“Glas viče: Pripravite put Jahvi u pustinji! Ravnajte u pustoši autoput Bogu našemu! Svaka će se dolina ispuniti, svaka planina i brdo neka se spuste; Surova će zemlja biti ravnica, surova zemlja široka dolina. Tada će se objaviti slava Jahvina i svi će je ljudi zajedno vidjeti; jer su usta Jahvina rekla. ” (Izaija 40,3-5)
Došašće nam je pred vratima i tako bismo trebali biti stanje pripreme i iščekivanje. Izvana, to može biti priprema za Božić, koja je usporedna s našim unutarnjim pripremama za Kristov dolazak. U kojem se smislu pripremamo za Kristov dolazak – ili u kojem smislu Krist dolazi k nama?
Blaženi Jacobus de Voragine, dominikanski fratar iz trinaestog stoljeća i kasniji biskup, napisao je o došašću da
„Gospodin dolazak slavi se četiri tjedna kako bi se označilo da je njegov dolazak četverostruk: došao je k nama u tijelu, dolazi u naša srca, dolazi nam u trenutku smrti i doći će nam suditi. Četvrti tjedan se rijetko navršava jer slava svetaca, koja će biti udijeljena posljednjim dolaskom, nikada neće završiti… Dok su Gospodinova dolaska četiri, Crkva ih posebno obilježava kao spomen na dva, onaj u tijelu i onaj na posljednjem sudu. Stoga je adventski post dijelom radosti zbog Kristova dolaska u tijelu, a dijelom tjeskobe zbog pomisli na Sud.”
Pada mi na pamet da je u svjetlu ovog dvostrukog naglaska – Gospodinov dolazak u tijelu i Njegov dolazak na sudu – sama misa neka vrsta minijaturnog došašća. Svakako, misa se uspoređuje s krajem vremena (dobro, s Knjigom otkrivenja), i moglo bi se reći da je crkveno vlastito tumačenje tog djela. Nadalje, vjerujemo da se u Euharistiji tvari kruha i vina pretvaraju u Tijelo, Krv, Dušu i Božanstvo našega Gospodina, tako da kada primamo pričest Krist dolazi k nama u tijelu.
Stoga nam misa koja prethodi pričesti pokazuje što možemo činiti tijekom došašća da bismo se pripremili za Gospodinov dolazak:
- Post
- Molitva
- Proučavanje Svetoga pisma
- Proučavanje određenih trenutaka u Kristovom životu ili određenih Kristovih učenja
- Proučavanje života svetaca i Crkve
- Slušajući spise mudrih u vjeri
Razmotrimo ukratko svaki od njih redom.
Post
Post je nekada bio redoviti dio došašća, kao i u korizmi. Što se toga tiče, Crkva je ranije bila stroža u pogledu posta prije pričesti: sada imamo post od sat vremena, a nekada je post bio tri sata, a prije toga od ponoći do mise (dakle popularnost ranojutarnje mise). Možemo je postiti u doslovnom smislu (to jest, od hrane) ili u figurativnijem smislu da se odreknemo nečega za advent (kao u korizmi). Ako se suzdržavamo od određene uobičajene hrane (poput kave) na koju trošimo novac, ušteđeni novac možemo donirati siromašnima. Doista, većina župa ima stablo darivanja koje traži određeni dar za određenu obitelj.
Na taj način možemo poistovjetiti naše male žrtve s jednom velikom Kristovom žrtvom, a također možemo koristiti bilo koju blagu patnju koja proizlazi iz tih malih lišavanja da ublažimo veću patnju siromašnih. Moramo uvijek imati na umu Kristov opis Sudnjeg dana u Njegovoj prispodobi o ovcama i jarcima (Matej 25:31-46): što god činimo za najmanje Njegove ljude, činimo za Njega, i obratno, sve što činimo Ne činimo za njih, mi ne činimo za Njega.
Molitva
Ovisno o tome kako je želite razrezati, misa je ili jedna duga molitva ili nekoliko kraćih molitava povezanih zajedno. Možda bi bilo bolje reći da je misa jedna duga molitva sastavljena od više kraćih, od kojih se svaka nadovezuje na prethodnu. U kontekstu došašća mogli bi nas najviše privući određene molitve (ili dijelovi molitvi) u misi: „Ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla“ i možda „Gospodine, nisam dostojan da ti uđi pod krov moj, ali samo reci riječ i ozdravit će duša moja.” Ovo je najočiglednije izrečeno u pripremi za susret s Gospodinom kao Sucem i Spasiteljem. Ili opet, tijekom pokorničkih obreda molimo Gospodina da nam se smiluje i da nam oprosti grijehe; a što se toga tiče da ostali članovi župe mole za nas. S druge strane, Gloria i Sanctus su izravno izvučeni iz knjige Otkrivenja, pa su povezani s Kristom na nebu iu Njegovom slavnom drugom dolasku.
