S Božjom riječi u današnjem danu! Svaki dan donosimo duhovni poticaj za ohrabrenje i promišljanje.
Ako ti se i sedam puta na dan obrati govoreći: »Žao mi je!«, oprosti mu! (Lk 17, 4)
Liturgija dana (10. studenog):
Prvo čitanje:
Mudr 1,1-7
Mudrost je duh čovjekoljubiv; duh Gospodnji ispunja svemir.
Ljubite pravednost, vi što zemlju sudite,
pravednim mislima mislite o Gospodinu
i tražite ga u jednostavnosti srca.
Jer njega nalaze koji ga ne iskušavaju,
i otkriva se onima koji mu ne uskraćuju svoju vjeru.
A podmukle misli otuđuju od Boga,
i iskušavana Svemoć posramljuje bezumnike.
Jer mudrost neće u dušu opaku,
i ne nastanjuje se u tijelu u grijehu ogrezlu.
Jer sveti duh pouke bježi od prijevare
i uklanja se od misli bezumnih,
i uzmiče kad se nepravda pojavi.
Jer mudrost je duh čovjekoljubiv,
ali hulniku neće oprostiti njegovih riječi,
jer Bog je svjedok bubrega njegovih,
istinski mu srce nadzire,
i sluša njegove riječi.
Doista duh Gospodnji ispunja svemir,
i on, koji drži sve, zna i sve što se govori.
Psalam:
39,1-10
Povedi me, Gospodine, putem vječnim!
Gospodine, proničeš me svega i poznaješ,
ti znaš kada sjednem i kada ustanem,
izdaleka ti već misli moje poznaješ.
Hodam li ili ležim, sve ti vidiš,
znani su ti svi moji putovi.
Riječ mi još nije na jezik došla,
a ti, Gospodine, sve već znadeš.
S leđa i s lica ti me obuhvaćaš,
na mene si ruku svoju stavio.
Znanje to odveć mi je čudesno,
previsoko da bih ga dokučio.
Kamo da idem od duha tvojega,
i kamo da od tvog lica pobjegnem?
Ako se na nebo popnem, ondje si,
ako u Podzemlje legnem, i ondje si.
Uzmem li krila zorina
pa se naselim moru na kraj,
i ondje bi me ruka tvoja vodila,
desnica bi me tvoja držala.
Evanđelje:
Lk 17,1-6
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Nije moguće da ne dođu sablazni, no jao onome po kom dolaze; je li s mlinskim kamenom o vratu strovaljen u more, korisnije mu je, nego da sablazni jednoga od ovih malenih. Čuvajte se!«
»Pogriješi li tvoj brat, prekori ga; ako se obrati, oprosti mu. Pa ako se sedam puta na dan ogriješi o tebe i sedam se puta obrati tebi govoreći: ‘Žao mi je!’, oprosti mu.«
Apostoli zamole Gospodina: »Umnoži nam vjeru!« Gospodin im odvrati: »Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: ‘Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!’ I on bi vas poslušao.«
Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral
Riječ Božju tumači vlč. Matko Filipović, duhovnik u Međubiskupijskom sjemeništu u Zagrebu:
U današnjem evanđelju Isus nas priprema na nešto što nas može zadesiti tijekom našega života; priprema nas na sablazni koje će doći, no jednako tako upozorava da naš fokus ne treba ostati na onome što nam se na putu našlo kao prepreka.
Fokus je uvijek na osobi, na čovjeku; prije svega na malenome, na pogođenome, na onomu koji je ometen kamenom spoticanja ili klopkom (σκάνδαλον), s druge strane upozorava kako treba bdjeti nad samim sobom kako mi sami ne bismo postali prepreka drugima na putu spasenja.
U drugom dijelu evanđeoskog odlomka ponovno je fokus na čovjeku; ponovno poziva da se ne usredotočujemo na mane, pogreške, slabosti i grijehe bližnjih jer čovjek koji griješi nije izjednačen sa svojim grijehom već je ranjen njime i potreban je ljubavi; stoga i poziva, kao ljubitelj ljudi da ga nasljedujemo, da ni mi ne odbacujemo one koji su pogriješili.
„Pogriješi li tvoj brat, prekori ga; ako se obrati, oprosti mu.“
Do obraćenja se dolazi spoznajom i sviješću o grijehu, a do spoznaje grijeha pak, sviješću o istini i ljepoti.
Pozvani smo oprostiti znakovitih sedam puta – ta brojka u svojoj znakovitosti upućuje na neograničenost milosrđa koje se očituje u praštanju.
Apostoli, a preko njih i mi, svjesni su veličine onoga na što su pozvani, svjesni su zahtjevnosti milosrdne ljubavi; stoga je i opravdan njihov vapaj: „Umnoži nam vjeru!“, jer jedino vjera koja proizlazi iz iskustva da je i nama oprošteno može nas potaknuti na neograničenu ljubav.
