Vijesti CNA, 14. ožujka 2024. / 16:30
Papa Franjo ne planira dati ostavku na dužnost – iako kaže da bi neki u Crkvi to željeli.
Papa se bavi tom temom u “Život: Moja priča kroz povijest”, svojoj nadolazećoj autobiografiji. Ulomke iz knjige, koja detaljno istražuje najznačajnije trenutke života ovog 87-godišnjaka do danas, objavile su 14. ožujka talijanske novine Corriere della Sera.
Papa Franjo u knjizi kaže da, unatoč kritikama i zdravstvenim problemima s kojima se suočavao tijekom svog 11-godišnjeg pontifikata, smatra da je Petrova služba “doživotna” i ne vidi uvjete za ostavku, osim ozbiljnog tjelesnog oštećenja.
“Tijekom godina možda su se neki ljudi nadali da ću prije ili kasnije, možda nakon hospitalizacije, objaviti ovakvu objavu, ali nema tog rizika: Hvala Gospodinu, dobro sam zdrav, a ako Bog da, postoje još mnogo projekata za realizaciju.”
Papa kaže da se neki već fokusiraju na to tko bi ga mogao naslijediti, za što kaže da je “samo ljudski”, ali upozorava i da ovakva nagađanja mogu biti motivirana osobnim probitkom ili “zaradom u novinama”.
Osvrćući se na kritike iznesene na njegov račun tijekom više od 10 godina njegovog pontifika, argentinski papa priznaje da su ga povrijedili oni koji tvrde da on “uništava papinstvo”. Ali kaže da bi morao ići psihologu jednom tjedno kada bi obratio pozornost na sve kritike, za koje sugerira da su motivirane protivljenjem njegovoj želji da Crkvu učini više pastoralnom, a manje monarhističkom.
Papa također piše da ga je “boljelo” vidjeti kako papa Benedikt XVI., koji je dao ostavku 2013. i živio u Vatikanu kao papa emeritus prije nego što je preminuo 31. prosinca 2022., koristi protiv njega u “ideološke i političke svrhe” “beskrupulozni ljudi koji su, ne prihvativši njegovu ostavku, razmišljali o vlastitom probitku i vlastitom malom vrtu koji će obrađivati, podcjenjujući dramatičnu mogućnost loma unutar Crkve.”
U novoj knjizi papa Franjo također brani nedvojbeno najveći potez svog papinstva koji izaziva najveće podjele: nedavno kontroverzno odobravanje blagoslova za istospolne parove od strane Vatikana. Papa je rekao da je proglašenje od Fiducia Suplicans potvrđuje da “Bog voli svakoga, a osobito grešnike” i da ako neki odluče ne provoditi smjernice, kao što su to učinili mnogi biskupi i neke cijele biskupske konferencije, “to ne znači da je to predvorje raskola, jer doktrina Crkva se ne dovodi u pitanje.”
Dok Papa kaže da brak između osoba istog spola nije moguć, on ponavlja svoje odobravanje građanskih zajednica, navodeći da je “ispravno da ti ljudi koji žive dar ljubavi mogu imati zakonsko pokriće kao i svi ostali”.
Preokreti i ‘mala zaljubljenost’
Predstojeća autobiografija otkriva mnoge detalje papine obiteljske povijesti, odgoja i zaređene službe — uključujući nekoliko obrata i “zamalo promašaja” na putu.
Na primjer, papa govori o tome kako su se njegovi baka i djed s očeve strane i otac skoro ukrcali na talijanski brod koji je 1927. potonuo na putu za Argentinu, što je rezultiralo smrću 300 emigranata. Ali obitelj Bergoglio nije imala dovoljno novca za kupnju karata i proviđenjem je bila pošteđena neuspjelog putovanja.
Papa Franjo također pripovijeda kako je kao sjemeništarac razvio “malu zaljubljenost” u mladu ženu koju je upoznao na vjenčanju svog strica, a kojom je bio “zaslijepljen”.
“Tjedan dana uvijek sam imao njezinu sliku u mislima i bilo mi je teško moliti! Onda srećom [thoughts of her] prošao, a ja sam se dušom i tijelom posvetio svom pozivu.”
Još jedno skoro preusmjeravanje dogodilo se nakon Drugog svjetskog rata kada je mladi isusovac zatražio da ode u Japan kao misionar. No njegov zahtjev je odbijen zbog zdravstvenih problema.
“Da su me poslali u tu misijsku zemlju, moj bi život krenuo drugim putem; i možda bi nekome u Vatikanu sada bilo bolje”, šali se Papa, misleći na svoje klevetnike u Kuriji.
Franjo također prepričava neke od vrhunaca svoje zaređene službe, kao što je konklava 2013. koja ga je izabrala za papu, ali i teže dionice, kao što je njegovo iskustvo tijekom argentinske diktature 1976. – 1983. i njegov “egzil” u ruralnu Argentinu od strane njegovi isusovački poglavari.
“Bilo je to razdoblje pročišćenja”, kaže papa o svojim godinama u Cordobi 1990-ih, do čega je došlo nakon pogrešaka koje je počinio “zbog mog autoritarnog stava”.
“Bio sam jako zatvoren u sebe, pomalo depresivan.”
Važne formativne figure također su uključene u autobiografiju pape Franje, uključujući njegove baku i djeda s očeve strane, Giovannija i Rosu, ali i njegovu šeficu dok je studirao u laboratoriju: ženu po imenu Esther koju papa opisuje kao “pravu komunisticu”.
Pobačaj, surogat majčinstvo i umjetnost naruživanja
U “Životu: Moja priča kroz povijest” papa Franjo također iznosi svoja stajališta o nekim od najhitnijih pitanja s kojima se suočava Crkva i društvo.
Ponavlja svoj opis pobačaja kao “kriminalnog djela” sličnog angažiranju “ubojica”.
“Nema više pobačaja, molim! Bitno je uvijek braniti i promicati prigovor savjesti.”
(Priča se nastavlja u nastavku)
Pretplatite se na naš dnevni bilten
Papa također osuđuje surogat majčinstvo kao “nehumano” jer “prijeti dostojanstvu muškaraca i žena, a djecu tretira kao robu”.
Na temu zaštite stvorenog, papa Franjo piše da “vrijeme ističe” za spas planeta, ali poziva aktiviste da ne pribjegavaju nasilju ili “oskvrnjivanju umjetničkih djela” u svojim naporima da poguraju promjene.
Papa također naglašava potrebu da Crkva slijedi Kristov primjer da ide prema ljudima na marginama u svojoj brizi za istospolno privučene i transidentificirane osobe, “koje su unutar Crkve često marginalizirane”.
Neka se osjećaju kao kod kuće, posebno oni koji su primili krštenje i u svim su namjerama i svrhama dio Božjeg naroda.
Papa Franjo napisao je knjigu “Život: Moja priča kroz povijest” s Fabiom Marchese Ragona, vatikanskim novinarom i osobnim prijateljem. Očekuje se da će dugoočekivana autobiografija, koju u Sjedinjenim Državama i Europi objavljuje HarperCollins, u cijelosti biti objavljena 19. ožujka.
Jonathan Liedl je viši urednik za National Catholic Register. Njegovo iskustvo uključuje rad na državnim katoličkim konferencijama, tri godine formacije u sjemeništu i podučavanje na sveučilišnom kršćanskom studijskom centru. Liedl je diplomirao političke znanosti i arapske studije (Sveučilište Notre Dame), magistrirao katoličke studije (Sveučilište sv. Tome), a trenutno završava magisterij iz teologije na Bogosloviji Svetog Pavla.
