Sisački biskup Vlado Košić predvodio je, u nedjelju, 17. ožujka u crkvi sv. Martina biskupa u Martinskoj Vesi, svečano misno slavlje tijekom kojeg je blagoslovio tu obnovljenu, u potresu teško oštećenu crkvu. Koncelebrirao je domaći župnik Ivica Šimunović, a slavlju su nazočili i predstavnici Ministarstva kulture i medija, izvođača radova, lokalnih vlasti, članovi kulturno umjetničkih društava s područja župe i vatrogasci.
Na početku homilije, biskup je izrazio veliku radost što je, tri godine nakon potresa, konačno završena konstrukcijska obnova ove crkve čija su vrata ponovno otvorena za slavlje bogoslužja, sakramenata i svetih misa. Zahvalio je Ministarstvu kulture i medija, a preko kojeg je i financirana obnova te izrazio nadu u skoro pokretanje druge faze radova na crkvi, tj. cjelovite obnove.
Govoreći o pročitanom Evanđelju po Ivanu, koje donosi prispodobu o pšeničnom zrnu koje, pavši na zemlju, umre da donese obilat rod, biskup je pojasnio kako je Isus tu mislio na sebe. „To je Isus govorio o sebi, prije svega, jer je znao što ga čeka. Znao je da je čovjekov život poput pšeničnog zrna koje se baca u zemlju da bi istrunulo i onda iz te smrti, tog sjemena, narastao novi plod s puno sjemenki. On je morao umrijeti da bi se rodio novi vječni život. Bilo je to vrijeme upravo prije Pashe, prije nego što su ga osudili i razapeli na križu. Čuli smo u Evanđelju kako je zagrmjelo i čuo se Božji glas, a Isus govori: Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas. Sada je sud ovomu svijetu, sada će knez ovoga svijeta biti izbačen. A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi. Budimo i mi poput ovih Grka iz Evanđelja, željni vidjeti Isusa. Možda ga već poznajemo, ali svaka korizma posebno je sveto vrijeme za razmatranje muke i uskrsnuća Kristova, koje nas dublje uvodi u njegovo otajstvo, u njegov život i susret s njime. To je zapravo put kojim i mi trebamo ići. I mi kroz život nosimo svoje križeve, znamo da moramo proći kroz bolesti, nerazumijevanje, probleme pa i potres i svaka druga zla, ali da ćemo sve to nadvladati ako smo s Isusom. On nam obećava da ćemo sve to pobijediti i da ćemo doći u život vječni“, rekao je biskup te poručio kako i kada obnovimo sve kuće, crkve i druge zgrade, ostaje nam da obnavljamo i naše međuljudske odnose te da se prije svega i sami obnovimo u Duhu Svetomu.
Biskup je nadalje istaknuo kako je upravo korizma prikladno vrijeme za takvu obnovu. „To je vrijeme pokore, molitve, razmišljanja, ali i dobrih djela. U njoj smo posebno pozvani da čistimo svoju dušu, da nam Bog svojom milošću omogući da budemo bolji ljudi, da nas opet vrati u onaj savez koji smo sklopili s Bogom već na samom krštenju. Kada sam na početku prolazio i blagoslivljao zidove ove crkve, zapravo sam škropio vas te je to bila prilika da se sjetimo vlastitog krštenja i toga da smo postali djeca Božja. To krštenje je čas kada je Bog s nama sklopio novi savez. Čuli smo u prvom čitanju iz Knjige proroka Jeremije da je već u Starom zavjetu naviješteno da će Bog sklopiti novi savez sa svojim narodom. Prvi savez je onaj Mojsijev, kojeg je Bog sklopio s Mojsijem i židovskim narodom na gori Sinaju i spomen tog saveza je deset Božjih zapovijedi. Međutim, to je narod neprestano izigravao, sve je razvrgnuo i nije bio vjeran Bogu. Zato govori Gospodin kako će doći dani kada će on taj svoj savez obnoviti i ponovo ga sklopiti te ga upisati, ne u kamene ploče, nego u srca ljudi da ga čuvaju i da po njemu žive. To je Duh Sveti dan svima nama, koji je u našim srcima i koji nas čuva u ljubavi prema Bogu i ljudima“, rekao je biskup te pozvao okupljene na vjernost tom Savezu, svojoj vjeri i Crkvi.
Na kraju slavlja sve okupljene pozdravio je i župnik Šimunović zahvalivši prije svega, cijelom timu stručnjaka, koji su bili angažirani na obnovi, na zauzetosti i požrtvovnosti kako bi se u ovoj crkvi moglo i u narednim godinama i stoljećima slaviti Gospodina.
