Crkvena glazba


Andrejka Srdoč Geraci

18.12.2023.

Božićno vrijeme počinje došašćem (adventom), a središte mu je Božić (rođenje Kristovo), koje se slavi 25. prosinca. Došašće je bogoslužno vrijeme od četiri nedjelje prije Božića. Ono je označeno radosnim iščekivanjem Isusova dolaska i pripravom za taj dolazak.

Došašće je liturgijsko vrijeme koje slavi iščekivanje Boga i čovjeka, Crkve i čovječanstva, stvorenja i svega stvorenoga. Na Zapadu je ovo liturgijsko vrijeme označavalo dane koji prethode slavlju rođenja Gospodinova te se postupno oblikovalo i gotovo prirodno dobilo naziv Adventus. Latinski izraz potječe od glagola advenio, to jest: stići, doći, doseći. Adventus prevodi grčki izraz parusia, koji je pak povezan s epifanijom i izražava slavni dolazak Gospodina Isusa Krista na kraju vremena. Iz molitve prvih kršćanskih naraštaja sa snažnom eshatološkom komponentom u vjerničkoj zajednici nastao je liturgijski zaziv Maranathá. Zaziv poznat kao „Gospodine naš, dođi!“ (1 Kor 16,22; Otk 22,20; Didahè 10,6) ispovijeda vjeru u proslavljenog Krista, nazočnog u zajednici okupljenoj posebno na euharistiji. Svako euharistijsko slavlje završavalo je s Maranathá, dirljivim vapajem zajednice koja je željela slavni dolazak svoga Gospodina.

 Duhovnost adventskog vremena

Adventske pjesme moraju izražavati obilježja ovog liturgijskog vremena:

• iščekivanje – sjećanje na prvi dolazak Spasitelja u našem smrtnom tijelu i iščekivanje – prošnja slavnog povratka Krista, Gospodara povijesti i sveopćeg Sudca
;

• stav obraćenja na koji nas, preko glasa proroka, a prije svega Ivana Krstitelja, poziva liturgija ovoga vremena;

• radosna nada da će spasenje koje je već donio Krist i stvarnosti milosti koje su već prisutne u svijetu dostići svoje sazrijevanje i puninu, pri čemu će se obećanje pretvoriti u posjedovanje, vjera u viziju, a „mi ćemo biti poput njega i vidjet ćemo kakav jest“ (1 Iv 3, 2) (usp. Direktorij o pučkoj pobožnosti i liturgiji, 96).

U svjetlu toga potrebna je posebna pozornost pri izboru tekstova koji će se izvoditi, a koji su teološki relevantni i vrijedni s književnoga gledišta, a ujedno i razumljivi vjernicima.

Uporaba orgulja i drugih instrumenata u došašću

Za vrijeme došašća Opća uputa Rimskog misala kaže da se Slava ne pjeva, osim na svetkovine i blagdane (usp. OGMR 55). Također predlaže da se „orgulje i druga glazbala koriste s umjerenošću koja odgovara naravi ovoga vremena, izbjegavajući iščekivanje pune radosti Rođenja Gospodinova“ (OGMR 313). Znači u došašću nema svečanih preludija na orguljama. Instrumenti služe samo za pratnju pjesama i pobožno pjevanje vjernika sve do polnoćke.

Izbor pjesama

Došašće je obilježeno dvostrukom pripravom: za Isusov slavni dolazak na kraju vremena i za godišnju proslavu Isusova prvoga dolaska (Božić).

Prema toj dvostrukoj pripravi došašće je podijeljeno na dva djela:

  • od prve nedjelje došašća do 16. prosinca eshatološki je dio, u kojemu se Crkva priprema za Gospodinov drugi dolazak. Tada će odgovarati one pučke pjesme koje govore o Kristovu drugom dolasku (Padaj s neba, Sine Božji, Klikujte sada zanosno, Evo ide čas, Visom leteć, Nebesa odozgor rosite).
  • od 17. do 24. prosinca božićno je došašće, koje nas bliže pripravlja za slavljenje Kristova rođenja. Tada više odgovaraju pjesme marijanskog smisla (Poslan bi anđel Gabrijel, Zlatnih krila, Raduj se, grade Nazaret, O Marijo, ti sjajna zornice, O rumena zoro jasna).

Prikladno je pjevanje Pokajničkog čina, s obzirom na izostanak pjevanja Slave, pribjegavajući također drugoj formuli Rimskog misala u kojemu molimo retke psalama 50 (r. 1) i 84 (r. 8): „Pokaži nam, Gospodine, milosrđe svoje. I daj nam svoje spasenje.“ Osim toga može se pjevati i treći obrazac sa zazivima specifičnima za adventsko vrijeme (tropirani Gospodine).

Za pričesnu pjesmu dobro je pozvati se na pričesne antifone Rimskog misala za godinu A, ističući kako liturgija riječi i euharistijska liturgija čine jedan čin bogoslužja.

„U vrijeme došašća liturgija često i na uzoran način slavi Blaženu Djevicu“ (Direktorij o pučkoj pobožnosti i liturgiji, 101). Zbog toga bi, posebno u danima oko Božića, pjesme posvećene Bl. Djevici Mariji mogle naći odgovarajuće mjesto. Za završnu pjesmu može se uzeti marijanska pjesma, koja se dobro uklapa u slavlje, a na četvrtu nedjelju došašća, kod prinosa darova, kako predlaže Graduale Romanum, može se uzeti pjesma Ave Maria (Zdravo Marijo).

Božićno vrijeme

Božićno vrijeme ima dva središta: Božić i Bogojavljenje. Božić je godišnja proslava Isusova rođenja. Na Božić slavimo veliko i jedno od temeljnih otajstava kršćanske vjere: utjelovljenje, rođenje Isusa Krista, Bogočovjeka.

Naše najljepše adventske i božićne pjesme nastaju u 17. i 18. stoljeću i možemo reći da je hrvatski narod jedan od najbogatijih naroda u Europi po broju božićnih pjesama. One se nalaze već u Pavlinskoj pjesmarici (1644.) i u zbirci Cithara Octochorda iz 1701. Bile su napisane na čakavskom, kajkavskom i ikavskom narječju. Na primjer pjesma U to vrijeme godišta – u Dalmaciji nalazimo tekst U se vrime godišća ili Ljubljeni Jezušek (Cithara Octochorda) i dr. pjesme.

Među najljepšim su pjesmama Veselje ti navješćujem, O Betleme, Radujte se narodi, Svim na zemlji, Narodi nam se, Tri kralja jahahu. Sve su ove pjesme nadahnute biblijskim tekstovima i možemo reći da su raspjevana ikona evanđelja, radosna vijest za sve ljude dobre volje. Pjevajući ove pjesme mi ispovijedamo svoju vjeru i ponovo proživljavamo rođenje Kristovo, koje se dogodilo prije 2000 godina, ali i dandanas se svakodnevno rađa u našim srcima. Pjevanjem božićnih pjesama slavimo maloga Boga koji je došao među nas! Nema Božića bez božićnih pjesama!