Sveto pismo
Sama misa je naravno prepuna referenci iz Svetog pisma (nekoliko sam ih već zabilježio). Međutim, najočitija uporaba Svetoga pisma je u liturgiji riječi. Svake nedjelje slušamo jedan odlomak iz Staroga zavjeta, jedan iz novozavjetnih poslanica, jedan iz Evanđelja i jedan iz psalama. [1]. Ustanovio sam da dobivam više od čitanja ako sam pročitao m unaprijed, a zatim ih mogu slušati i čitati (ako dijete dopusti) tijekom mise sa stihom koji je već pomalo svjež u mom umu—iu srcu. Ovaj dio mise možda se najbolje odnosi na drugi smisao u kojem Krist dolazi k nama, koji je u našim srcima.
Sveto pismo sadrži Riječ Gospodnju, a ne samo Njegove riječi. Kad ih susrećemo, pozvani smo ne samo da ih čitamo, i ne samo da ih proučavamo, nego da ih prihvatimo, da o njima razmišljamo, da ih kontempliramo i na kraju da ih uzmemo u sebe. Oni ulaze u naše umove kroz čitanje i proučavanje, ali zatim u naša srca kroz molitvu i kontemplaciju – i pripremamo put za Gospodina da učini isto u meditaciji o ovim stihovima.
Život Krista i svetaca
U čitanju evanđelja posebno nam se daje uvid u Kristov život. Međutim, Crkva također ima liturgijska razdoblja i posebne blagdane koji se ponovno usredotočuju na određene trenutke u Kristovom životu ili na određene doktrine o njemu i njegovim aspektima.
Slično vidimo određene dane u kojima se Crkva usredotočuje na Kristove najveće sljedbenike (svece) ili na Njegovu Crkvu u cjelini. Unutar same mise, to se obično vidi posebno u zbornicima. Nadamo se da ćemo nasljedovati Krista, ili kako kaže sveti Pavao, “odjenuti [ourselves] u Kristu” (Galaćanima 3,27). Sveci nam pak daju razne primjere kako to učiniti.
“I učini ovo jer znaš koliko je sati; sada je čas da se probudiš iz sna. Jer naše je spasenje sada bliže nego kad smo prvi put povjerovali; noć je poodmakla, dan je na dohvat ruke. Odbacimo dakle djela tame [and] obuci se u oklop svjetla; ponašajmo se ispravno kao danju, ne u orgijama i pijančevanju, ne u promiskuitetu i razuzdanosti, ne u rivalstvu i ljubomori. Nego se zaodjenite Gospodinom Isusom Kristom i ne ugađajte požudama tijela” (Rimljanima 13,11-14).
Ostali spisi
Na kraju, trebamo slušati spise i učenja onih koji su mudri u vjeri. U misi tu ulogu ima homilija i/ili propovijed. Temu koja se provlači kroz dnevna čitanja za nas razrađuje svećenik u misi, a zatim se u idealnom slučaju daje neki poticaj na moralan, krepostan i nadasve svet (kristoliki) život. Izvan mise, imamo spise crkvenog oca i doktora, svetaca, i što se toga tiče vjernih i učenih učitelja poput Fultona Sheena i GK Chesterona [2]ili CS Lewis [3]odnosno Sveti Otac [4] i naši biskupi.
Došašće je vrijeme priprave za primanje Gospodina – u tijelu – u naša srca, na kraju naših života i na posljednjem sudu. Ova bi priprava trebala biti s nama tijekom cijele godine, jer ne znamo ni dan ni sat kada će Krist doći k nama (Matej 25,13), iako nas se na ovu pripremu posebno podsjeća tijekom liturgijskog vremena. Zahvaljujući misi doista provodimo vrijeme tijekom cijele godine pripravljajući put Gospodinu. I gledajući misu, vidimo neke načine na koje se možemo pripremiti za Gospodinov dolazak k nama.
—Fusnote—
[1] Vaša kilometraža može varirati ovisno o liturgijskom vremenu, naravno. A tijekom dnevne mise to postaje jedan iz Starog ili Novog zavjeta (neevanđelje), jedan psalam (responzorij) i jedan odlomak iz evanđelja.
[2] Obojica bi jednog dana mogli biti proglašeni svecima
[3] Možemo nešto naučiti i od nekatolika.
[4] Bilo da se radi o papi Franji ili papi Benediktu XVI. ili papi Ivanu Pavlu II. ili… Posebno bih preporučio takve dokumente kao što su enciklike ili apostolske pobudnice u kojima se općenito mnogo razmišlja i priprema.