Zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša predvodio je u ponedjeljak 11. ožujka 2024. godine euharistijsko slavlje prigodom 22. obljetnice smrti blagopokojnog kardinala Franje Kuharića, izvijestio je Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije. Na misnom slavlju u Bogoslužnom prostoru bl. Alojzija Stepinca na zagrebačkom Kaptolu koncelebrirali su pomoćni biskupi mons. Ivan Šaško i mons. Mijo Gorski, postulator za kauze beatifikacije i kanonizacije Zagrebačke nadbiskupije mons. Juraj Batelja, biskupski vikar za pastoral i kancelar Nadbiskupskog duhovnog stola preč. Marko Kovač, kanonici Prvostolnog kaptola zagrebačkog, prebendari Prvostolne crkve zagrebačke, redovnički provincijali te okupljeni svećenici.
Na početku homilije nadbiskup Kutleša kazao je kako je kardinal Kuharić u teškim vremenima ostavio “svijetli primjer vjere, nade i ljubavi, podsjećajući nas da u izazovima našega doba odgovore trebamo tražiti u Božjoj riječi i primjerima onih koji su tu riječ s vjerom naviještali, živjeli po njoj i za nju žrtvovali svoje živote. Stoga, svake godine izražavamo zahvalnost Bogu za dar života i dostojanstveno obilježavamo dan kada je naš kardinal Franjo Kuharić rođen za nebo. Bio je čovjek koji je služio kao uzor mnogima zbog žara ljubavi kojim je njegovo srce gorjelo te blagosti i topline riječi kojima je ohrabrivao vjernike na ustrajnost u dobru, oprostu i ljubavi prema svima.”
Dodao je kako je “njegovo ustrajno pozivanje na mir i praštanje, ne samo tada na našim prostorima, već u svim dijelovima svijeta razdiranim ratovima, aktualno i danas. Uza sav ljudski napredak i trud oko zaštite ljudskih prava, mira u svijetu nema. Stradanja nevinih ljudi, posebno djece na svim ratištima i na svim zaraćenim stranama, govori da nismo daleko odmakli u ljudskosti.”
Tumačeći naviješteno evanđelje Nadbiskup je istaknuo kako se interes kraljevog službenika za Isusa budi “kada ga je zahvatila osobna muka i nevolja. U tom trenutku, u njemu se javlja tračak nade i slabašna vjera da je Isus onaj koji može ozdraviti njegova sina. Njegova vjera temeljila se na pričama o Isusovim iscjeliteljskim moćima koje je već toliko puta pokazao. Isus ga u prvi mah odbija. Želio je iz njega izvući živu i čvrstu vjeru koja ne zahtijeva znakove ili čudesa, nego se oslanja na povjerenje u Božju riječ.” Nadalje, nadbiskup Kutleša naglasio je darovanu iskru vjere kod kraljevog službenika koji “u dubini duše [osjeća] da Gospodinovo odbijanje mora imati dublje značenje od izostanka volje da mu pomogne.”
“Na kraju svjedočimo kako duša, kroz pristanak vjere, postaje sigurna i ispunjena radošću. Isus, odgovarajući na ustrajnu molbu, kraljevom službeniku konačno kaže: „Idi, sin tvoj živi.“ Onaj koji je tražio Isusa zbog čuda sada je pozvan vjerovati samo njegovoj riječi. Čim je povjerovao, uslijedila je potvrda Isusovih riječi. Isus nas poziva da vjerujemo njemu, njegovoj osobi i njegovoj riječi, o kojoj sve ovisi.”
Govoreći o jeftinoj i skupocjenoj milosti nadbiskup je kazao kako bi jeftina milost u ovom slučaju bila “ozdravljenje bez izražene vjere u Gospodina i njegovu riječ, umjesto u čuda koja On čini. Jeftina je milost ona koja opravdava grijehe, a ne grješnika; ona kojom je i Crkva ponekad u napasti pokrivati svoje nedosljednosti, umjesto kajati se za grijehe. Jeftina je ona milost koja od nas ne traži ništa, već se rasipa u bescjenje i omalovažava Gospodinovu žrtvu.”
Nadbiskup Kutleša istaknuo je kako je u svim prilikama nadbiskup Kuharić “svojim djelovanjem očitovao duboku svijest o tome da prava milost dolazi s cijenom – cijenom odanosti vjeri, hrabrosti u suočavanju s nepravdom i nepokolebljivog zastupanja istine i ljudskoga dostojanstva.” Dodao je kako je on odabrao “put skupocjene milosti koji uključuje odvažnost u obrani vjere, odgovornost prema zajednici i nesebično služenje drugima, čak i kada je to značilo osobni rizik ili patnju. Pozivao je vjernike da se ne zadovoljavaju površnim vjerovanjem i lakim rješenjima, već da teže k dubljoj i autentičnijoj vjeri koja se očituje u djelima ljubavi i služenja. Time je dao primjer kako samo skupocjena milost osvjetljava put pravde, mira i pomirenja.”
Osvrćući se na Kuharićevo djelovanje u samostalnoj i slobodnoj Hrvatskoj nadbiskup Kutleša rekao je kako je blagopokojni kardinal bio “duboko svjestan da sloboda i samostalnost Hrvatske nisu postignute bez visoke cijene. One su skupocjena milost stečena ne samo odlučnošću i diplomatskim naporima, već nadasve krvlju naših branitelja. Zalagao se za Hrvatsku kao državu koja će u svoje zakone utkati duboko poštovanje prema svakoj osobi, posebice prema najranjivijima, štiteći ih od trenutka začeća pa sve do prirodne smrti.”
“Stoga, jer nije bila jeftino stečena milost, sloboda nas je obvezivala i obvezuje. Dobro i blagostanje koje smo željeli u našoj Domovini nije bilo moguće, niti je sada moguće, ostvariti bez praštanja, pomirenja, poštivanja istine o stradalima, izgradnje demokracije na načelima objektivne istine usađene u ljudsku narav, brige za opće dobro i stvaranja uvjeta za pravednu i doličnu plaću, za razvoj gospodarstva i za povratak onih koji su, zbog životnih uvjeta i nedostižnih mogućnosti, bili prisiljeni kruh potražiti drugdje”, poručio je nadbiskup Kutleša.
Na kraju homilije Nadbiskup je poručio okupljenim vjernicima: “pravi odnos s Bogom traži odvažan pristanak vjere u Njegovu riječ koju Crkva vjerno čuva, prenosi i naučava. Neka nas u tim nastojanjima prati zagovor blaženog Alojzija Stepinca, mučenika čiste savjesti, koji je znao za kakvo blago trpi, kao i blagopokojnog kardinala Kuharića koji se nije dao zavarati blagodatima slobode bez vjere u Boga te poštovanja i ljubavi prema svakom čovjeku.”
Liturgijsko pjevanje predvodili su Koralisti zagrebačke katedrale pod vodstvo mo. Miroslava Martinjaka, uz orguljašku pratnju Nevena Kraljića. (kta/zg-nadbiskupija.hr)
