Ljudska je osoba stvorena za vječno zajedništvo s Bogom. S ovom činjenicom svaka rasprava o ‘wellnessu’ nalazi svoje najbogatije razumijevanje.
Koncept “wellnessa” postaje sve popularniji, s mnogim podcastima, treninzima, dijetama i još mnogo toga koji pokušavaju riješiti taj problem. Samo u SAD-u, wellness industrija procjenjuje se na blizu 1,2 trilijuna dolara. Ovo postavlja pitanje: Zašto? Mora postojati nešto u “wellnessu” što je tako privlačno, što govori o dubokoj ljudskoj želji. Što je još važnije, ako smo stvoreni na sliku i priliku Božju, s prekrasnom integracijom tijela i duše, kako mi kao katolici odgovaramo na koncept “zdravlja”? U ovoj godini nacionalnog euharistijskog obnove, kako euharistija može poslužiti kao model za naše razumijevanje dobrobiti i integracije?
Za početak, pogledajmo zašto je čovjek stvoren. Katekizam Katoličke Crkve daje nam početak, govoreći: “Bog, beskrajno savršen i blagoslovljen u sebi, u naumu čiste dobrote slobodno je stvorio čovjeka da ga učini dionikom vlastitog blaženog života” (KKC 1). Čovjek je stvoren da sudjeluje u blaženom životu s Bogom, a Gospodin to i dalje želi za nas. Ovaj poziv je za sve ljude u cjelini onoga što jesmo. Ipak, svi znamo stvarnost grijeha, koji donosi bolest i izolaciju u svijet. U ovom korizmenom vremenu prisjećamo se zašto je Krist došao da nam vrati ispravan odnos s Ocem. Dakle, kakve veze sve ovo ima sa zdravljem i blagostanjem? Sve!
U izvještajima o stvaranju, Sveto pismo nam govori da je čovjek (što znači ljudska osoba) stvoren dobrim u punini onoga što jest, u duhu, umu i tijelu. Ovu bitnu istinu Crkva je stoljećima naviještala usred bezbrojnih gnostičkih krivovjerja koja su nastojala razdvojiti međupovezanost osobe kao tijela i duše. Sveti Ivan Pavao II. govori o ljepoti ljudske osobe u svojoj Teologiji tijela govoreći: “Tijelo je, i samo ono, sposobno učiniti vidljivim ono što je nevidljivo: duhovno i božansko. Stvorena je da prenese u vidljivu stvarnost svijeta otajstvo skriveno od pamtivijeka u Bogu i tako bude njegov znak.” Tijelo je, dakle, opipljivi znak nevidljivog misterija koji je čovjek. Čovjeka možemo u potpunosti razumjeti tek kada smo svjesni te integracije!
Katolički wellness model mora krenuti od ove točke. Ljudska je osoba, u toj integraciji duha, uma i tijela, stvorena dobrom, au konačnici i za vječno zajedništvo s Bogom. S tim je telos, ili smjeru, čovjekova krajnjeg kraja da svaka rasprava o dobrobiti nađe svoje najbogatije razumijevanje. Kad bi svi ljudi, uključujući sekularni wellness svijet, doista razumjeli da je autentično ljudska želja za konačnim procvatom i srećom želja za Bogom, trčali bi u katoličke crkve i čeznuli za Euharistijom da sudjeluju u “blaženom životu” našli bi se tamo.
Dakle, što ovo opipljivo znači? Kada postavljate ciljeve, tražite vrlinu i nastojite živjeti velikodušno itd., može biti primamljivo doći s mjesta “Postići ću sreću kada konačno budem radio ‘X’.” Mnogi modeli dobrobiti su primamljivi, ali u konačnici nezadovoljavajući jer oni gledaju na sredstva za postizanje dobrobiti kao na cilj sam po sebi. Problem je u tome što gubitak željene količine težine, konačno opraštanje sebi ili pripremanje obroka svaki tjedan neće pružiti krajnje zadovoljstvo i procvat koji srce želi. Sveti Toma Akvinski o tome govori u Sumi (I-II, Q. 2, A. 8), govoreći: “Nemoguće je da bilo koje stvoreno dobro može sačinjavati čovjekovu sreću. Jer sreća je ono savršeno dobro koje u potpunosti zadovoljava nečiju želju; inače to ne bi bio krajnji kraj, kad bi još nešto ostalo za željeti.”
