoga što mu je od 14. veljače postala rezidencija, odagnao je krive vijesti i zabrinutosti za svoje stanje, želio se predstaviti ljudima koji se već gotovo dva tjedna, pod nebom Rima i u zagrljaju Berninijeve kolonade, svake večeri okupljaju kako bi molili Papino ozdravljenje.
Pogledi su bili uprti najprije u zvučnike, a odmah potom i u velike ekrane, možda u nadi da neće samo Papu čuti, već i vidjeti. Papa Franjo, njegov glas. Ruke stegnute oko krunica. U prvom redu vijorila se poljska zastava. Bilo je puno časnih sestara, brojni svećenici, a bila je prisutna i skupina mladih. Nakon Papinog glasa bilo je gotovo teško nastaviti s dnevnom večernjom molitvom. Kardinal je čekao kraj dugog pljeska kako bi započeo molitvu otajstava svjetla. ‘Okupljamo se u molitvi za zdravlje Svetog Oca Franje s Marijom, Majkom Crkve i Dobrog Savjeta’, rekao je Kardinal povjeravajući sve zagovoru Djevice koju je tim naslovom častio i utemeljitelj salezijanaca sveti Ivan Bosco.
Iza Kardiala, već jedanaest večeri, stajala je ikona Marije Majke Crkve (‘Maria Mater Ecclesiae’) koja kao da bdije nad mnoštvom kardinala, biskupa, svećenika i redovnika Rimske kurije te rimske biskupije raspoređenih ispred Bazilike i nad mnoštvom ljudi različitih dobi i nacionalnosti ujedinjenih jednom jedinom molbom: ozdravljenje pape.
Kardinal se obratio Mariji da nas ‘nikakva prepreka ne tjera da skrenemo s puta koji vodi do spasenja’. Zatim je zbor intonirao drevnu molitvu ‘Oremus pro Pontifice’. Molitve za našeg papu Franju. Papa je bio udaljen više od dvadeset dana, no sinoć je, na neki način, bio prisutan“, ističe novinar Salvatore Cernuzio.
© L’Osservatore Romano. Za pristup cjelovitom sadržaju, više informacija možete saznati ovdje.
