„Ako bilo koga isključimo, isključili smo Krista, onda nismo ni za koga. Neka nam ovo vrijeme došašća pomogne da budemo budni, da molimo, kako nam Krist ne bi bio netko tko je davno došao i netko tko će doći u budućnosti, nego kako bi on bio naš sada i kako bismo bili Crkva za sve.“, ovim riječima zaključio je propovijed riječki nadbiskup Mate Uzinić na misi u katedrali sv. Vida, u nedjelju 1. prosinca, a koju je predvodio u povodu Međunarodnog dana osoba s invaliditetom. Na misi je suslavio rektor riječke prvostolnice, Ivan Stošić. U zajedništvu su misu pratile osobe s invaliditetom i njihove obitelji, članovi Zajednice udruga domovinskog rata PGŽ te vjernici koji redovno dolaze na mise u katedralu. Prvu adventsku svijeću upalila su djeca iz Centra za autizam Rijeka. Gluhim i nagluhim osobama omogućeno je praćenje mise uz tumača znakovnog jezika.
Osvrćući se na pročitani evanđeoski ulomak u kojemu se govori o Isusovom drugom dolasku, koji nije upozorenje, nego obećanje, nadbiskup Uzinić je stavio naglasak na treći Kristov dolazak koji je također prisutan u pročitanom tekstu, a nalazi se između prvog i posljednjeg Isusovog dolaska. On je danas i sada. Krist nam dolazi danas na različite načine, kazao je nadbiskup te naveo dva vrlo važna sredstva koja nas povezuju s prvim dolaskom i pripremaju za konačni Kristov dolazak.
Prvo na što nas Isus poziva jest da budemo budni. Budnost znači biti svjestan sebe, svoje okoline i drugih pokraj nas. U ovom vremenu došašća pokazat ćemo budnost i odlaskom na zornice. No, je li to budnost o kojoj Isus govori? Budnost znači ne činiti zlo, nego dobro. Primijetiti drugoga pored sebe. Biti budan znači primjećivati osobe s invaliditetom, primjećivati njihove obitelji dajući im mogućnost da budu dio zajednice. Biti budan znači – što je i cilj obilježavanja Međunarodnog dana osoba s invaliditetom – prepoznati dostojanstvo tih osoba i dati im mogućnost jednakog sudjelovanja.
Nadbiskup je podijelio nekoliko misli iz neslužbenog prijevoda dokumenta „Neograničena radost“, sažetka sinodalnog savjetovanja za osobe s invaliditetom održanog u Rimu. U sinodalnoj Crkvi svi slušaju jedni druge i potrebno je posvetiti svjesnu i primjerenu pozornost svim vjernicima bez iznimke. Pritom trebaju svi imati proaktivan stav, a to uključuje i osobe bez invaliditeta. Proaktivnost za osobe koje nemaju invaliditet odnosi se, između ostaloga, na uklanjanje arhitektonskih i drugih barijera kao i omogućavanja tumača znakovnog jezika na misama. No, i osobe s invaliditetom trebaju biti proaktivne, biti svjesne svojih darova i željeti nas obogatiti uključivanjem. Nadbiskup je izdvojio misao pape Franje o uključivoj Crkvi – Crkvi koja poziva sve kršćane da preuzmu vlastitu odgovornost u nasljedovanju poziva i poslanja koji svi primamo po krštenju. To znači biti budan iz perspektive odnosa prema osobama s invaliditetom kao i iz perspektive osoba s invaliditetom.
Kao drugo sredstvo naveo je molitvu. Nalazimo se u pripravnoj godini za obilježavanje 2025. godina od Kristova prvog dolaska i za obilježavanje stote obljetnice Riječke biskupije. Molitva nam pomaže ući u odnos s Bogom, ali i u odnos sa samima sobom. Ona je poziv na uključenost i na zadatak da omogućimo svima da budu uključeni. Bez molitve nećemo znati kako to učiniti na Kristov način, na način evanđelja. Bez molitve nećemo dobiti Duha Svetoga koji će nam dati osluškivati jedni druge, primjećivati jedne druge, ostati budni jedni u odnosu prema drugima. To trebamo proširiti na sve kategorije, jer ako bilo koga isključimo, isključili smo Krista, onda nismo ni za koga. Neka nam ovo vrijeme došašća pomogne da budemo budni, da molimo, kako nam Krist ne bi bio netko tko je davno došao i netko tko će doći u budućnosti, nego kako bi on bio naš sada i kako bismo bili Crkva za sve.
Uz katedralni zbor Cantores Sancti Viti koji je pjesmom animirao liturgijsko slavlje, posljednju pjesmu predvodila su djeca Centra za odgoj i obrazovanje Rijeka koja su i ministrirala, a djeca iz Centra za autozam bila uključena u čitanje molitve vjernika.
Objavljeno: 1. prosinca 2024.