Znači li to da ne bismo trebali željeti postaviti te ciljeve? Ne bismo li trebali brinuti o svom fizičkom ili emocionalnom zdravlju i isključivo se usredotočiti na naš duhovni odnos s Gospodinom? Nikako! Kao što je sveti Ignacije Loyolski rekao: „Ne treba samo duša biti zdrava; ako je um zdrav u zdravom tijelu, svi će biti zdravi i puno bolje pripremljeni za veću službu Bogu.” Naš poziv kao kršćana je živjeti ovaj poziv na dobrobit u punini onoga što jesmo i biti znakovi svijetu nadnaravnog poziva koji smo primili. Ako je tijelo vidljivi znak nevidljivog misterija čovjekove sudbine s Bogom, živjeti autentično razumijevanje dobrobiti bit će znak svijetu.
Dakle, kako živimo ovaj katolički model dobrobiti? Nije nam suđeno da ovo radimo sami. Čovjek je stvoren za zajednicu, pa hodanje ovim putem do procvata mu pomažu drugi. Tražite autentična prijateljstva i tražite mentore koji mogu hodati s vama i pomoći vam da budete ukorijenjeni u vlastitoj dobroti. Samo s mjesta prepoznavanja da je naša vrijednost izvan onoga što možemo postići možemo slobodno postavljati ciljeve. Ovo je jedan od lijepih aspekata wellness coachinga i prekrasan plod terapije i/ili duhovnog vodstva. Imati podršku u ponovnom usklađivanju ovih bitnih područja našeg života podsjeća nas da prepoznamo dobrotu u kojoj smo stvoreni i što je još važnije, dobrotu za koju smo stvoreni.
Također se moramo brinuti o našim fizičkim tijelima kako bismo mogli biti “znakovi” kakvi smo pozvani biti. Živjeti radosno, autentično i sretno u svijetu i brinuti se o sebi omogućuje nam da imamo energiju i sposobnost da služimo drugima. Kao i Drugog vatikanskog sabora Gaudium et Spes podsjeća nas, pozvani smo “služiti kao kvasac i kao duša ljudskom društvu”, a zdrav način života omogućuje nam da hrabro odgovorimo na život na koji nas Gospodin poziva. To uključuje pravilnu prehranu, tjelovježbu i dobar san. Kao što je sveti Franjo Saleški jednom rekao: “Čuvajte svoje zdravlje, da vam služi za služenje Bogu.”
Sada, postoje trenuci kada netko može biti pozvan prihvatiti križ fizičke patnje za proslavu duša, i bilo bi naivno reći da poziv na konačni procvat i dobrobit može doći samo kada smo fizički zdravi. Dovoljno je samo pogledati radosno predanje i patnju svetog Ivana Pavla II., blažene Chiare Badano, svete Gianne Molle i blaženog Carla Acutisa da bi se vidjelo dobro koje može proizaći iz preusmjeravanja vlastite patnje prema Bogu. Ovi su sveci sigurno gledali na svoje fizičko zdravlje kao na dobro, ali su svoju patnju vidjeli kao priliku da žrtvuju svoj nedostatak zdravlja kao svjedočanstvo za druge. Samo zbog dobrog zdravlja, oni su, poput Krista, mogli ponuditi ovo za veće jedinstvo s Ocem.
Kao što smo mi ova lijepa integracija tijela, uma i duha, briga o našem mentalnom zdravlju je neophodna. Čujemo od Krista u najvećoj zapovijedi: “Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim” i “Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe” (Matej 22,37-39) . I Krist ovdje, i sveti Toma Akvinski u raspravi o ljubavi, objašnjavaju snagu naše volje. Kao ljudi, moramo biti slobodni voljeti i Boga i druge, a to često zahtijeva pronalaženje ozdravljenja i slobodu da izaberemo tuđe dobro iznad vlastitog. Briga o našem mentalnom zdravlju i traženje ovog iscjeljenja omogućuje nam da znamo da smo voljeni i da slobodnije volimo Boga i druge.
Možda ste proveli vrijeme pitajući Gospodina kako bi vas mogao pozvati na autentičniji procvat. Gdje god bili, zapamtite da je put do dobrobiti i svetosti upravo to, putovanje i Euharistija je naše gorivo! U ovoj godini euharistijskog oživljavanja pruža nam se mnogo prilika da proniknemo u svoje razumijevanje i ljubav prema Euharistiji. Euharistija hrani cijelu našu osobu, u duhu, umu i tijelu. Nema boljeg primjera dobrobiti na koju smo pozvani od doslovnog primanja Boga u naše tijelo da nas vrati u vječni odnos s Ocem!
